Tokom pripremnih radova za izgradnju stambene zgrade ovih su dana građevinski radnici na nekadašnjem lokalitetu harema Fatime kadun džamije iskopali desetak ostataka bašluka, nadgrobnih spomenika što je u jednom dijelu mostarske javnosti iznova izazvalo čuđenje.

Bašluci su polomljeni, a tek na dva od njih moguće je pročitati ime ili godinu. Na jednom je ispisano ime Ahmed sin Ismailov, dok je na drugom čitljiva hidžretska godina 1293.

Zbog čestih reakcija članova Islamske zajednice i pojedinih medija Medžlis Islamske zajednice na osnovu raspoložive arhivske građe podsjeća da ovo nije prvi put da se u užem dijelu Mostara dešavaju slične stvari. Mostar je nekada imao desetak velikih harema i na nekoliko desetina manjih. Od svih njih ostao je još samo Šarića harem u nešto manjim dimenzijama od prvobitnih. Svi ostali su uklonjeni na što je u čuvenoj predstavci Đuri Pucaru Starom 1952. godine upozoravao rahmetli Husaga Ćišić.  Jedan od tih velikih harema bio je i harem Fatime kadun džamije.

Uz ostale objekte vakuf džamije Fatime kadune imao je u svom posjedu i veliki harem koji je zapremao površinu od 22 240 m2. Na njenom haremu je sagrađen Dom zdravlja, sada Higijenski zavod. Džamija je izgrađena prije 1620. godine pa se pretpostavlja da je tada formiran i harem uz nju. Džamija je srušena je 1947. godine, iako je bila u dobrom stanju i na njenim temeljima nije do danas ništa podignuto. Svi koristonosni objekti ovog vakufa su grubo oduzeti od Islamske zajednice od 1946. do 1966. godine.

U arhivskim dokumentima navodi se da je Gradska eksproprijaciona komisija Grada Mostara 8. marta 1951. godine provela postupak eksproprijacije dijela ovog vakufa radi otvaranja majdana, da je Narodni odbor nakon rušenja džamije materijal uzeo za svoje potrebe uz obrazloženje da to će na taj način osigurati naknadnu za njeno rušenje.  Protivljenje Vakufskog povjerenstva nije naišlo ni na kakve reakcije. Dešavalo se (18.5. 1956. ) da je Vakufsko povjerenstvo bilo prinuđeno potpisivati kupoprodajne ugovore sa pojedincima ispod stvarne tržišne vrijednosti. I tako se oduzimao dio po dio ovog nekada velikog vakufa. Skupština Opštine Mostar 1966. godine nije donijela konačno rješenje o nacionalizaciji zemljišta vakufa Fatime Kadune. Nakon čega su, vjerojatno, (nisu nam dostupni nikakvi pisani dokumenti o tome) kao i kod drugih harema izvršili ekshumaciju i zemljište proglasili građevinskim. U više navrata pokazalo se da ekshumacije koje su provodile narodne vlasti u Mostaru nisu sistematski urađene, a da je veliki broj bašluka poslužio za nasipe i ravnanje terena. Jednostavno je zaključiti da se i u ovom slučaju radi o istoj metodologiji. Rukopis je jasno čitljiv i prepoznatljiv. Medžlis Islamske zajednice će, shodno dosadašnjoj praksi, svaki ostatak bašluka, nakon što zemljani radovi budu privedeni kraju, smjestit na odgovarajuće mjesto.

  • IMG_7869_1024x683
  • IMG_7923_1024x683
  • IMG_7931_1024x683
  • IMG_7932_1024x683

Islamski centar Mostar

Nekadasnja linija razgranicenja kao linija pomirenja?