Katolici Bosne i Hercegovine su proslavili Uskrs, pravoslavci i danas slave Vaskrs, a za koji dan počinje ramazan. I sve se zbiva u uistinu do sada neviđenim uvjetima. Kao neko ko uistinu preferira poštovanje drugih i drugačijih, zanima me kako Vi gledate na odgovor naše zemlje u borbi sa pandemijom? Koliko su ovi, za sve nepoznati izazovi, na površinu izbacili naše domaće slabosti i podjele?
- Svaka kriza pokaže i ono najbolje i ono najgore u ljudima, kako pojedincima tako i zajednicama. Mislim da smo ipak kvalitetno i blagovremeno odgovorili na ovaj izazov. Prema onome što nam govore stručnjaci, bitno je da se ne opustimo sada kada su mjere samoizolacije i samokontrole počele davati rezultate.
Možda je sada vrijeme da nakon što je prošao prvobitni šok pokušavamo organizovati život uz poštivanje mjera koje će umanjiti mogućnost za širenje zaraze. Vidimo kako su one države i narodi koji su imali jače zdravstvene sisteme i koji su pokazali veći stepen samokontrole i odgovornosti prošli sa blažim mjerama. Nama valja misliti o životima ljudi, ali to ne znači samo o tome da ih se zaštiti od Covid-19. Šta ako nakon ovoga budemo imali više problema zbog siromaštva, ako budemo imali krah ekonomije ili ljude koji će u većem broju umirati od drugih bolesti koje nisu tretirane? Moramo svi pokazati odgovornost i početi postepeno vraćati život u normalu. To je izazov za sve nas. Život ne može i ne smije stati i ne smijemo gubiti nadu jer bi nas tek tada virus nadvladao.
Nedavno ste reagirali na primjedbe kako mahom muslimanske zemlje više pomažu naše susjede nego BiH, ističući značaj i važnost regionalne suradnje. Vidjeli smo da se ni Evropska unija nije baš najbolje snašla u principima solidarnosti, pa se popravljala, uvjerili smo se da se granice opet zatvaraju, da se svijet mijenja. Kakve su šanse da bude bolji?
- Nisam reagovao na to što je nekoliko zemalja sa muslimanskom većinom pomoglo susjednim državama. Naprotiv, raduje nas kada vidimo da se ljudi u vremenu krize solidarišu. Ono na što sam skrenuo pažnju, prije svega vjernicima i pripadnicima Islamske zajednice, jeste da ne procjenjuju odnose prema nekim narodima, pa i onim iz muslimanskih država na osnovu politika koje vode njihovi predstavnici, naročito u situaciji kada se pomoć šalje kao politička poruka, a ne iskreni čin solidarnosti.
Vidjeli smo da se, nažalost, i ljudska solidarnost politizira. Većina pomoći koja stiže je simboličnog karaktera i neće suštinski utjecati na ishod ove krize, ali je bitna ta simbolična gesta da se ljudi, pa i države, pomažu u teškim vremenima. Mislim da je ovo bila ta prilika i da su mnogi poslali pogrešnu poruku nama u Bosni i Hercegovini.
Pomoć bez brojanja krvnih zrnaca
Sjedinjene Američke Države, Republika Turska, Kraljevina Malezija i više drugih država su pokazale kako se pomaže bez da se broje krvna zrnca onih kojima se čini ta ljudska gesta. Ostaje činjenica da je većina donatora koji su pomagali u Bosni i Hercegovini to činila preko nadležnih državnih organa koji su pomoć dijelili svim dijelovima zemlje. Posebno nas žalosti da naše komšije nisu krenule tim putem. Također, vidimo da je pomoć koju je najavila EU ozbiljna i konkretna i ako se to realizuje, mislim da će to biti dobra poruka Balkanu i ojačati evropsku perspektivu ovog regiona i demantovati brojne euroskeptike.
Bosna i Hercegovina je pokazala da ipak ima prijatelje u svijetu, ali i da neke zemlje na nas ovdje gledaju nekim drugim očima. To je sada na političarima da analiziraju i da se zapitaju zašto je to tako i šta nam je činiti. Mi samo ne želimo da se u narodu stvara osjećaj gorčine prema našim prijateljima u svijetu ili da se navikavamo na taj mentalitet prema kojem samo očekujemo pomoć sa strane i za nju molimo. Zato sam u tom svom apelu rekao da se valja prije svega uzdati u vlastite resurse. Naši ljudi, inžinjeri, ljekari i farmaceuti već nam pokazuju da se na njih može računati. Ovo je i prilika da promijenimo naš odnos prema vrijednostima. Svi smo trošili velike novce na zabavu. Izvlačile su se velike sume za sumnjive populističke projekte raznih udruženja kako bi se utolila glad za glasovima političkih partija. Vrijeme je da se promijeni paradigma. Da se da prednost stvarnim vrijednostima, radu, nauci, znanju i kulturi.
Ovaj ramazan muslimani cijelog svijeta dočekuju u do sada neviđenim uvjetima. I u našoj zemlji će biti dosta drugačiji: kako će se Rijaset i džemati organizirati, šta kazati ljudima u ovim pandemija-vremenima kako da provedu nastupajući mjesec?
- Na početku, želim zahvaliti Oslobođenju na prilici da i ovim putem komuniciram sa našim muslimanima i muslimankama, ali i sa svim građankama i građanima, u ovim, zaista, teškim uvjetima života, izazvanim pandemijom. Naša velika nada je u Božiju milost i ljudski potencijal u znanju, snazi duha i u prilagođavanju, koje čovjek posjeduje, a kojima nas je dragi Bog nadahnuo.
Džemati na društvenim mrežama
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini će poštovati preporuke državnih i nadležnih stručnih organa, ali ćemo unutar tih okvira tražiti prostora da očuvamo tradicionalni duh ramazana. Već smo izradili detaljne protokole zajedno sa stručnjacima iz ove oblasti, na čemu im i ovim putem zahvaljujem. Za svaku situaciju, kako pooštrenih mjera, tako i njihove eventualne liberalizacije tokom ramazana, pokušali smo naći odgovor. Cilj nam je sačuvati džemat, držati džamije otvorenim makar za onaj broj ljudi koji je dozvoljen, ali sa poštivanjem svih mjera zaštite koje struka nalaže.
Sada je već izvjesno da će normalizacija života teći postepeno i mi se, i čitavo društvo, trebamo spremiti za taj dan kada će se život postepeno vraćati, ali uz pridržavanje mjera koje će osigurati da nam dosadašnje odricanje ne bude uzaludno i da nam se bolest ne otme kontroli.
U najvećoj mjeri sam zadovoljan kako su Islamska zajednica, prije svega imami, mualime, vjeroučitelji i vjeroučiteljice, nastavnici i nastavnice u našim obrazovnim institucijama odgovorili na ovu krizu. Jako brzo je organizovana online nastava, čak i ona mektepska, imami su oformili grupe (džemate) putem društvenih mreža s kojima komuniciraju. Imamo redovna predavanja naših autoriteta na društvenim mrežama, putem Skypea, Zooma i drugih platformi.
S početkom ramazana planiramo pokrenuti i TV kanal Islamske zajednice koji će biti dostupan putem kablovskih operatera. Imamo odličnu saradnju sa javnim servisima od državnog do kantonalnih i brojnim privatnim televizijama, tu je i radio Islamske zajednice Radio Bir i druge lokalne radiostanice s kojima sarađuju naši medžlisi. Pokušaćemo putem ovih savremenih tehnologija komuniciranja ostati u kontaktu s našim ljudima i biti im na usluzi. Trebamo se truditi i pokazati kako niko nije ostavljen sam, koliko je to god u našoj moći. Ova bolest nas ne bi smjela prepasti na način da proširi strah među nama i da nas udalji jedne od drugih. Naprotiv, ljudski rod je uvijek pokazivao zajedništvo u teškim prilikama. Ovo je i prilika da se uklone stare podjele i da se potvrdi bratstvo i zajedništvo među ljudima i narodima.
Suočili smo se sa stigmatiziranjem oboljelih, ljudi su sve više u strahu, koliko će to ostaviti posljedica na društvo i kada pandemija prođe? Prof. Fikret Karčić je prošle sedmice pisao u Oslobođenju o nenaučenim lekcijama iz vremena španske gripe: koje su to lekcije koje mi danas moramo naučiti?
- Već sam jednom prilikom kazao da ovo vrijeme trebamo iskoristiti i kako bismo razmislili o krhkosti našeg svijeta i života kojeg u njemu gradimo. Vidimo kako je to sve nepostojano i prolazno. Sve ovo kroz šta prolazimo, moglo bi biti i prilika da kao pojedinci, ali i čovječanstvo neke stvari počnemo raditi drugačije. Ako iz svega ne izvučemo pouku, i ako kriza u nama ne pokrene ono najbolje, onda će pokrenuti ono najgore. Oduvijek je tako bilo. Zato sve zavisi od toga kako ćemo na krizu odgovoriti i to ne samo kratkoročno. Bitno je hoćemo li iz krize izaći sebičniji ili pak svjesni da bez ljudske solidarnosti ne možemo odgovoriti nijednom izazovu koji se pred nas kao čovječanstvo postavi. Pitanje je da li ćemo shvatiti da su slobodni mediji, efikasne državne institucije i odgovorni političari ključ efikasnog odgovora ili ćemo početi veličati odgovore autokratskih lidera i politike koje su krile razmjere opasnosti ili kriju broj umrlih dok vanredno stanje koriste kako bi sebi prigrlili više vlasti i narodnog novca. To su pitanja na koja ne smijemo zaboraviti jer smo prepadnuti trenutnim stanjem.
Pandemija je već zaustavila planetu, ekonomska kriza - slažu se gotovo svi svjetski eksperti - biće teža i dugotrajnija od recesije koja je počela 2008. Šta može učiniti Bosna i Hercegovina?
- Politike će, prije svega, morati dati odgovor na ovo pitanje. Mi u vjerskim zajednicama možemo samo apelovati i pozivati građane, naročito vjernike, da se solidarišemo, da pokažemo, naročito u mjesecu ramazanu, pažnju onima koji su najugroženiji. Valja nam se pobrinuti o onima koji će ostati bez prihoda, bili radnici, zanatlije ili određene grane ekonomije koje su najviše pogođene.
Država treba pokazati odgovornost
Oni pune sve ove silne budžete i država sada treba prepoznati prioritete i pokazati odgovornost prema svojim građanima. Država postoji radi njih, a ne obrnuto. Nadam se da će biti dovoljno sluha, ali i znanja da se naprave mjere koje ne mogu poništiti rezultate ove krize, ali mogu pomoći svima da je uz puno odricanja preživimo. Zato apelujem na akademsku zajednicu, na ljude od nauke i struke da daju svoj doprinos društvu. Neka ne čekaju da ih neko pozove. Neka govore i nude konkretne planove kako bismo sami sebi pomogli, pa se onda možemo pouzdati i u Božiju milost i Njegovu podršku.
