MUFTIJSTVO MOSTARSKO

A+ A A-

Ljudske pojave je lakše opisati, nego razumjeti

Rate this item
(0 votes)
foto: www.avaz.ba foto: www.avaz.ba

Piše: Mustafa ef. SPAHIĆ

Ništa u ljudskom životu, teoriji i znanosti nije rješivo, jasno i razumljivo bez imenovanja i definiranja u društvu i eksperimenata i formula u znanosti

 

Ma koliko zvučalo turobno, tmurno i surovo, na temelju izloženog u prošlom broju Pogleda, lahko se složiti sa sudom i ocjenom eks muftije Smajkića da su dr. Franjo Tuđman i Katolička crkva u Hercegovini bili složni u jednom: etnički očistiti Stolac, Počitelj, Čapljinu i zapadni Mostar od Bošnjaka i Srba i naseliti ih samo Hrvatima. Bez obzira što su u Stocu i Mostaru Bošnjaci najmanje 500 godina živjeli kao većina i što su ti gradovi nepobitni svjedoci prisustva njihove kulture i tradicije, a Hrvati bili manjina u odnosu i na Srbe i na Bošnjake, i za biskupa Ratka Perića i za Franju Tuđmana i za dva Markovića: Peru i Anđelka, ali i za Dragana Čovića i Božu Ljubića i HDZBiH, Mostar je stolni, po mogućnosti samo hrvatski grad, a Stolac, Čapljina i Počitelj hrvatski prostor.
To je strategija, sadržaj i cilj hrvatske politike u Hercegovini, a ostalo su, ovisno od okolnosti, samo nijanse.

 

O čemu priča predsjednica

Tri su ključna spiritus movensa, stratega i arhitekta hrvatske politike u Hercegovini. To su predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, njegov ministar odbrane Gojko Šušak i biskup mostarski Ratko Perić. Prva dvojica su mrtvi, a biskup Perić je živ. Bez uloge te trojice ljudi ništa nije objašnjivo u Hercegovini i posebno istovjetna politika u Mostaru i Stocu.
Evo kako je vidio, doživio i prosudio politiku Hrvatske i Hrvata u BiH književnik i mislilac Stanko Lasić u decembru 1993. u TV emisiji “Slikom na sliku”:


“Reći ću nešto što nitko do sada nije rekao u Hrvatskoj. Prema informacijama koje sam dobivao iz novinskih medija kojima se može vjerovati, to su, recimo, Herald Tribune International, Times, francuski Le Monde, nizozemski Fondshrand, Hrvati su, hrvatska vojska u Bosni i Hercegovini, i vlast Herceg-Bosne počinili vrlo ozbiljne pogreške prema Muslimanima. Ne samo pogreške nego su tu učinjena i takva djela koja su u totalnom raskoraku sa svim principima koje smo proklamirali. Nisu se poštovala ljudska prava, bilo je etničkog čišćenja i ubijanja. Mostar nije (samo) hrvatski grad. Mostar je multikulturalan grad. Mostar je multinacionalan grad. Nisam uvjeren da je to prijestolnica Hrvata u Bosni. Tamo živi svega 34 posto Hrvata, živi isto toliko Muslimana, živio je veliki broj Srba. Kako to da smo mi to proglasili glavnim gradom? Što se događalo u Ahmićima, što se događalo u Stupnom Dolu, kako je došlo do rušenja (ubijanja Starog) mosta u Mostaru, kako Mostar pomalo postaje Vukovar? To su sve pitanja koja mene strašno muče. Za razliku od brojnih mojih kolega, ne mislim da su to samo grijesi hrvatske vlasti, jer smatram ekipu koja vlada Herceg- Bosnom produženom rukom hrvatske vlasti. Ne mislim da je za to kriva samo hrvatska vlast. Za to sam (u metafizičkom, moralno-etičkom, političkom, a ne krivičnom pogledu, op. a) kriv ja. To je moj grijeh, to je grijeh svih Hrvata: nećemo se izvući time što ćemo baciti krivicu na današnju hrvatsku vlast. Kada su se dogodili Ahmići, koliko je ljudi u Hrvatskoj izašlo na ulice da protestira? Nijedan! Kada se dogodio Stupni Dol, gdje su te stotine hiljada ljudi koji će protestirati protiv takvih činova? Njih nema, kao što ih nije bilo u Srbiji. Prema tome, mi stojimo iza onog što je počinjeno. I to je grijeh”.


Izgovoriti ove riječi na hrvatskoj televiziji u decembru 1993. može samo intelektualac koji je po cijenu vlastitog života advokat istine i neustrašivi zastupnik općeg dobra i univerzalnih vrijednosti bez kojih je život društva i zajednice nezamisliv. Bez obzira na Lasićev multikulturalni, multietnički i otvoreni grad, Dragan Čović, uz biskupa Ratka Perića, najmoćniji i najodgovorniji za sadašnje stanje u Mostaru i Stocu, nakon 21 godinu u izbornoj noći 2014, svečano najavljuje i izjavljuje da će Mostar biti stolni grad Hrvata.
Dokle je Tuđmanova, Šuškova, Perićeva, Brajkovićeva, Čovićeva i Bešlićeva politika stolnog grada dovela Mostar, najpreciznije je opisao i presudio prije nepunih dvadesetak godina američki izaslanik kardinal Konrblum kazavši, kada je riječ o zapadnom Mostaru, da se radi “o bastionu nacizma, fašizma - crnoj rupi u Evropi”. Konstantu i suštinu nikad u životu ugašene Herceg-Bosne do srži je 2001. razotkrio tadašnji američki ambasador u BiH Thomas Miller: “Ono što se dogodilo u Mostaru i drugim mjestima je zaista nečuveno. Njihova taktika je da organiziraju i isprovociraju nasilje. Radi se o nečemu za što sam mislio da je u ovoj zemlji prošlost i za sve one koji imaju bilo kakvih pitanja, to samo dokazuje kakvo vodstvo ima HDZ. Naravno, ne znam šta ima u dokumentaciji Hercegovačke banke, ali žestoki odgovor HDZ-a dovoljno govori o tome koliko se pribojavaju onoga što ti dokumenti mogu otkriti o njihovim aktivnostima. Oni treba da znaju da su HDZ i banka organizirani oko njih, koju predvode Sopta i Jelavić, oni koji su uništili tu banku, i pokrali novac i dokumentaciju. Tu nema nikakvih političkih ciljeva. To su obični kriminalci i mafijaši koji se kriju iza žena i djece i upravo to su uradili u Orašju. U Grudama su uzeli taoce, prijeteći im oružjem. Neki od talaca su bili iz međunarodne zajednice. Prijetili su da će ubiti jednog Amerikanca, držali mu pištolj uperen u čelo. Ovakve akcije samo potvrđuju ono što mi odavno znamo i da ovakve banke vrše ilegalne transfere HDZ-a. Ljudi odgovorni za ovo nasilje treba da budu krivično gonjeni. Dokazi za njihovo kriminalno ponašanje su snimljeni, svi su ih vidjeli putem televizije. Rečeno mi je da je Ivan Bender u Grudama bio jedan od onih koji je podsticao ljude na nasilje. I on treba da bude gonjen”.


Većina sivog, sumnjivog i problematičnog finansijskog poslovanja sa ugašene Hercegovačke banke, prebačena je od istih aktera na kladionice i kockarnice. Samo u tom kontekstu moguće je shvatiti takav i toliki apsurd da ljudi koji redovno idu u crkve i mole se Bogu, a po svaku cijenu brane i štite poslovanje kladionica i kockarnica, više od bilo koje firme pa i ucjenom rada Parlamenta a sa stajališta svih religija kocka je odvratna i zabranjena. Kako bi kazao Marx, iza svakog ideala u grmu čuči interes.
Glavni promotor ove i ovakve politike Dragan Čović ima podršku i u Hrvatskoj i u Srbiji, a u Bosni od Dodika. Problem svih problema i pitanje svih pitanja je što su Srbi i Hrvati u BiH u većini pristali da budu sluge i zatočenici podjele BiH između Srbije i Hrvatske, a ne ravnopravni i slobodni politički subjekti Bosne i Hercegovine. Kako lucidno primjećuje Dejan Ilić: “Naravno, srpski političari nisu u tome usamljeni, jer i političari u Hrvatskoj, nažalost i Zoran Milanović, imaju isti takav odnos prema BiH. Bosna i Hercegovina i dalje se vidi kao potencijalni plen”. Profesor Žarko Korać to konkretizira: “Nažalost, hrvatski politički korpus u BiH, posebno Čović, posljednjih mjeseci sve više postaje aktivan činilac u Dodikovoj igri razbijanja BiH. Ta politička grupacija je samo naizgled pasivna ili možda želi da stvori utisak pasivnosti, iako suštinski sve otvorenije podržava politiku predsjednika RS-a”.


Predsjednica Hrvatske, koja je svojevremeno bila visoki funkcioner u NATO-u, krajem novembra 2016. daje intervju za Defense News i između ostalog kaže: “Kao što znate, BiH nije u potpunosti politički emancipirana. Vidjeli smo centrifugalne sile, Republika Srpska je nedavno provela referendum o svom nacionalnom danu, a to je samo prvi korak u potencijalnom nizu referenduma, među kojima je i onaj o nezavisnosti Republike srpske. Ukoliko se desi, uslijedit će reakcije iz FBiH, a mi na to gledamo kao na potencijalni novi sukob. S obzirom na to da je Rusija u hibridnom ratu i da postoje jake veze između Rusije i predsjednika Republike srpske Milorada Dodika, mogu se očekivati ruske intervencije kroz oružje, taktiku, preko kampanje širenja informacija i dezinformacija. Neke druge zemlje se upliću u BiH, i to ne samo politički nego i u način života. Islam koji smo poznavali u BiH se mijenja, postaje radikalniji, posebno u seoskim područjima. Zbog toga je ključno zadržati stabilnost Islamske zajednice u BiH, ali i u Hrvatskoj. Mi u Hrvatskoj imamo malu, ali jako aktivnu Islamsku zajednicu (u promoviranju hrvatske unutrašnje i vanjske politike; op. a) koja daje sve od sebe kako bi upravljala procesima u regiji i izolirala radikale, fundamentaliste, kako bi očuvala međuetničku i međureligijsku komunikaciju i punu integraciju Islamske zajednice, ne asimilaciju, već integraciju u obično hrvatsko društvo”.


Da je BiH nedovršena država, dokaz je Anex 10 i strane sudije u Ustavnom sudu BiH. Nažalost, nije samo centrifugalna sila u BiH Republika srpska nego i nikada u stvarnosti ugašena Herceg-Bosna. Nepobitan i zoran dokaz ove tvrdnje je strateško savezništvo u podjeli Bosne i Hercegovine, slabljenju, paralisanju i razaranju njenih državnih institucija na relaciji Dodik - Čović koje je samo sotonski nastavak osovine i tandema Karadžić - Boban, Milošević - Tuđman i Cvetković - Maček. Za BiH nema većeg izazova i opasnosti iznutra od strateškog savezništva između Dodika i Čovića. Pa Čović je bez rezerve podržao referendum o RS-u o 9. januaru.


Kamo sreće da je vanjska opasnost za BiH samo Rusija. Dvije permanentne opasnosti za nezavisnost, suverenost i teritorijalni integritet BiH su države Srbija i Hrvatska koje se, pokazuju to neusvojena Rezolucija o Srebrenici, odluke Ustavnog suda o referendumu, izbori u Stocu, hapšenja u Orašju, flagrantno i bez prestanka miješaju u unutrašnje i vanjske poslove BiH. Pri tome se krivo i lažno predstavljaju kao garanti Daytona. Srbija i Hrvatska nisu garanti nikoga i ničega, nego su potpisnice Daytona kao zemlje duboko involvirane u događaje u BiH od 1992. do 1996. godine.


Ipak, najinteresantnije su refleksije predsjednice Kitarović o načinu života muslimana i da se Islam, koji smo poznavali u BiH, mijenja i postaje radikalniji, posebno u ruralnim sredinama. Niko ne može osporiti da su se neki muslimani po vanjskom izgledu i ponašanju promijenili u odnosu na onu sliku i kakve ih poznajemo iz doba komunističke Jugoslavije. Ovdje uvaženoj predsjednici slijede neka neupitna pitanja. Da li katolici, pravoslavci i pripadnici drugih religija u svemu promiču, žive i rade samo onu religijsku praksu, izgled i ponašanje iz komunizma ili su doživjeli, ne ulazimo u to kakve, korjenite promjene? Zahtijeva li se samo od muslimana da jedino oni ostanu u vjerskoj praksi, izgledu i ponašanju iz komunizma? Zašto predsjednicu Hrvatske ne zabrinjavaju i određeni oblici ekstremizma, radikalizma i maksimalizma kod Hrvata - katolika? “Fašizacija BiH plod je procesa koji su se odvijali u Srbiji i Hrvatskoj. Priča je počela širenjem nacionalističke mržnje, nastavljena krvavim ratom, a dovršava se rehabilitacijom četništva i ustaštva i formiranjem lažnih mitova o vojnički poraženim snagama iz Drugog svjetskog rata. Dok se imena njemačkih nacističkih glavešina u Njemačkoj i svijetu danas izgovaraju sa gađenjem i osudom, a Hrvati svojima drže mise”, napisao je skoro prije 20 godina Gojko Berić u sarajevskom Svijetu.


Kada predsjednica Kolinda poklanja toliku brigu i pažnju muslimanima u BiH, mogla bi se zapitati zašto ni jedan papa do sada nije posjetio Mostar, a u tom gradu živi najviše katolika u državi? Objašnjenje i odgovor nudi Vlatko Kraljević: “Mislim da je odgovor na ovo pitanje najbolje tražiti od onih koji su postavili golemi križ na Humu (odakle je granatiran Mostar, op. a) ili izgradili stometarski zvonik franjevačke crkve u Mostaru”. Skoro sa sigurnošću možemo kazati, dok je u Mostaru biskup Ratko Perić, u Mostar papa, pogotovu Franjo, neće doći. Upravo biskup Ratko Perić duhovno, moralno i politički stoji iza Herceg-Bosne, Hrvatskog narodnog sabora i HDZ-ove politike, bez obzira na to kakva je.


- Hrvati, a tako i hrvatski katolici, na ovim su bh. prostorima bili preko četiri stoljeća, više na otomanskom čitluku i u zatvoru nego na svojoj njivi i slobodi. A sedamdesetih godina prošlog stoljeća više u emigraciji i jugoslovenskom zatvoru i strahu nego na svome slobodnom okrajku. Hrvatski narod ne želi biti ni u čijim, ni domaćim, ni međunarodnim lancima, nego narod na svojoj zemlji i svoj na svome, s ljudskim dostojanstvom, samopoštovanjem i poštovanjem drugih. On želi poštovati sve pravedne ljudske zakone. Stoga, Sabor - kao društvena i politička institucija - treba ostati stabilan i trajan, makar se sve stranke promijenile i silom ukinule, te svi sudionici ovog zasjedanja sišli s povijesne tribine, i kažem: institucionalno ostati, jer je to zahtjev političke volje hrvatskog naroda, koji će se konstituirati u najprikladniji samoodrživi državni oblik u zemlji, kazao je 3. marta 2001. na zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora biskup Ratko Perić u Mostaru.
Ustvari, taj čovjek ima najveću ulogu u sadašnjem izgledu i podjeli Mostara. Kao što ni jednog katoličkog školskog centra u BiH ne bi bilo bez Katoličke crkve koja je njihov osnivač i pokrovitelj, što je za svaku pohvalu i primjer, i to gdje su Bošnjaci većina, ipak mora se priznati bolna i javna činjenica tamo gdje su Hrvati većina, uglavnom su dvije škole pod jednim krovom, i bošnjačka djeca u njih ulaze na sporedne ulaze, a od takvih škola koje su odvajanje, razdvajanje, segregacija i diskriminacija Katolička crkva se nikada nije odredila, ogradila ili ih osudila. Naprotiv!


Nisam pročitao da taj oblik radikalizma pogađa i zabrinjava predsjednicu Hrvatske. Ali ukupna slika i uloga Crkve u javnom životu iritira književnika Milu Stojića: “Hrvatima je pun nos Crkve kao trajno konzervativnog, pohlepnog i samoljubivog faktora javnog života. Doći će drugi i reći će (naopako je to što ste radili). Vaše su mostove progutale rijeke (Vaše ceste vode u ponore) Pogazili ste sve časne riječi (Vaš je zavjet izdaja). Ne ide to tako (Ne može to dugo). Vaše su ljubavi lažne (A vaše mržnje istinske). Doći će drugi reći će (Gonite se, ne zaklanjajte nam zvijezdu). Sklonite se u zasluženo ništavilo”. Ove riječi su univerzalno upozorenje i kritika bilo koje hipokrizije u svakoj religiji.

 

Za brigu i tugu

Zar nije za brigu i tugu zapažanje povjesničara Dragana Markovine: “Tokom posjeta Partizanskom groblju u Mostaru svjedočili smo fašistoidnom cirkusu u kojem je 15-ak troglodita kamenovalo ljude koji su došli obilježiti praznik skandirajući: ‘Mi smo ustaše!’ Nije to sve. U samom groblju posjetioci se susreću sa Hitlerovom Svastikom i zloglasnim ‘U’ u ljubavnom zagrljaju. Za svaki slučaj čekaju i žestoki grafiti: Ubij baliju! Tito vampir! Ja ustaša, otac komunista, ubiću ga, Isusa mi Krista!”.

 

Na kraju: ne priznajem i osuđujem bilo koji oblik ekstremizma, radikalizma, ekskluzivizma, šovinizma, diskriminacije, segregacije i ultraštva kod Bošnjaka prema bilo kojem narodu svijeta. Što se tiče Srba, Hrvata i Crnogoraca, neka Dragi Bog podari Bošnjacima šta misle i žele tim narodima, a zauzvrat, unutar univerzalne pravde, neka tim narodima bude ono što žele i misle Bošnjacima. 

(www.oslobodjenje.ba)

Ko je na portalu: 86 gostiju i nema prijavljenih članova

| MUFTIJSTVO MOSTARSKO | Adresa: Trg Musala br. 1, 88000 Mostar, Bosna i Hercegovina, ID broj: 4227550990007, Transakcijski račun: 1604605500006981; tel/fax: 036 551 089; Web site: www.muftijstvo-mostarsko.ba; E-mail: muftijstvo.mo@bih.net.ba | ALL RIGHST RESERVED

Prijava ili Registruj

Prijava na portal

Registruj

Registracija
ili Odustani