Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, Koji kada odluči da nešto bude kaže: “budi“ i ono bude. Svjedočimo da nema drugoga boga osim Njega, Njemu pripada sva vlast, moć i svaka odredba. Svjedočimo i da je Muhammed, a.s., Njegov odabrani poslanik i odani rob koji je prenio poruku ljudima i ispunio preuzeti emanet. Uzvišeni Allahu podari nam svoj blagoslov u redžebu i šabanu i daj da dočekamo mubarek odabrani ramazan. Amin!

Draga i čestita braćo,

Broje se dani mjeseca redžeba u kojem je Svevišnji Allah odredio da se dogodi i veliki događaj u poslaničkoj misiji Muhammeda, a.s, a to je Isra i Miradž, odn. Poslanikovo noćno putovanje u kojem je on u jednom času noći Allahovom odredbom „budi“ prešao daleki put iz Mekke u Jerusalem, a potom bio uzdignut u najviše nebeske sfere kamo nikada nije kročilo nijedno Božije stvorenje. Za ovaj događaj vezuje se druga po redu mubarek noć, lejletu-l-isrā we-l-mirādž, u našoj islamskom predanju i tradiciji.   

سُبْحَانَ الَّذِي أَسْرَى بِعَبْدِهِ لَيْلاً مِّنَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ إِلَى الْمَسْجِدِ الأَقْصَى الَّذِي بَارَكْنَا حَوْلَهُ لِنُرِيَهُ مِنْ آيَاتِنَا إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ الْبَصِيرُ

“Slava Onom Koji je dao Svom robu da u jednoj noći proputuje od Svetog hrama u Hram daleki, čiju smo okolicu blagoslovili, kako bismo mu neka Naša znamenja pokazali. On je, uistinu, Onaj Koji sve čuje i Koji sve vidi.“[1] Ovaj veličanstveni događaj zbio se po Allahovoj odredbi kao mudžiza, nadnaravno djelo koje nadmašuje sve ljudske fizičke i intelektualne potencijale da ga dostignu i razumiju. Mudžiza je događaj koji nadilazi i stavlja van snage sve zakone univerzuma, upravo zato da bi Allah pokazao Svoju Svemoć i Htijenje, da se ostvari Njegova odredba „budi i ono bude“.

Poslaniku je ukazata najveća počast – doživio je mi'radž, razgovaro se s Gospodarom svojim, počastvovan je ljekovitim duhovnim darom namaza koji muslimane oplemenjuje, čisti njihovu nutrinu i daje snagu da se sačuvaju od samozaborava i nemara (gafleta). I taj ljekoviti dar imamo svakodnevno na raspolaganju, da nas opominje, da nas popravlja i da nas i duhovno i moralno izgrađuje. Ustvari, i u suštini muslimanu je data mogućnost da ima trajno nasljeđe miradža, iz dana u dan, iz namaza u namaz, ima priliku da doživljava svoje uzdignuće i razgovor sa svojim Gospodarom svaki puta kada stane pred njega. Kolika li je samo ta blagodat! Jesmo li je uopće svjesni ?

Jesmo li svjesni da tokom dana i noći imamo te dragocjene trenutke u kojima ćemo se isključiti iz dunjalučke vike, vreve, nevolja i kušnji, i utočište naći u Allahovoj blizini, okrilju i zaštiti !? Da se u tim trenutcima duhovno okrijepimo, očistimo, ali osnažimo i duh i tijelo da bismo se vratili u oporu svakodnevnicu za koju treba i snaga, i sabur, i volja, i htijenje.

Isra i Miradž jeste poklon, priznanje i podrška Svevišnjeg poslaniku Muhammedu, a.s, čime je obznanjeno njegovo ugledno i odabrano mjesto kod Njega, a time je nagovješteno da će misija koju je strpljivo predvodio dobiti svoj sretan epilog; Istina će pobijediti, a laži će nestati.

Isra i Miradž događa se nakon teških godina provedenih u istrajnom dostavljanju Objave, bez posustajanja i malaksavanja, odbacujući svaki oblik nagodbe i kalkulacija sa vladajućom politeističkom elitom plemena Kurejš koja je po svaku cijenu htjela da zadrži dotadašnji društveni sistem u kojem se vrši eksploatacija i diskriminacija ljudi po različitim osnovama, gdje se plemenska slava i čast uvijek stavljaju ispred univerzalnih moralnih principa, a vlast i finansijska moć određuju sve društvene odnose.

U situaciji koja se činila bezizlaznom Poslaniku stiže podrška koja mu kazuje da ga Svevišnji nije ostavio i da On bdije nad njim, iako su ga stanovnici Zemlje ostavili i okrenuli mu leđa.

Poslanik je prije Miradža pokušao naći utočište u gradu Taifu, gdje je stanovnike plemena Beku Sekif pozvao u islam i kod njih potražio utočište i zaštitu, ali su ga dočekali na najgori način. Uvredama i psovkama ponižen, a onda i kamenjem izranjavan plemeniti je Poslanik potražio utočište u bašči u vlasništvu Utbe i Šejbe. Sjedio je u hladu drveta, shrvan tugom obratio se svome Gospodaru u situaciji kada je na najgrublji način odbijen i ponižen.

„Gospodaru moj, Tebi se tužim zbog slabosti moje snage, malenkosti moje moći i prezrenosti koju neki ljudi osjećaju prema meni. O Najmilostiviji, Ti si Gospodar slabih, Ti si moj Gospodar. Kome ćeš me prepustiti? Tuđincu koji će me mrko gledati ili neprijatelju koji će nada mnom vladati. Samo ako Ti nisi ljut na mene, to me ne brine. Ti mene čuvaš od nedaća. Utječem se svjetlom Tvoga lica kojim osvjetljavaš tminu. Učini me dobrim i na ovom i na drugom svijetu, tako da se na mene ne prospe Tvoja srdžba. Ti si Milostiv, pa budi sa mnom zadovoljan. Nema moći i nema snage osim kod Allaha Svevišnjega.“

Svevišnji u Svojoj časnoj Knjizi poručuje Poslaniku, ali i nama svima pojedinačno, gdje su i kod koga su istinski Oslonac i Snaga:

وَمَن يَتَّقِ اللَّهَ يَجْعَل لَّهُ مَخْرَجًا . وَيَرْزُقْهُ مِنْ حَيْثُ لا يَحْتَسِبُ وَمَن يَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ فَهُوَ حَسْبُهُ

“… i onome koji se Allaha (istinski) boji, On će izlaz naći. i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.[2]

Draga braćo,

Isra i Miradž kazuje nam mnogo: istrajnost je vrlina istinskih vjernika, odustajanje nije odlika čovjeka muslimana. Vrijedi se truditi i žrtvovati na Pravom putu, tu se ne gubi, već samo dobija. Iskušenja i nedaće učvršćuju vjeru i samopouzdanje. Allah, dž.š vidi i nagrađuje za vjernost i predanost, On je uvijek na strani istinoljubivih i strpljivih. Važna poruka Miradža je da nam se valja uzdizati i uspinjati, a ne propadati i nazadovati.

Mi'radž traži od nas uspon i uzdignuće, u vjerskom, moralnom i svakom drugom smislu što nam pomaže da budemo bolji, odgojeniji, znaniji i kompletniji ljudi. Mi danas svjedočimo čovjekovom moralnom posrnuću i padu. Koliki je ljudski pad u našem društvu svjedoči od prije koju noć bi gajri-hakk (na pravdi Boga) ubistvo 19. godišnjeg mladića u Sarajevu, na ulici, nakon bizarnog saobraćajnog incidenta.  Naša kriza je iznad i prije svega moralna. Ona je u nama, u našem biću, u našoj nutrini, svijesti, koje trebaju preodgoj i prevaspitanje. Gdje su učitelji na svim nivoima i svim mogućim učilištima da se istinski pozabave osvješćivanjem moralnih vrijednosti i vrlina kod mladih generacija? A kako da ih osvješćuju ako ih i sami ne žive? Nama danas najviše nedostaje postupanja, odn. življenja u vrlinama vjere i morala.

Velika nevolja naše stvarnosti jesu kruti individualizam i egoizam. Poslanik individualizam nije pokazao nikada, pa ni na Miradžu. Njegova stalna preokupacija je bio ummet, zajednica muslimana.  Imao je visoko izgrađenu svijest da se treba okrenuti čovjeku, svim ljudima, s njima dijeliti sve životne uspone i padove, biti uz njih, i za njih. A niukom slučaju ne biti što bi stara izreka rekla “muteber sebi”, dakle okrenut sebi i (samo) zadovoljan samo samim sobom. Takav stil života koji se na puno mjesta i u mnogo situacija vidi i očituje danas, nije islamski način življenja, njega je proizveo neko drugi, ali je naše da ga ne prihvatimo. Mi zato imamo džemat, i zato je Svevišnji zapovjedio da se ljudi vide, okupljaju i udružuju u džemat, da bi osjećali i imali svijest o onom insanu pored njih. Da bi bili i socijalizirani i solidarni u svemu i na svakom koraku. Biti solidaran i u materijalnom, i u moralnom, i u socijalnom, i intelektualnom segmentu.  

Allahu Svevišnji inspirisani mubarek Israom i Miradžom nadahni nas Poslanikovim primjerom da podnosimo tegobe i kušnje vremena, podari nam strpljivosti i ojačaj u uvjerenju da spoznajemo smisao i suštinu stvari, ne daj da nas obuzima osjećaj beznađa i izgubljenosti, ne oduzmi nam nadu, podari nam Svoju utjehu i uputi Pravim putem. Gospodaru naš olakšaj nam, a nemoj otežati, Gospodariu daj da se razmine na dobro i bude dobro. Amin.

Mostarski muftija, dr. Salem-ef. Dedović, Karađoz-begova džamija, 22. redžeb 1445. / 2. februar 2024.

[1] Kur'an s prijevodom Nurke Karamana, El-Isra', 1.

[2] Kur'an s prevodom, preveo Besim Korkut, At-Talaq, 2-3.