MUFTIJSTVO MOSTARSKO

A+ A A-

STAV – Skandalozna inicijativa fra Ike Skoke: Može li mostarski zvonik rata postati zvonik mira

Rate this item
(0 votes)

Umjesto da iščitaju historijat o gradnji i tumačenjima arhitekture crkvenog tornja i križa na Humu, neke strane diplomate, šaljući umjetnički vrijedna djela, pridružili su se ideji fra Ike Skoke o namjeri uspostavljanja “mostarskog zvonika mira”, i na taj način pridružili se procesu pretvaranja zvonika rata u “zvonik mira”

Piše: Hasan EMINOVIĆ

Ovog su ga puta prekardašili! Makar ideja dolazila i od fra Ike Skoke, uglednog mostarskog fratra, profesora komunikologije na Sveučilištu u Mostaru, dokazanog zagovornika jednakopravnosti, mira i pomirenja svih građana i naroda. Zvonik Crkve Svetog Petra i Pavla Bošnjaci u Mostaru nikada neće moći doživjeti kao zvonik mira, vidikovac, niti išta što će tom arhitektonski rogobatnom, betonskom čudu koje se izvija nad Mostarom moći pripisati ikakvo drugo značenje osim hrvatskog nacionalističkog izazivačkog inata.

Naime, fra Iko Skoko, tokom posjete grčkog ambasadora Karolosa Gadisa gradu na Neretvi, najavio je preuređenje zvonika u kojem će biti smještena međunarodna galerija mira, edukacijski centar, a zvonik podešen kao gradski vidikovac. Iako su lokalni mediji tu ideju o preimenovanju, ne samo imena već i funkcije ogromnog betonskog zvonika, prenijeli prije skoro mjesec dana, Mostarom i dalje vlada muk, baš kao da se ništa ni desilo nije.

Teško je u brutalnom mostarskom političkom kuršlusu dobiti ikakvu izjavu ili komentar o bilo čemu, makar se radilo i o najmanjim sitnicama, a kamoli o tako osjetljivom međureligijskom sporu. Pogotovo se Bošnjaci nerado upuštaju u tu vrstu “avanture”. Najčešće upiru prstom u izabrane političke i stranačke predstavnike upozoravajući kako je to njihova i odgovornost i obaveza.

Sociolog, novinar i publicista Enes Ratkušić to obrazlaže činjenicom da je era hiperprodukcije informacija i komentara uzrokovana elektronskom komunikacijom, društvenim mrežama, ubila snagu i validnost svakog razložnog osvrta. “Sam komentar u moru njih ne samo da je neprimjetan nego, bez obzira na logičku utemeljenost, lišen je utjecaja u smislu da će biti uzrokom kakvih promjena. Najviše zato ljudi drže da je svaka reakcija i sekiracija oko problema, bilo koje da su prirode, naprosto gubljenje vremena, rasipanje energije koja ne polučuje rezultat, priča u havu, što bi se reklo narodnim jezikom”, kaže Ratkušić.

Tragajući za komentarima na fra Skokinu ideju, saznajemo kako to više i nije ideja, kako su već neke od ambasada prihvatile poziv odaslan svim međunarodnim diplomatima u našoj zemlji i poslale umjetnička djela svojih poznatih slikara, kipara i vajara.

U razgovorima s brojnim građanima Mostara, koji u pravili nisu željeli javno govoriti, stekli smo utisak kako svi oni smatraju dobrom svaku ideju i prijedlog iza kojeg stoji plemenita zamisao i kako će to biti istinski poziv na širenje mira i ravnopravnosti. No, ipak, u konkretnom slučaju misle da je riječ o sveopćem trendu, jer danas svi pričaju i zalažu se za mir, toleranciju i međusobno poštovanje koje neće polučiti nikakvim konkretnim rezultatima, jer cijeli svijet istovremeno živi u znaku sukoba, diskriminacija, omalovažavanja, gotovo u divljaštvu neprimjerenog ljudima kao najsavršenijim Božijim stvorenjima.

Umjesto Starog mosta zvonik simbol mira

Crkva svetog Petra i Pavla s naglašenim disproporcijama napravljena je cijela od armiranog betona. Zvonik je, kako kaže gradska legenda, podignut licitiranjem. Prilikom gradnje, lokalni privrednici natjecali su se koliko će ko metara tornja finansirati kako bi toranj bio dominantan u gradu i kako bi tri puta bio veći od svake džamije. Sad i neboderi u gradu izgledaju kao patuljci spram njega.

Jedan od rijetkih koji je pristao javno govoriti o ideji fra Ike Skoke, uz puno uvažavanje lika i djela i fra Skokine osobnosti, jeste penzionirani arhitekt i urbanista Sejo Pintul, koji ideju smatra neprimjerenom i sa stručnog i s historijskih aspekta.

“Ja sam tolerantan čovjek. Uvijek pokušavam miriti, a ne svađati, pronaći dobro i kod jednih i drugih i ići u tom pravcu. Teško mi je kad znam šta je bilo i kako je nastajao taj toranj. Ne vjerujem da može biti simbol pomirenja. Simbol pomirenja jeste Stari most i koriste ga svi građani, a crkvu koriste samo katolici. Možda ne i svi katolici. Devedeset posto mladosti hrvatske nacionalnosti nikada nije bilo na Starom mostu”, kaže Pintul.

Pintul je podsjetio kako se do pomirenja dolazi jednakopravnošću i međusobnim uvažavanjem u svakodnevnom poslu. Kao ilustraciju naveo je primjer i statistiku koju mediji još nisi provjerili, političari izrekli, javnost nije pročitala, o diskriminaciji u zapošljavanju u gradskim i kantonalnim institucijama, gdje se skoro, prema ozbiljnim indicijama, zapošljavaju samo građani hrvatske nacionalnosti.

Komentirajući arhitektonsko rješenje zvonika Crkve svetog Petra i Pavla u Mostaru, Pitnul se prisjetio zaključaka s brojnih sastanaka, konferencija i okruglih stolova na kojima je učestvovao i na kojima nikada nije čuo niti jedno jedino pozitivno mišljenje o arhitekturi te crkve i njenog visokog zvonika.

“Sve što nije u mjerilu ambijenta, nije u mjerilu čovjeka i izlazi izvan domena elementarne kulture naroda je predimenzionirano. Prije 30 godina radili smo urbosocijalnu studiju i analizu zašto ljudi mrze zgradu Razvitka, nebodere na Aveniji, zgradu HIT-a i došli smo do zaključka da je Mostar u kotlini i ima vrlo kratke vidike, prirodne barijere brda, najčešće od 500 metara do jednog kilometra, i svaka visoka zgrada građanima skraćuje vizuru. Nije to Ali-pašino Polje ili ravna Slavonija. Sjećam se da su ljudi govorili da mrze zgradu Razvitka, a nisu znali zašto. Imali su osjećaj da će im pasti na glavu i izbjegavali su prilaziti joj. U svakom se čovjeku budi podozrenje kad vidi visok objekt u kotlini. Možda ne zna objasniti zašto, ali ga izbjegava”, podsjeća Pintul.

Tumačeći narav i filozofiju sakralne arhitekture općenito, Pintul kaže da nema niti jedne religije koja je kao islam arhitekturu podredila mjerama čovjeka, svakodnevice, prirodi, koja se uz maksimalno uvažavanje organski ukomponirala u ambijent. Na tim je osnovama stvoren kult zelenila i kult vode. Takvi obziri uvjetovali su da visina munare u pravilu ne prelazi visinu najvišeg drveta u prirodi. Austro-Ugarska je htjela naglasiti moć imperije u odnosu na čovjeka i pravila je visoke zgrade, stoga su gradili sobe s tri metra raspona od poda do plafona.

Da li Međunarodna zajednica pomaže ili odmaže procesu pomirenja

Križ na Humu visine oko 33 metra izgrađen je povodom jubilarne 2000. godine Isusovog rođenja na mjestu odakle je djelovao snajper i drugo ubitačno oružje razorne moći po civilima i vojnicima u istočnom dijelu Mostara, te ga Bošnjaci uz monumentalni zvonik nikada neće moći doživjeti drugačije osim kao željom za nadmoći jedne religije, jedne kulture i jednog naroda nad ostalima.

Takav stav nakon organizirane peticije i službeno je poslan na adrese brojnih međunarodnih organizacija (UN, OSCE, SFOR i dr.) 24. septembra 2001. godine sa 7.134 potpisa. U peticiji je, pored ostalog, navedeno da je križ, postavljen iznad glava većine nekatoličkog stanovništva u Gradu Mostaru, neprimjeren i da unosi novi nemir stvarajući zlu krv među stanovnicima, da smeta procesima liječenja rana nastalih kao posljedica ratnih zbivanja na ovim prostorima, da udaljava grad od ujedinjenja, tj. ostvarivanja odredaba Washingtonskog i Daytonskog ugovora, da cementira i podebljava jedini preostali “Berlinski zid” u Evropi, da ugrožava slobodu savjesti, vjeroispovijesti, pa i ateizma, sve vrijednosti koje su zagarantirane međunarodnim konvencijama o pravima i slobodama čovjeka.

Umjesto da iščitaju historijat o gradnji i tumačenjima arhitekture crkvenog tornja i križa na Humu, neke strane diplomate, šaljući umjetnički vrijedna djela, pridružili su se ideji fra Ike Skoke o namjeri uspostavljanja “mostarskog zvonika mira”, i na taj način pridružili se procesu pretvaranja zvonika rata u “zvonik mira”.

Bjelodano je kako će se agonija razumijevanja i čitanja arhitekture u uskoj mostarskoj kotlini i dalje nastaviti, kako će se neke nove međunarodne diplomate, ne pitajući se o posljedicama, pridružiti “projektima i procesima pomirenja”, a da će, kako to primjećuje Enes Ratkušić, Bošnjaci i bošnjačka politika bespomoćno šutjeti. Iluzorno je očekivati da će neki od arhitekata, političara hrvatske nacionalnosti javno o tome ikada reći suprotan stav od stava crkve. Naprosto, u zapadnoj kulturi komentiranje mišljenja crkvenih službenika smatra se krajnje nepristojnim.

(Faktor.ba/Magazin STAV)

Hadis Dana

"Ebu Hurejre, potrudi se da imaš lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A šta je to Allahov Poslaniče?" on reče: "Da održavaš vezu s onim ko je prekinuo s tobom, oprostiš onom ko ti je nepravdu nanio i daš onome ko tebi uskraćuje." Bejheki

Ko je na portalu: 88 gostiju i nema prijavljenih članova

| MUFTIJSTVO MOSTARSKO | Adresa: Trg Musala br. 1, 88000 Mostar, Bosna i Hercegovina, ID broj: 4227550990007, Transakcijski račun: 1604605500006981; tel/fax: 036 551 089; Web site: www.muftijstvo-mostarsko.ba; E-mail: muftijstvo.mo@bih.net.ba | ALL RIGHST RESERVED

Prijava ili Registruj

Prijava na portal

Registruj

Registracija
ili Odustani