Hvala Allahu na blagodati blagoslovljenih dana i noći mjeseca ramazana. Puninom srca i duše zahvaljujemo Mu i Njega slavimo, hvalimo i veličamo, Jednoga i Jedinoga Gospodara, Stvoritelja, Vladara i Uzdržavatelja svijeta i svega što je na njemu. Salavat i selam donosimo na prvaka među svim ljudima, pečata vjerovjesnika, učitelja svijeta, poslanika milosti Muhammeda, a.s., njegovu čestitu porodicu ehli-l-bejt i časne drugove – ashabe. Svevišnji Allahu blagoslovi i podari Svoju milost ummetu i čitavome svijetu. Amin!

Draga braćo,

Na sredini smo ovogodišnjeg ramazana, milošću Božijom danas smo zajedno ovdje u Bajramovića džamiji na Orahovicama, na obodu pitomog Fatničkog polja, u ovoj prekrasnoj džamiji koju su ovdašnji muslimani obnovili i učinili mjestom sedžde, okupljanja i simbolom naše vjere na ovoj dionici puta od Stoca prema Bileći.

Njeni kandilji nas svaki puta učine sretnijima i ushićenijima kada god ih u noćnim satima tokom godine vidimo. Ona je tu na mjestu gdje treba da bude, da svjedoči o kontinuitetu islama i tvrdom životu Bošnjaka na ovim prostorima, koji su podnosili velike žrtve i iskušenja kroz različite društvene sisteme. Čvrsti temelj vjere duboko utkan i zapreten u duši čovjeka ne može se i ne da se uništiti. Snaga vjere nas je i u ovoj borbi s pandemijom corona virusa čuvala, snažila i davala poticaja da u ovome prepoznamo Božiji znak i opomenu. Bez vjere bismo bili izgubljeni. Allah nam je dao i ramazan kao dar i plašt kojim smo se zaogrnuli, a pod kojim je sigurnost, snaga, mir, zaštita, nada i utjeha.

Utjehu nalazimo u ljekovitim ramazanskim ibadetima koji nas čiste, duhovno jačaju, međusobno učvršćuju, povezuju i zbližavaju. Allah nam je s Ramazanom olakšicu poslao, u njegovim blagoslovljenim i neprocjenjivo vrijednim trenucima nalazimo nadahnuće, raspoznajemo Njegovu Milost, vraćamo se samima sebi. Uviđamo koliko ovisimo o Allahovoj pomoći i koliko trebamo Njegov oslonac. Allah nam je propisao post mjeseca ramazana koji nama treba, u tome nije nikakva teškoća, već On želi da nam olakša, što potvrđuje Svojom riječju:

يُرِيدُ اللَّهُ بِكُمُ الْيُسْرَ وَلاَ يُرِيدُ بِكُمُ الْعُسْرَ وَلِتُكْمِلُواْ الْعِدَّةَ وَلِتُكَبِّرُواْ اللَّهَ عَلَى مَا هَدَاكُمْ وَلَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ

“Bog hoće da vam je lahko, neće da vam teško bude, a da ipak ispunite određeni broj dana, te da veličate Boga zato što vas je uputio i da budete zahvalni.”  (El-Bekare, 185.)

Valja nam, drago braćo, stalno raspoznavati Allahove znakove, moramo biti svjesni blagodati vremena i života koji su nam na raspolaganju, da u njima vjerom, radom i djelima Allahu Dragome uzvraćamo na blagodatima. Zahvalnost je velika vrlina. Nezahvalnost je izdaja. Čovjeku se učini da je neovisan, da je dovoljan sam sebi. Ali čovjek ne može upotpuniti svoj život na zemlji bez društvenosti, bez bratstva, bez porodičnog miljea, bez zajednice i zajedništva. Udaljavanje od tog plana je pogubno, svjedočimo onda različitim oblicima otuđenja, nemarnosti i nebrige. Gubi se samilost, kidaju se one najljepše veze koje se pletu među ljudima.

Allah upozorava na tu činjenicu, zaklinje se vrijednošću vremena, ističući da je čovjek gubitnik bez vjere, dobročinstva i zajedništva:

وَالْعَصْرِ .  إِنَّ الإِنسَانَ لَفِي خُسْرٍ .  إِلاَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَتَوَاصَوْا بِالْحَقِّ وَتَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ

Tako Mi vremena, čovjek je na gubitku, doista, osim onih koji vjeruju i čine dobra djela, i potiču se međusobno na Istinu, i na strpljenje se međusobno potiču. ( El-Asr, 1-3)

Upravo su te vrijednosti bile ključne  da malobrojna muslimanska vojska s Poslanikom na čelu pobijedi u presudnoj bitci na Bedru, 17. Ramazana, druge godine po Hidžri.

إِن تَسْتَفْتِحُواْ فَقَدْ جَاءَكُمُ الْفَتْحُ وَإِن تَنتَهُواْ فَهُوَ خَيْرٌ لَّكُمْ وَإِن تَعُودُواْ نَعُدْ وَلَن تُغْنِيَ عَنكُمْ فِئَتُكُمْ شَيْئًا وَلَوْ كَثُرَتْ وَأَنَّ اللَّهَ مَعَ الْمُؤْمِنِينَ

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ أَطِيعُواْ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَلاَ تَوَلَّوْا عَنْهُ وَأَنتُمْ تَسْمَعُونَ

“ Ako tražite pobjedu, eto, pobjeda vam je došla, ali ako se griješenja okanite, to je ono što je za vas dobro! Međutim, ako mu se isponova vratite, i Mi ćemo se vratiti, i skupina vaša, makar i brojna bila, ništa vam ne može pomoći, jer Bog je uz one koji su vjernici.

O, vi koji vjerujete, budite pokorni Bogu i Njegovu Poslaniku, i kad ga čujete, nemojte mu leđa okretati!  (El-Enfal 19-20.)

Allah upozorava da iako je uz Njegovu pomoć izvojevana odlučna pobjeda nad udruženim politeistima Mekke, nije kraj i nema vremena za opuštanje, valja nastaviti graditi čovjeka i zajednicu, to je proces u kojem nema predaha. Nema u tom procesu mjesta za nezainteresiranost i ravnodušnost. Svevišnji nam skreće pažnju da stalno budemo sebi posvećeni, jer grijeh kao i svako drugo zemaljsko zlo je klica koja nagriza čovjekovo bića, ona vreba, raste. Ona se u korijenu mora sasijecati.

Ne smije se čovjek zavarati i opustiti. Tako je Poslanik Muhammed, a.s savjetovao svoje drugove nakon ove čuvene bitke na Bedru:

"قَدِمْتُمْ خَيْرَ مَقْدَمٍ مِنَ الْجِهَادِ الْأَصْغَرِ إِلَى الْجِهَادِ الْأَكْبَرِ. قَالُوا: وَمَا الْجِهَادُ الْأَكْبَرُ؟ قَالَ: مُجَاهَدَةُ الْعَبْدِ هَوَاهُ".

“Vratili smo se iz male bitke, a pred nama je tek velika bitka. Rekosmo: A koja je to velika bitka, Allahov Poslaniče? To je bitka sa samima sobom.“[1]

Draga braćo,

Bedr za nas muslimane ima svevremenski značaj, lekcija koja se stalno čita i ponavlja. On se nije završio onoga 17-og dana 624. godine. On traje i živ je, do Kijametskoga dana. Svaka generacija muslimana, odnosno svaki musliman ima svoj osobni Bedr. Okolnosti života u kojima čovjek živi jesu promjenjive, ali njegov karakter i narav  uvijek su „na vagi“ između dobra i zla, posluha i neposluha, iskrenosti i licemjerja, reda i nereda, kontrole nagona i strasti do njihove razuzdanosti i obijesti.

Naš zajednički generacijski Bedr je da budemo posvećeni čuvanju naših korijena, toprakȃ, imanja, grunta, da iznalazimo načine i mogućnosti kako da osnažujemo svoje prisustvo i ulogu u ovim našim krajevima. Da solidarnošću i zajedništvom nadomjestimo našu malobrojnost ovdje. 

Naš poslanik Muhammed, skreće nam pažnju kolika je vrijednost čovjeka, koliki je moć i potencijal koji čovjek ima u sebi, kao predivno Allahovo stvorenje, kao njegov halifa na zemlji:

عَنْ أَنَسِ بْنِ مَالِكٍ عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ لَمَّا خَلَقَ اللَّهُ الْأَرْضَ جَعَلَتْ تَمِيدُ فَخَلَقَ الْجِبَالَ فَقاَلَ بِهَا عَلَيْهَا فَاسْتَقَرَّتْ فَعَجِبَتْ الْمَلَائِكَةُ مِنْ شِدَّةِ الْجِبَالِ قَالُوا يَا رَبِّ هَلْ مِنْ خَلْقِكَ شَيْءٌ أَشَدُّ مِنْ الْجِبَالِ قَالَ نَعَمْ الْحَدِيدُ قَالُوا يَا رَبِّ فَهَلْ مِنْ خَلْقِكَ شَيْءٌ أَشَدُّ مِنْ الْحَدِيدِ قَالَ نَعَمْ النَّارُ فَقَالُوا يَا رَبِّ فَهَلْ مِنْ خَلْقِكَ شَيْءٌ أَشَدُّ مِنْ النَّارِ قَالَ نَعَمْ الْمَاءُ قَالُوا يَا رَبِّ فَهَلْ مِنْ خَلْقِكَ شَيْءٌ أَشَدُّ مِنْ الْمَاءِ قَالَ نَعَمْ الرِّيحُ قَالُوا يَا رَبِّ فَهَلْ مِنْ خَلْقِكَ شَيْءٌ أَشَدُّ مِنْ الرِّيحِ قَالَ نَعَمْ ابْنُ آدَمَ تَصَدَّقَ بِصَدَقَةٍ بِيَمِينِهِ يُخْفِيهَا مِنْ شِمَالِهِ 

“Nakon što je Allah stvori zemlju, ona poče da se pokreće, te On stvori brda i reče: Ustabilite je! Meleki se začudiše i zadiviše silini brda, pa rekoše: “Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima išta silnije i moćnije od brda?” Ima željezo. “Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima nešto jače i silnije od željeza”' Ima vatra. “Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima nešto jače i silnije od vatre?” Da, ima voda. “Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima nešto jače i silnije od vode?” Da, ima vjetar. ”Gospodaru, ima li štogod od Tvojih stvorenja što je jače i silnije od vjetra?” Da, ima čovjek: udijeli svojom desnicom krijući od ljevice.” [2]

Draga braćo! Posvetimo se sebi, svome životu, unosimo vedrinu i radost, uspostavljajmo mir međusobom, živimo vrline dobrote i solidarnosti. To su poluge naše duhovne i društvene snage.

Gospodaru naš! Osnaži nas našim postom i svim našim ibadetima koje činimo u Tvoje ime, radi Tvoga zadovoljstva, a radi našeg spasa i uspjeha, kako na ovome tako i na Onome svijetu. Gospodaru naš budi nam milostiv, oprosti nama, našoj čeljadi i svim muslimanima, i podari nam spas.

Muftija mostarski mr. Salem-ef. Dedović, džemat Orahovice, Medžlis Islamske zajednice Bileća, 15. ramazan 1441. / 8. maj 2020. godine

[1] Bejheki (El-) Ebu Bekr Ahmed, Ez-zuhdu-l-kebiru, Mu’essesetu-l-kutubi-s-sekafijjeti, Bjerut, 1996, 165.

[2] Tirmizi (Et-) Ebu Isa Muhammad, Tirmizijina zbirka hadisa, prijevod i komentar Mahmut Karalić, Elči Ibrahim-pašina medresa, Travnik, 2007, VII, 176.