MUFTIJE, PJESNICI, KALIGRAFI

Jedna od najuglednijih ulemanskih porodica Mostara tokom 17. i 18. stoljeća bila je porodica Kešfi, a skoro da ništa o njima ne znamo. Najistaknutiji alim ove porodice bio je mostarski muftija Ali Kešfi-efendija Mostarac. Druga dvojica alima porodice Kešfi bavili su se kaligrafskom i prepisivačkom djelatnošću. O njima će u ovom tekstu biti riječ.

U samom podnožju brda Huma sagradio je čuveni Derviš paša Bajazidagić u Mostaru vrlo lijepu džamiju 1591. godine sa kamenom munarom. Do džamije sagradio je mekteb i biblioteku, a za njihovo održavanje uvakufio je 9 dućana u gradu Mostaru, 1 mlin na Buni sa pet vitlova i u gotovu 130.000 dirhema.

26. avgusta o. g. (1962.) u Potocima kraj Mostara, povodom generalne opravke mesdžida i doziđivanja kamene munare, izvršeno je svečano otvorenje džamije kojem je, pored velikog broja muslimana iz okolnih pa i daljnjih mjesta, prisustvovao i Reis-ul-ulema Islamske vjerske zajednice u FNRJ hadži Sulejman-efendija Kemura sa svojom pratnjom.

Srednjevjekovna župa, kasnije nahija Drežnica(1), prvi put se spominje 1408. g., a kao nahija 1469. godine(2). Ona je zapremala onaj goroviti kraj koji se prostire u porječju rijeke Drežanke, desne pritoke Neretve, između planina Čabulje i male Čvrsnice. Nakon pada Hercegovine u turske ruke, nahija se nalazila u sastavu sljedećih kadiluka: drinskog (Foča) i blagajskog od 1466. do 1524.(2), i mostarskog od 1524. do 1878. godine(3).

U ponedjeljak, 14. ramazana 1378. (23. marta 1959.) pronijela se Sarajevom odmah iza podne munjevitom brzinom vijest, da je preselio na ahiret Hadži Mujaga Merhemić. Iako se ova vijest očekivala, jer je početkom ramazana Hadži Mujagu udarila kap na njegovu imanju u Halilovićima, nakon čega je uslijedila upala pluća, iako je on bio u 83-oj godini života, ipak je njegova smrt zadala težak bol svima onima koji su ga poznavali, jer svi oni koji su ga poznavali i voljeli su ga. Sutradan pred ikindiju preneseno je mrtvo tijelo Hadži Mujagino pred Begovu džamiju, gdje mu je klanjana dženaza iza ikindije-namaza, a onda je nepregledna povorka krenula od džamije preko Bistrika, Balibegovice i Širokače na Hambinu Carinu, gdje je kratko vrijeme pred ramazan sam merhum odabrao mjesto, uz očev i ženin kabur, gdje da bude zakopan.