Profesor Fikret Karčić za prošli broj Islamskih informativnih novina Preporod pisao je svoju posljednju kolumnu u kojoj je analizirao društveno uređenje milet. Objavljena je 1. marta 2022. godine.

Profesor Karčić je danas preselio na ahiret u 66. godini života.

Godine 1977. sarajevska “Svjetlost” je objavila prevod knjige libanskog autora Georgesa G. Corma Prilog proučavanju multikonfesionalnih društava: društveno-pravne i političke posljedice religioznog pluralizam. Knjiga je dočekana s velikim interesovanjem, jer je u to doba literatura na našem jeziku bila veoma oskudna o ovoj tematici. U knjizi su razmatrana pitanja međuvjerskih odnosa od antičkog doba preko hrišćanskog do muslimanskog društva. Kao primjeri savremenih viševjerskih društava uzeti su Albanija, Kipar, Liban i Izrael. Knjiga je u Sarajevu objavljena u vrijeme kada su gotovo sva pomenuta savremena multikonfesionalna društva bila već u krizi. Albanija je bila pod komunističkom diktaturom, a religija je bila zabranjena; Turska je intervenisala na Kipru da zaštiti tursku manjinu što je rezultiralo podjelom ostrva; u Libanu je bijesnio građanski rat, a Izrael je bio na putu da se identifikuje kao jevrejska država. Jedino je Jugoslavija u to doba bila i dalje primjer multikonfesionalnog društva, ali će i to nestati u plamenu krvave disolucije ove federacije.

Interesantno je da je postkonfliktnim društvima ponuđen koncept konsocijacije, aranžman podjele vlasti među društvenim elitama radi očuvanja stabilnosti. Na Bliskom istoku taj koncept se naslanjao na millet sistem Osmanskog Carstva. Ovaj sistem je imao svoj razvoj, a moderno je uobličen u drugoj polovini 19. vijeka. Osmanlijski državnici su posmatrali društvo kao skup religijsko-narodnih zajednica (millet) koje imaju unutrašnju pravnu autonomiju na čelu s poglavarom koji je imao titulu millet-baše (poglavara milleta). Osmanski jezik nije poznavao termin za “manjinu” koji je uveden tek nakon Ugovora iz Lausanne (azınlık). Nakon uvođenja parlamentarizma milleti su slali svoje predstavnike u predstavničko tijelo. Pozicija pojednih milleta bila je uređena pravnim propisima: za grčki millet 1862. godine, ermenski millet 1863. godine, jevrejski millet 1865. godine. Ovaj koncept posljednjih godina Osmanskog Carstva korišten je i za muslimane. Ostao je na snazi sve do proglašenja Republike u Turskoj. Pored toga, njegovi elementi su se mogli naći u Siriji, Libanu, Kipru i drugim zemljama.

Republika Turska je koncept milleta zamijenila konceptom građanina (vatandas). Tako je uradila i većina bliskoistočnih zemalja. I islamska pravna nauka je prihvatila ovaj koncept umjesto koncepta “štićenik” (dhimmi) i o tome su napisani značajni radovi. Građanstvo je predstavljalo vezu pojedinca s državom bez posredovanja. Pojedincu su pripadala prava i obaveze prema apstraktnoj državi bez obzira na promjene poglavara države. Prihvatanje koncepta građanina bilo je dio projekta modernizacije muslimanskih zemalja. Zapadni politički krugovi i akademici pozdravili su ovaj razvoj.

Iznenađujuće je da se koncept millet u nekim oblicima pojavio kod nas u post-daytonskom vremenu. On se može pronaći u konceptima “konstitutivni narodi” i “legitimno predstavljanje”. Prvi termin je sovjetskog porijekla, a kod nas označava poseban položaj tri naroda u odnosu na ostale. Kao takav našao je mjesto u Ustavu Bosne i Hercegovine kao dijelu Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Drugi termin označava politički zahtjev da jedan narod bira sam sebi predstavnike u državnim tijelima. Prevedeno na jezik Osmanskog Carstva, to je zahtjev da jedan millet bira svog millet-bašu i delegira ga u vođstvo države.

Koncept “konstitutivnih naroda” naišao je na podršku istih onih krugova u svijetu koji su ranije podržali uvođenje koncepta građanin u muslimanske zemlje. Koncept “legitimnog predstavljanja”, koji je novijeg porijekla u političkom govoru kod nas, također nailazi na razumijevanje i podršku u nekim moćnim državama. Da je slučajno neka muslimanska zemlja najavila da će uvesti sistem milleta zvonila bi sva zvona za uzbunu u slobodoljubivom svijetu da se spriječi takva “islamizacija” društvenog uređenja.

Tako je u Bosni i Hercegovini građanin izgubio bitku s milletom. Oponenti koncepta građanstva navode da bi bošnjački demografski faktor doveo do prevlasti ovog naroda te ga treba ili teritorijalnim vezivanjem za manji dio Bosne i Hercegovine ili raznim institucionalnim mehanizmima učiniti irelevantnim. Na taj način se čuvaju rezultati rata. U toj politici kao žrtava pada i koncept građanina.

(Preporod.info)


Islamski centar Mostar