Hvala Allahu, Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih dijela naših. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko u zabludu ne može odvesti, a onaj ko izabere zabludu, niko ga na Pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan. Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se Njemu i Njegovom Poslaniku ne pokorava, u velikoj je zabludi.
Draga braćo,
Allaha, dž.š. je dao da najveće znamenje i ujedno najveća vrijednost zajednice kojoj je poslao Svog posljednjeg Poslanika, bude Knjiga – Kur’an. Time je određena i organski povezana sudbina i budućnost Zajednice muslimana i Knjige. Počastvovani smo kao muslimani da nas je Dragi Allah ubrojao u zvanje naroda Knjige; onih koji imaju Knjigu, koji su primaoci Knjige, onih kojima je Knjiga objavljena, onih kojima je Knjiga uputa.
كَمَا أَرْسَلْنَا فِيكُمْ رَسُولاً مِّنكُمْ يَتْلُو عَلَيْكُمْ آيَاتِنَا وَيُزَكِّيكُمْ وَيُعَلِّمُكُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَيُعَلِّمُكُم مَّا لَمْ تَكُونُواْ تَعْلَمُونَ
Poslali smo vam poslanika između vas da vam kazuje Naše ajete, da vas očisti, da vas pouči Knjizi i mudrosti i da vas nauči ono što niste znali. (El-Bekare, 151.)
Dakako da počasti jesu lijepe, drage i izazivaju osjećaj ushićenja kod ljudi, ali isto tako valja se uvijek podsjetiti da to prate i veće odgovornosti i obaveze. Da se na počasti, na priviliegije, mora odgovoriti odgovornim odnosom prema ukazanom povjerenju. Baš kao i blagodat; ona jeste užitak, sreća i zadovoljstvo, ali je blagodat u punini shvaćena, tek onda kada onaj kojemu je data bude je svjestan, zahvaljuje Dragom Bogu na njoj punim srcem i dušom, time osiguravajući njeno trajanje.
وَإِذْ تَأَذَّنَ رَبُّكُمْ لَئِن شَكَرْتُمْ لأَزِيدَنَّكُمْ وَلَئِن كَفَرْتُمْ إِنَّ عَذَابِي لَشَدِيدٌ
I, još, kad je vaš Gospodar objavio: “Ako budete zahvalni, dat ću vam, sigurno, još više, ali ako budete poricali, Moja kazna bit će, doista, žestoka.” (Ibrahim, 7.)
Mjesec oktobar u međunarodnim okvirima se obilježava kao mjesec knjige. To je lijepa prilika da se knjiga, čitanje, biblioteka i edukacija na različite načine u svim generacijama našeg društva, posebno među onima mlađima, naglase i osvijeste kao vrijednosti, kao vrline, putokazi i međaši našeg vjerskog, kulturnog svakog drugog uzdizanja i napretka. Statistike, analize i različite evaluacije u pogledu interesa za knjigu, kulturu čitanja, članstva u bibliotekama, podizanja i kupovine knjiga, ne bi nas mogle nimalo ohrabriti, jer govore o krizi na svim tim poljima. Svijest o tim stvarima nije na zavidno nivou, prije bi mogli reći da je na zabrinjavajućem nivou.
Digitalni svijet, kao savremeno dostignuće, donio je sa sobom velike mogućnosti koje čovjeku otvaraju prilike na polju čitanja, edukacije, informiranosti, komunikacije i razmjene s drugima, itd… Ali on je sa sobom donio i velike kušnje i izazove; dobili smo generacije ljudi koji su gotovo svo svoje vrijeme i preokupaciju vezali za mašine, za slike i sadržaje koji se kao na filmskoj traci smjenjuju pred njihovim očima, a njihova vrijednost i trajnost nije ni koliko do sutra.
Blijedi ili čak potpuno nestaje interesovanje za knjigu, navike čitanja se urušavaju, nivo opće pismenosti i kulture srozava se na poražavajući nivo, pisane poruke koje se odašilju putem mobilnih telefona i socijalnih mreža vrve od logičkih i gramatičkih grešaka, nekih novih besmislenih izraza, skraćenica, jednom riječju, svjedočimo sakaćenju jeziku, devalvaciji te velike Božije blagodati kojom smo darovani, a koja je direktno povezana s knjigom, učenjem, čitanjem, izučavanjem…
Kao muslimani dužni smo posmatrati svijet, učiti i uzimati dobru praksu i primjere gdje god smo u prilici i od koga god smo u prilici. Velike i napredne civilizacije, tj. njihova društva i pojedinci svoj razvoj, napredak i uspon ostvarili su samo zahvaljujući velikim odricanjima, ulaganjima u nauku i istraživanje.
Kada susretnemo te ljude u različitim prilikama; svejedno je li na edukativnom, poslovnom ili turističko-rekreativnom putu zatičemo ih gdje se u svim prevoznim sredstvima i momentima predaha koriste knjigom, knjiga je uz njih, kao najbolji sudrug i izbor društva. Ne gube vrijeme, svoje vrijeme ne troše na isprazne stvari; niti ogovaraju, niti prigovaraju, niti se bave tuđim životima. Bave se sobom i svojim životima, svojom sudbinom, brine ih to da te vrijednosti usade i prenesu novim generacijama.
Naš moralni uzor, učitelj u vjeri i cjelokupnom zemaljskom bitisanju, voljeni nam poslanik Muhammed, a.s. je kazao:
مَن يُرِدِ اللَّهُ به خَيْرًا يُفَقِّهْهُ في الدِّينِ
„Onome kome Allah hoće da dadne veliko dobro uputi ga u studiranje (razumjevanje) vjere.“
Šta se dâ razumjeti iz ovoga hadisa: dâ se razumjeti da je čovjek u velikom hajru, sreći i postignuću kada mu je Allah dao priliku da koristi svoje razumske intelektualne potencijale da uči i educira se u svojoj vjeri. Vjera je temelj. Međutim, to učenje i spoznavanje proteže se i na svako drugo područje života. Vjera nas obavezuje da budemo upućeni u sva područja pojavnog svijeta i saznajemo sve što trebamo saznati o promjenjivim društvenim i znanstvenim okolnostima u kojima živimo ovaj naš ovozemaljski život.
U predaji od Ibn ʻAbbāsa stoji: „Sulejmanu sinu Davudovu bilo je dopušteno da bira između troje: znanja, imetka ili vlasti, a on je odabrao znanje, pa mu je pomoću znanja dat i imetak i vlast.“
U predaji imama Alija: „ Znanje je vrednije od imetka, jer znanje tebe štiti i čuva, a ti moraš imetak čuvati. Znanje je ono koje sudi, a imetak je ono čemu se sudi.“
Draga braćo,
Biće dragocjeno da svako od nas čini onoliko koliko je kadar da se kultura knjige, čitanja i korištenja biblioteke u našem užem i širem okruženju afirmiše i podstiče. Mostar je grad koji je kroz svoju višesroljetnu kulturnu historiju bio grad knjige, biblioteka, učenosti, značajan kaligrafski centar gdje su vješte kaligrafske ruke ispisivale i prepisivale knjige da bi one bile dostupnije širem krugu čitalaca i korisnika. To je bilo vrijeme kada nije štamparija i masovne dostupnosti knjige. Sve naše džamije su u svom sadržaju imale i prateće biblioteke. I danas je važno da se pri našim džamijama formiraju manje biblioteke koje mogu biti nuklues i poticaj kulturi čitanja za našu mektebsku djecu, omladinu, ali i sve druge.
Dragome Bogu hvala da je u okviru obnove i reaktiviranja rada Karađoz-begovih ustanova u ovom gradu, obnovljen i rad njegove biblioteke, koja danas djeluje u Kulturnom centru na Bunuru, njene besplatne bibliotečke usluge dostupne su najširem krugu zainteresovanih. Broj njenih korisnika, hvala Bogu, raste iz dana u dan, kao što se iz godine u godinu obogaćuje njen knjižni fond.
Dragoga Boga molimo da nas učini od dostojnih ljudi Knjige, koji spoznaju njenu vrijednost, koji žive po Knjizi, i unapređuju svoj život prema uputama Knjige. Amin.
Mostarski muftija h. Salem-ef. Dedović
Džamija Bosanski mudžahidi, Univerzitetsko-sportski i rekreativni centar Midhat Hujdur-Hujka, 24. safer 1443. / 1. oktobar 2021.
