Draga braćo,

Izuzetno mi je drago što danas, s ovog časnog mjesta, mogu govoriti o Kur'anu koji je uz Muhammedovo, a.s., poslanstvo najveća blagodat s kojom je Allah dž.š. počastio čovječanstvo, da ljudima bude uputa, nadahnuće, putokaz i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.

Onog trenutka kad je počelo objavljivanje Kur'ana otvorena je nova stranica ljudske historije i nova epoha u razvoju ljudske misli. Svjetlo Kur’ana je tog trenutka obasjalo Zemlju, osvijetlivši na njoj stazu islama koja vodi napretku i sreći na ovom svijetu, a vječnom blaženstvu na ahiretu. To kur’ansko svjetlo svijetli i danas istim intenzitetom kao i prije 14 stoljeća, osvježavajući i okrepljujući srca i duše vjernika.

Kur’an je neiscrpan izvor, koji predstavlja nadljudsku vrijednost, ljepotu izraza i dubinu misli.

Kur’an je jedinstven kako po bogatstvu riječi tako i po stilskoj ljepoti, a vrhunski je u retorici.

Kur’anska riječ svaki put ima novi smisao, značenje, vodi nas iz cjeline ka pojedinostima; kad se god neka riječ pokuša prenijeti na neko drugo mjesto ili zamijeniti nekom drugom riječi, uviđa se da je to nemoguće. Takvo raznoliko uobličavanje i strukturiranje harfova i izraza Kur’an čini jedinstvenim i neusporedivim.

Ponekad nam kur’anski ajeti otkriju svoju tajnu, a ponekad ne. Nekada dobijemo moć zapažanja kojom uspijemo protumačiti kur’anski ajet, a nekada ona izostane, ali uvijek osjećamo skrušenost jer nam se Kur’an obraća kao jedinstvena struktura, forma, model koji puni srce što ga je priopćio Onaj koji je stvorio jezik i koji zna njegove tajne.

 Pravi vjernik je ganut melodijom Kur’ana i kaže se da se vjera čovjeka testira na taj način je li on dirnut učenjem Kur’ana ili nije. Ljubav prema Kur’anu je adekvatno mjerilo čvrstine imana, što i Kur’an potvrđuje:

 „A kada im se riječi njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju” ( El-Enfal, 2.)

Mnogostruka je korist od učenja Kur’ana ili slušanja njegova učenja. Pažljivim učenjem ili slušanjem učenja Kur’ana zaslužujemo Božju milost, kao i neograničenu nagradu.

„A kada se uči Kur’an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani“ (Al-A'raf, 204.).

 „Oni koji Allahovu knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati.“ (Fatir, 29.).

Muhammed a.s. preporučuje učenje i tumačenje Kur’ana u našim kućama,: „Kuća u kojoj se Kur’an uči i tumači, sja za stanovnike nebesa, kao što zvijezde sjaju i svjetlucaju stanovnicima Zemlje.“

Nadalje, Poslanik preporučuje da se Kur’an uči razgovijetno i polako, da bi se mogao razumjeti i shvatiti, što će ostaviti trag na srce učača. Zato bi bilo najbolje uz učenje Kur’ana čitati i njegov prijevod, jer to bi bila garancija da ćemo shvatiti tekst Kur’ana, a onda više o njemu razmišljati i primjenjivati ga u životu, jer rad je po Kur'anu cilj, a njegovo učenje, čitanje i razmišljanje o ajetima je sredstvo kojim se dolazi do tog cilja. Ako se fokusiramo samo na učenje Kur'ana i razmišljanje o njemu, a ostavimo rad, nećemo osjetiti slast njegova učenja i razmišljanja.

Poslanik,a.s., kaže: „Kur'an je dokaz za tebe, ili protiv tebe.“ Onaj ko se ograniči na učenje Kur'ana i razmišljanje o njemu, a ne bude radio po njegovim odredbama, taj je iznio dokaz protiv samog sebe.

Kod učenja Kur’ana, Muhammed, a.s., kaže da ga je bolje učiti gledajući u Mushaf: „Kome pričinjava zadovoljstvo da ga Allah i Njegov Poslanik zavole, neka uči Kur’an gledajući u Mushaf.“ 

Nadalje Muhammed, a.s., preporučuje učenje Kur’ana naglas, jer glasno učenje budi srce učača, usmjerava pažnju na učenje i obavezuje na slušanje. Povišeni glas odstranjuje pospanost i povećava želju za učenjem, te povećava  oduševljenje za slijeđenje Kur’ana.

Danas smo, nažalost, svjedoci da se učači silno trude uljepšavati glas pri učenju Kur'ana i naslađivanju time, dok rad po kur'anskim odredbama zapostavljaju, osim onih kojima se Allah smilovao. Ovim ne mislim da ne treba uljepšavati glas prilikom učenja Kur'ana. Naprotiv, Kur'an se treba učiti lijepim glasom, jer nas na to potiče i sam Poslanik, a.s., riječima: „Ukrasite učenje Kur’ana lijepim glasovima, jer lijep glas daje Kur’anu još veću ljepotu“, ali to ne smije biti jedini i glavni cilj Kur'ana, budući da je glavni cilj uzimanje pouke iz onoga što se uči i provođenje u praksu onoga što se traži u njegovim ajetima. Abdullah b. Mesud kaže: „Kada čuješ Allahove riječi 'O vjernici', dobro slušaj, jer ono što slijedi poslije tih riječi ili je nešto što se zapovijeda da uradiš, ili je neka zabrana.“

Poslanik, a.s., tražio je od ashaba koji su imali lijep glas kao što su Ebu Musa el Eš'ari i Abdullah b. Mes'ud, da mu uče Kur'an. Prenosi se da je jednog dana naredio Abdullahu b. Mes'udu da mu uči Kur'an na što mu on reče: „Kako da ja učim, a tebi se objavljuje?“ Poslanik, a.s.mu reče: „Volim da slušam Kur'an od drugog.“ Abdullah b. Mes'ud posluša i poče učiti od početka sure En-Nisa, sve dok nije došao do 41. ajeta iste sure u kojem Svevišnji kaže: „A šta će tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?" Tada Poslanik, a.s., reče: „Dovoljno je.“ Abdullah svjedoči: „Okrenuo sam se prema njemu i vidio da su njegove oči orošene suzama.“

Zato, braćo, musliman ne smije biti nemaran u svom odnosu prema Kur’anu pa da ga ili zaboravlja ili zanemaruje. Zaboravljanje naučenog iz Kur’ana je veliki grijeh u koji musliman ne smije zapasti. U tom smislu Muhammed, a.s., kaže: „Predočeni su mi grijesi mojih sljedbenika pa nisam vidio većeg grijeha od onog što zasluži čovjek koji nauči suru ili ajet iz Kur’ana pa ga zaboravi.“

Uzvišenog Allaha molimo da nam se smiluje, oprosti grijehe, te da nam podari da nam Kur’an bude najbolji prijatelj. Amin.

Direktor Karađoz-begove medrese hfz. Aid-ef. Tulek, Karađoz-begova džamija, 8. ramazan 1441. / 1.maj 2020. godine


Islamski centar Mostar

Nekadasnja linija razgranicenja kao linija pomirenja?