Hafiz Jusuf-ef. Bećoja, imam, hatib i muallim Karađoz-begove džamije na 15. takmičenju u hifzu Rijaseta IZ-e u BiH održanom tokom proteklog vikenda u kategoriji hifz 15 džuzeva osvojio je zavidno treće mjesto.

Uz čestitke hafiza Bećoju smo pitali za utiske sa ovog takmičenja, šta za njega znači ova vrsta okupljanja i druženja hafiza u Bosni i Hercegovini. Uz obaveznu zahvalu Svevišnjem Gospodaru što mu je darovao zdravlje i intelektualne sposobnosti da uči i pamti Kur’an ističe kako su mu drage i čestitke koje je primio od svojih kolega i prijatelja

„Bez toga, radost ne bi bila potpuna. Ovo takmičenje u meni uvijek budi lijepe emocije. Pored prilike za upoznavanjem drugih hafiza, u razgovoru sa njima imam priliku saznati i određene zanimljivosti koje mnogo olakšavaju pamćenje i održavanje Svetog Teksta“, ističe hafiz Bećoja .

 

Obzirom da hafizi stalno ponavljaju Kur’an, da li su vam bile potrebne i posebne pripreme za ovo takmičenje?

Hafiz Bećoja: Dakako da su bile potrebne dodatne pripreme, odricanja, usklađivanja drugih obaveza sa ovim značajnim događajem. Nije isto takmičiti se kada ste osnovac, srednjoškolac, student u 20-im ili kada stupite u četvrtu deceniju života gdje vam koncentracija opada. Ono sto sam primijetio jeste da su u mojoj kategoriji svi takmičari bili mlađi od mene, odnosno u svojim studentskim godinama. Valjalo je iznova skupiti hrabrosti te odvažiti se i stati pred publiku i pokazati svoje skromno znanje i umijeće recitiranja Božije Riječi. Moram priznati, nisam očekivao ovako visok rezultat slušajući učenje drugih hafiza gdje sam svjedočio jednoj izuzetno dobroj pripremljenosti, a što su potvrdili i sami organizatori takmičenja.

 

Na ovom takmičenju predstavljao si i Medžlis Mostar, na indirektan način i raskošno nasljeđe uleme koji su i prije tebe bili imami časne Karađoz-begove džamije. Da li je i na koji način ova činjenica imala svoju važnost?

Hafiz Bećoja: U pravu ste. To je činjenica koju nipošto ne smijem zaboraviti. Velika mi je čast i zadovoljstvo ali i odgovornost biti imamom najpoznatije hercegovačke džamije, jedine na Balkanu koju je projektovao slavni osmanski arhitekta i genije Mimar-Sinan. Nadam se da ću opravdati ukazano povjerenje svojih pretpostavljenih i da će naši prethodnici biti ponosni na mlađe naraštaje koji ih nasljeđuju.

 

Pretpostavljam da šira društevena zajednica u Mostaru uopće nije primijetila ovaj tvoj važan rezultat za cijeli grad i za cijelu regiju. Da li te to obeshrabruje u nastojanju da i dalje predano i posvećeno afirmiraš instituciju hifza?

Hafiz Bećoja: Nisam time opterećen. Uopće me to nije obeshrabrilo. Važno je biti ustrajan i imati kontinuitet, a upravo taj aspekt je najvažniji u očuvanju hifza. S druge strane, raduje me kada sam saznao da sam bio jedini od takmičara koji su došli iz južnih dijelova naše lijepe domovine. Vjerujem da ocjenjivačka komisija itekako može biti ponosna i na naše cijenjene hafize iz Hercegovine.

 

Sigurno da ste stekli neko novo iskustvo koje niste imali do sada, neki specifičan zaključak iz kojeg možemo razumjeti i neku vrstu vaše poruke mladim generacijama.

Hafiz Bećoja: Nastupi na ovim takmičenjima definitivno doprinose vježbama oslobađanja od treme te javnim nastupima koji su važni posebno za nas, imame. Mladim generacijama bih poručio da nikada ne odustanu od velikih ciljeva. A hifz je upravo jedan takav primjer. Veliki rezultati ne dolaze preko noći. Valja biti strpljiv, predan i uporan. Pjesmica “Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača” iz osnovne škole me posebno tome naučila. Ovdje na umu treba imati i Vjerovjesnikove riječi u kojima nam poručuje da je Bogu najdraže djelo ono u kojem se ustraje, makar bilo i malehno. I naravno, najvažnije od svega, pitanje koje treba svako ko se odluci krenuti putem čuvara Knjige jeste: “Zašto to činim, koji mi je cilj“.

Razgovarao H. Eminović