Ovo je bila prva i najstarija islamska bogomolja u Blagaju, a vjerovatno i u cijeloj Hercegovini. Sagrađena je, po svoj prilici, odmah po padu grada u turske ruke, jer su to potrebe iziskivale. To je bila tvrđavska džamija i služila je isključivo za bogomolju članova posade koji su ovdje služili.

Srednjevjekovna župa, kasnije nahija Drežnica(1), prvi put se spominje 1408. g., a kao nahija 1469. godine(2). Ona je zapremala onaj goroviti kraj koji se prostire u porječju rijeke Drežanke, desne pritoke Neretve, između planina Čabulje i male Čvrsnice. Nakon pada Hercegovine u turske ruke, nahija se nalazila u sastavu sljedećih kadiluka: drinskog (Foča) i blagajskog od 1466. do 1524.(2), i mostarskog od 1524. do 1878. godine(3).

MUFTIJE, PJESNICI, KALIGRAFI

Jedna od najuglednijih ulemanskih porodica Mostara tokom 17. i 18. stoljeća bila je porodica Kešfi, a skoro da ništa o njima ne znamo. Najistaknutiji alim ove porodice bio je mostarski muftija Ali Kešfi-efendija Mostarac. Druga dvojica alima porodice Kešfi bavili su se kaligrafskom i prepisivačkom djelatnošću. O njima će u ovom tekstu biti riječ.

U samom podnožju brda Huma sagradio je čuveni Derviš paša Bajazidagić u Mostaru vrlo lijepu džamiju 1591. godine sa kamenom munarom. Do džamije sagradio je mekteb i biblioteku, a za njihovo održavanje uvakufio je 9 dućana u gradu Mostaru, 1 mlin na Buni sa pet vitlova i u gotovu 130.000 dirhema.

26. avgusta o. g. (1962.) u Potocima kraj Mostara, povodom generalne opravke mesdžida i doziđivanja kamene munare, izvršeno je svečano otvorenje džamije kojem je, pored velikog broja muslimana iz okolnih pa i daljnjih mjesta, prisustvovao i Reis-ul-ulema Islamske vjerske zajednice u FNRJ hadži Sulejman-efendija Kemura sa svojom pratnjom.