MUFTIJSTVO MOSTARSKO

A+ A A-

Bajramska hutba mostarskog muftije

Rate this item
(1 Vote)

Allahu zahvaljujemo na svim ramazanskim blagodatima kojima nas je darivao u svim njegovim danima i noćima, kada smo molili za Njegovu milost, Oprost i Spas za sve nas. Svjedočimo da nema drugoga boga osim Allaha Jedinoga i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. A on  je poslan kao milost svim svjetovima, kao vjesnik radosne vijesti i kao opomena ljudima prije isteka zemaljskog vremena!

Draga braćo muslimani,

U prvom smo danu našeg velikog mubareka – ramazanskoga bajrama, u mubarek bajramskom jutru, hvala Allahu, okupljeni u ibadetu i okupljeni u zajedništvu. Mjesec Ramazan je minuo, iza nas je mjesec dana intezivne duhovne prakse posta, toliko vrijednog djela za kojeg je Allah rekao da pripada Njemu i da samo On zna koliku i kakvu nagradu će dati onima koji su ustrajno, iskreno i predano izvršavali ovaj ibadet.

U hadisi kudsijji, Allah dž.š. kazuje nam:

كُلُّ عَمَلِ ابْنِ آدَمَ لَهُ إِلا الصوم فَإِنَّهُ لِي وَأَنَا أَجْزِي بِهِ

Svako čovjekovo djelo pripada onome ko ga je uradio, osim posta, jer je post Moj i Ja za njega nagrađujem“

Ramazan je bio vrijeme ispunjeno himnom predanosti i pripadnosti Dragome Bogu. Sve je bilo podređeno tome, i bilo nam je lijepo u tome.

Postom smo snažili svoju vjeru, strpljivo i tačno izvršavali naše obaveze, vodili računa o potrebama i pravima drugih. Post je u nama izgrađivao svijest o moralnim granicama, koje nam valja čuvati, koje se ne smiju gaziti i prekoračivati, post nas je čuvao od slabosti i bolesti.  Ramazan nam je unosio nadu, davao snagu i podstrek da ljudsko dostojanstvo treba čuvati i štititi, da ono nije materijalna vrijednost koja se može kupiti i potrošiti. Ljudsko dostojanstvo je neprocjenjiva vrijednost, dar od Boga, život bez njega gubi na smislu i postaje bezličan. 

Dijelili smo radost zajedničkih iftara, okupljali smo se oko jedne sofre, slijedeći divnu Poslaničku tradiciju zajedničkog jela, jelo započinjali s Božijim imenom, s Bismillom, i skrušeno mu na kraju učili dove, zahvalni na blagodati jela i nafake koju nam je podario. Zahvalni na blagodati okupljanja, druženja i povezivanja, zahvalni na onome što daje smisao i puninu našem vjerničkom životu. Smisao i punina vjerničkog života ogledaju se u povezivanju i zbližavanju, a to vodi ka dobru, dobročinstvu i milosrđu, i vodi ka realizaciji lijepih i korisnih stvari od općeg interesa i potreba. Vjernički život nije u izolaciji, nije u isključivanju, nije u udaljavanju, nije u zanemarivanju. Vjernički život ne može biti u pukoj formi i formalizmu, kojima nedostaje suština i sadržaj. Vjernički život ne može se nazvati vjerničkim ukoliko u njemu na prvome mjestu nisu vrijednosti iskrenosti, samilosti, poštenja, pravičnosti i halal načina u stjecanju materijalnih dobara. Islam na život gleda kao na radost, mir, nadu i priliku, gdje se ljudi trebaju potvrđivati kao ljudi, svojim moralnim životom, posvećeni da žive vrline i vrijednosti i lično, i porodično, i javno, u društvu. Ne može nikakav ibadet nadomjestiti zanemarivanje i napuštanje vrlina. Ibadet nije puni i pravi ibadet ukoliko ne prosvjetljuje čovjeka, ukoliko od njega ne pravi korisnog čovjeka, koji zna za red, koji zna za obaveze i dužnosti prema svojim najbližim, prema drugim ljudima, prema svojoj Zajednici. Ibadeti u našoj vjeri su propisani da nas stalno podsjećaju da mi pripadamo Allahu, da naši životi pripadaju Allahu, da smo stvoreni s jasnim i jednim ciljem da budemo ljudi, da budemo od koristi drugim ljudima i da ne nanosimo štetu drugima. Podsjetimo se jedne kratke Poslanikove poruke u kojoj stoji:

يَا أَيُّهَا النَّاسُ، أَفْشُوا السَّلَامَ، وَأَطْعِمُوا الطَّعَامَ ، وَصَلُّوا بِاللَّيْلِ وَالنَّاسُ نِيَامٌ تَدْخُلُوا الْجَنَّةَ بِسَلَامٍ

„O ljudi, širite mir i kulturu mira međusobom, dijelite hranu i pomažite jedni druge, klanjajte namaz dok ljudi još spavaju, zaslužit ćete Allahovu nagradu i ući ćete spokojno u džennet.“

Poslanik a.s, ukazuje na put kojim se treba ići; živjeti u vrlini izgradnje mira i harmonije s drugim ljudima, solidarisati se i dijeliti s njima iz Božijeg obilja blagodati, a inspiraciju za takvo djelovanje tražiti u namazima i u dovama.

Koliko je čvrsta i neraskidiva veza između vjerovanja i djelovanja, između klanjanja i dijeljenja, između onoga što je na srcu i onoga što je u praksi, poslušajmo u porukama dobro nam znane kur'anske sure koja nosi naziv Maun- Dobročinstvo.

أَرَأَيْتَ الَّذِي يُكَذِّبُ بِالدِّينِ . فَذَلِكَ الَّذِي يَدُعُّ الْيَتِيمَ . وَلا يَحُضُّ عَلَى طَعَامِ الْمِسْكِينِ .

فَوَيْلٌ لِّلْمُصَلِّينَ . الَّذِينَ هُمْ عَن صَلاتِهِمْ سَاهُونَ  .  الَّذِينَ هُمْ يُرَاؤُونَ  . وَيَمْنَعُونَ الْمَاعُونَ

Znaš li ti ko je taj što Vjeru poriče?

To je onaj što tjera siroče;

I da se jadnik (nevoljnik) nahrani ne podstiče!

Muka će biti za klanjače-

Za one koji se na namazu svome ne usredotoče,

Koji samo viđeni biti hoće

I dobročinstvo bi da spriječe

Dobročinstvo je vrlina koju ništa ne može nadomjestiti, jer zaludu su sva znanja, sve nauke, svi hifzovi Kur'ana, svi ibadeti, ukoliko u ljudskim životima presahne i nestane plemenitosti, samilosti, ljubavi, poštovanja, reda, čestitosti i čovječnosti. Kur'an je proklamacija dobročinstva, njegova poruka je poziv da se ide stazama dobročinstva i dobročinitelja, da se čestito živi, da se pošteno stiče zarada, da se čuvaju čiste ruke i čist obraz, da se ne gaze tuđa prava.   

Draga braćo,

Lijepi primjeri dobročinstva ovoga ramazana ogledali su se u brizi i  pažnji koju su iskazivali naši veći džemati prema onima manjima, onima gdje je malo džematlija, gdje je bilo pravo osvježenje organizovanje zajedničkog iftara, programa mevluda, učenja Kur'ana, i susreta s tim ljudima. To treba biti praksa i nakon ramazana. Valja nam čuvati tamo obnovljene džamije i mesdžide, unositi u njih sadržaje, koji će ih učiniti živima i korisnima. Sve su džamije naše, mi smo jedna Zajednica, jedan džemat, a poslanje je ove generacije muslimana da utisne svoj pečat i doživljaj islama i ramazana u našu vjersku praksu i djelovanje.  Prošlost je historija, od koje se ne živi, sadašnjost je poklon, a budućnost je tajna.  Naša je obaveza da sagledavamo procese, da djelujemo i radimo, da ne prepuštamo i zapuštamo, da se ne prepuštamo nemaru i stihiji, da za sve neuspjehe i probleme ne optužujemo druge. Treba da radimo na sebi, da popravljamo sebe, da učimo više, bolje, marljivije, svestranije, da se klonimo površnosti i neupućenosti. Neznanje je slabost i nemoć.   

Ono što svi znamo jeste da imamo mnogo problema i opstrukcija. Ali mi imamo i mnogo potencijala: imamo i puno prijatelja diljem svijeta, i na Istoku i na Zapadu. Bog nam je dao da imamo dovoljno vode, hrane i energije, a to su resursi budućnosti. Naši zakoni nisu loši, imamo slobodu i mir, naše zdravstvo i obrazovanje nisu najbolji, ali mi živimo mnogo više kao imućni ljudi, koji mogu pomoći druge, nego kao siromašni, imamo jaku dijasporu…

Promjena je moguća, ona traži inicijativu, ona traži da čovjek ne tapka u mjestu, da se pokrene sam i ne traži poticaj od nekoga sa strane, i ne iznalazi uvijek izgovore da se ne može i da nije isplativo. Lakše je izgovore naći, već zasukati rukave i nešto raditi.

Poslušajmo kur'ansku poruku:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ عَلَيْكُمْ أَنفُسَكُمْ لاَ يَضُرُّكُم مَّن ضَلَّ إِذَا اهْتَدَيْتُمْ إِلَى اللَّهِ مَرْجِعُكُمْ جَمِيعًا فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ

O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili. (El-Maide, 105.)

Neposredno nakon smrti Poslanika, a.s., neka arabljanska plemena počela su da se odmeću od islama. U Medinu su sa svih strana stizale ružne vijesti. Jedan od vjernika više to nije mogao slušati. Ustao je i odlučio da ode na svoje stražarsko mjesto uz poruku: “Ja ovo više ne mogu slušati, ali znajte da dok sam ja živ, iz moga pravca glava vas neće zaboljeti!” Zahvaljujući takvom pristupu ta zajednica je savladala sve izazove. I mi bismo savladali dosta izazova s kojima  se suočavamo kada bi bilo prave svijesti i odgovornijeg  pristupa u radu, posvećenijeg djelovanja da se uradi maximum, a ne minimum, da se misli i planira dugoročno, a ne kratkoročno i od danas do sutra. Izgleda nemoguće i komplicirano, ali kad svako uradi svoj dio posla, mozaik će se sam posložiti.

Kur'an nam zorno predočava tu istinu u sljedećoj poruci:

إِنَّ اللَّهَ لاَ يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّى يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنفُسِهِمْ وَإِذَا أَرَادَ اللَّهُ بِقَوْمٍ سُوءًا فَلاَ مَرَدَّ لَهُ وَمَا لَهُم مِّن دُونِهِ مِن وَالٍ

Allah neće promijeniti nekom narodu stanje dok on ne promijeni samoga sebe, a kada Allah hoće nekom narodu zadati nevolje, izbjeći ih ne može, jer pored Njega ljudi nemaju nikakve zaštitnike (er-Rad 11)

Cijenjena braćo,

U ovom svečanom bajramskom jutru tekbirima smo podsjećali sebe da sva veličina, slava i moć pripadaju Allahu, da smo mi Njegovi, da nam se valja Njemu vratiti, da smo mi vremešni ljudi, kojima vrijeme curi, i koji vrijede onoliko koliko su predani vrlini dobročinstva.                

Podijelimo našu zajedničku veliku bajramsku radost među sobom.  Bajram je radost koja se dijeli, i koja se treba manifestirati, u dostojanstvenom obilježavanju, svečarskom vjerničkom raspoloženju i držanju.

Istinska sreća je upravo u dijelenju s drugima i sreća je u malim stvarima što život čine i ispunjavaju ga. Posvetimo se sebi i svome poslanju, svojim porodicama, svojim prijateljima, komšijama, rodbini i svojoj Zajednici, koliko god i kad god smo to u mogućnosti. Ne budimo nemarni. Neka nam misao vodilja bude da treba da živimo život jedni za druge, a ne jedni protiv drugih. 

Na sutrašnji dan, drugi dan Bajrama, koji je se u našem kalendaru značajnih datuma i godišnjica obilježava kao Dan šehida, posjetimo šehidska mezarja i spomen obilježja, sjetimo  se u dovama plemenitih šehida koji su trajno živi, kao što trajno živi njihovo djelo. Čuvajujmo trajno spomen na njih i na njihovu žrtvu. Neka ta žrtva bude nama trajna inspiracija odanosti Državi i Domovini, slobodi, miru i vjeri!

Milostivi Gospodaru,

osnaži nas u našoj vjeri, moralu i zajedništvu;

učini nas hrabrima da se suprostavimo svakom zlu i nasilju,

Učini nas budnima da bdijemo nad našom slobodom;

učini nas snažnim da sačuvamo svoju zemlju i svoju domovinu;

daruj nam mudrost da živimo u miru i slozi s našom braćom i komšijama, kao složna porodica i dobar komšiluk;

obraduj nas umijećem da popravljamo greške kada ih uvidimo i da ne istrajavamo u onome što je loše,  što je grijeh i što je nepravda.

Draga braćo, želim svima vama, ali i svim drugim muslimanima i muslimankama grada Mostara i Muftijstva mostarskog, iskreno čestitati ovaj veliki mubarek – ramazanski bajram, u želji i dovi Svevišnjem da ga provedete u miru, sreći i punom zadovoljstvu! S tim mislima i dovama, iskazujem vam našu tradicionalnu bajramsku čestitku: Bajram šerif mubarek olsun!

Bajramska hutba mostarskog muftije mr. Salem -ef. Dedovića

Centralna bajramska svečanost muftijstva mostarskog

Ramazanski Bajram 1437. h.g.

Musalla džemata Zalik, Univerzitetsko-sportski i rekreativni centar „Midhat Hujdur-Hujka“ Sjeverni logor,

utorak, 1. šewal 1437.h.g./ 5.juli 2016.

Hadis Dana

"Mu'min je prijatan i o­n pomiruje, a nema dobra u o­nom ko ne miri i zblizuje i u cijem drustvu nije prijatno." Ahmed

Ko je na portalu: 57 gostiju i nema prijavljenih članova

| MUFTIJSTVO MOSTARSKO | Adresa: Trg Musala br. 1, 88000 Mostar, Bosna i Hercegovina, ID broj: 4227550990007, Transakcijski račun: 1604605500006981; tel/fax: 036 551 089; Web site: www.muftijstvo-mostarsko.ba; E-mail: muftijstvo.mo@bih.net.ba | ALL RIGHST RESERVED

Prijava ili Registruj

Prijava na portal

Registruj

Registracija
ili Odustani