Ignorisanje činjenica o vakufu, o Lakišića haremu i historiji Mostara
U posljednjem saopćenju koje je plasirao Ured gradonačelnika Mostara, koji se često u javnosti pojavljuje i kao "Grad Mostar", ma šta to značilo, iznio je u javnost prilagođenu verziju hronologije dešavanja u Mostaru.
Čak su ponudili i neku vrstu tumačenja vakufa, što i ne zavređuje bilo kakav osvrt. Vakuf kao čin izrazitog dobročinstva i dobrovoljnog zavještanja imovine stoljećima je prisutan u našoj domovini, tako da nije uopće riječ o nepoznatoj materiji. Naučno je dokazano da je vakuf Sinan-paše Borovinića, njegova džamija, bio centar prve mostarske mahale. Ta mahala postala je embrion nastanka Mostara, koji se kasnije intenzivno nastavlja širiti u narednim decenijama i u pravcu sjevera i u pravcu juga.
Za stručno bavljenje vakufskim pravom i njegovom primjenom u okviru pozitivnog zakonodavstva Austrougarske potrebno je iščitati knjige i uputiti se u praksu šerijatskih sudova koji su djelovali pod okriljem austrougarske sudske vlasti.
Međutim, ono što je simptomatično, ponovo su pisci “iz Grada” , kako to oslovljavaju lokalni, njima bliski portali, javnost pokušali uvjeriti u nepostojanje Lakišića harema, što je, samo nastavak dugotrajnog Sizifovog posla i Gebelsovske propagande. Zanimljiv je, a u isto vrijeme itekako zabrinjavajući, taj poriv za prekrajanjem historije, prilagođavanjem, zaobilaženjem i prisvajanjem zakona s ciljem ovladavanja Centralnom zonom Mostara, ali i Gradom u cjelini. Ali, bez obzira na sve, sto puta izgovorena laž i dalje je laž!
Lakišića harem na karti austrugarskog katastarskog plana, parcela 1322
Nepobitna je činjenica da je Lakišića harem u centru Mostara imao površinu od 19 dunuma, o čemu svjedoče austrougarski katastarski plan, gdje je jasno označen Lakišića harem, parcela br. 1322, sačuvani Zapisnici iz vremena Austrougarske, tekstovi nekadašnjeg lista Sloboda, te zapisana i sačuvana svjedočenja tadašnjih Mostaraca. A zar je potreban veći dokaz od iskopavanja kostiju umrlih Mostaraca tokom radova na kolektorima početkom januara 2017. godine, koje su po nalogu sanitarnog inspektora Branke Kordić Udovičić smještene u Gradskom groblju Sutina, kao i za vrijeme radova na proširenju gradske ceste krajem februara 2021. godine. Otkud te iskopane kosti na tom lokalitetu, ako nema Lakišića harema? Nisu kosti s neba pale.
Neekshumirani posmrtni ostaci pronađeni tokom radova na lokalitetu Lakišića harema
Nažalost, gradonačelnik i savjetnici iz njegovog Ureda i Grada, ne žele čuti ni vidjeti ove činjenice i nepobitne dokaze kao što ne žele rješavati brojne zahtjeve Islamske zajednice.
Nepostojeći Regulacioni plan
Posebna lakrdija u Gradu Mostaru je nepostojeći tzv. Regulacioni plan Centralne zone, na osnovu kojeg se nelegalno gradi Hrvatsko narodno kazalište.
Šef Regionalnog ureda OHR-a sir Martin Garrod je još 14. januara 1997. godine Miji Brajkoviću pisao da dozvola za radove nije dobivena i da je riječ o neovlaštenim radovima, te zatražio da se smjesta prekinu radovi na Kazalištu. U drugom pismu, 22. februara 1997. godine, Garrod je ponovo pisao Brajkoviću ističući da su započeti “radovi na nacionalnom projektu na bivšoj crti sukoba upravo u trenutku, kad smo, zajednički, uspjeli smanjiti napetost u Mostaru ... vi sasvim očito o svojim planovima niste razgovarali s gradskim vlastima niti ste od njih dobili dopuštenje, premda je lokacija u Središnjoj zoni ... radove ste odlučili početi usred Bajrama”.
Građevinski inspektori su kasnije zbog nepostojanja Regulacionog plana i nezakonitih radnji podnijeli brojne krivične i prekršajne prijave, donosili rješenja o zabrani radova, o vraćanju u prvobitno stanje, ali je to uglavnom ignorisano i nastavljalo se raditi.
Predmet Kazališta nekako je misteriozno nestao iz službe za građevinske propise Grada Mostara. Građevinskom inspektoru je 30. aprila 2002. godine čak i prijećeno oružjem.
Tadašnji gradonačelnik Mostara Hamdija Jahić je 18.10.2002. godine donio Rješenje kojim se zabranjuje upotreba bespravnog objekta u izgradnji – Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru. U Rješenju se navodi da je dana 20.5.2002. godine kao preventivna mjera u cilju zaustavljanja bespravnih radova izvršeno pečaćenje svih ulaznih vrata na predmetnom objektu, ali je investitor više puta skinuo pečat čime je izvršio krivično djelo povrede pečata predviđeno Krivičnim zakonom FBiH i nastavio bespravno graditi. Pitamo se kako je ovo moguće u savremenom demokratskom svijetu?
U vezi sa “starim” Regulacionim planom Centralne zone građevinski inspektor je u jednom od zvaničnih dokumenata, nakon obavljenog uvida, naveo niz nelogičnosti, pitajući se kako je Plan rađen u februaru 1997. godine, a usvojen u oktobru 1996. godine, tj. kako je usvojen Plan koji u vrijeme usvajanja nije ni postojao, te kad i gdje je objavljen??? Taj Plan ne postoji ni među verificiranim i preuzetim dokumentima prostornog uređenja bivših općina, koji su usvojeni odlukom Gradskog vijeća iz 2005. godine.
Prethodni gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić 23.3.2006. godine učtivo je u dopisu broj: 02-48-67/06-2 Medžlisu Islamske zajednice Mostar pojasnio da “nije donesen dokument prostornog uređenja koji bi uredio pitanja gradnje u Centralnoj gradskoj zoni.”
Mario Kordić je u februaru 2021. godine na televizijskim ekranima govorio da nema Regulacionih planova Centralne zone, da bi se kasnije sjetio da postoji taj nepostojeći “Plan” iz 1996. godine.
Iako je i sam tvrdio da ne postoji Regulacioni plan Centralne zone, Ljubo Bešlić, je famozno Rješenje broj: 07/III-361-2150-1/95 od 14.6.1996. godine koje je donio Odjel graditeljskog i prostornog uređenja Općinskog vijeća općine Mostar paradržavne tvorevine tzv. “Hrvatske Republike Herceg-Bosne”, kojim se odobrava izgradnja zgrade “Kazalište”, izmijenio u ime Odjela za urbanizam i građenje Grada Mostara i ovjerio svojim potpisom 25.7.2018. godine.
Iako je tadašnji gradonačelnik Bešlić širokogrudno bez valjanog zakonskog osnova dao Kazalištu oko trećine Lakišića harema, ni to nije bilo dovoljno, pa je tokom radova koji se trenutno izvode uzurpirana i susjedna parcela. Na sve to gradonačelnik i gradska administracija, kao ni građevinski inspektor kojeg je on postavio, ne bi ni reagovali da na to nisu ukazali Medžlis Islamske zajednice Mostar i pojedini mediji.
Gdje stanuje mobing?
Da stvar u vezi Centralne zone bude još tragikomičnija Kordić i saradnici u nedostatku argumenata drsko optužuju Islamsku zajednicu za iznošenje neistina i podizanje nekakvih tenzija, pa čak i za “mobing”.
Iako mislimo da su iz Ureda gradonačelnika u neznanju upotrijebili krivu riječ, analogno njihovom poimanju te riječi moglo bi se razumjeti da su “mobing” radili i Martin Garrod i građevinski inspektori i gradonačelnici Safet Oručević, Hamdija Jahić, Ljubo Bešlić, pa i Mario Kordić i svi oni koji su rekli istinu, a to je da Regulacioni plan ne postoji. A inače, pravi mobing, provodi aktuelni gradonačelnik koji inicijative vijećnika Gradskog vijeća naziva glupostima dok se na terenu nastavlja praksa iz vremena nekadašnje dugogodišnje načelnice Odjela za urbanizam i građenje mostarske Gradske uprave Marine Deronjić koja je svojevremeno jednom mediju izjavila da se gradi po principu “ko je jak, taj gradi”.
Kakva je Kordićeva percepcija tenzija, govori i to da je zbog bilborda kojim se najavljuje gradnja Interkulturnog centra “Mevlana”, mjesta kulture, suživota i tolerancije, optuživao Islamsku zajednicu da diže tenzije.
U vezi Kordićevog poziva da mu se odgovori na pitanje i pomogne kako da vrati uzurpirani sakralni prostor Lakišića harema, ljubazno ga podsjećamo i pozivamo, a to smo više puta naglašavali, ali mu je možda nekako promaklo, da kao Gradonačelnik, izvršni organ, provede Odluku o pristupanju izradi Regulacionog plana Centar I Gradsko područje Grad Broj: 01-02-1020/23, koju je Gradsko vijeće grada Mostara usvojilo 31. augusta prošle godine, a kojom je rok za izradu Regulacionog plana bio 31.5.2024. godine. Ukoliko to, iz nekih razloga, neće ili ne može učiniti, onda ga još jednom podsjećamo da je Gradsko vijeće Grada Mostara imenovalo stručnu komisiju koja u nedostatku Regulacionog plana daje stručne ocjene u skladu sa odredbom člana 49. Zakona o prostornom uređenju, kao što je više puta već urađeno.
Pravo i zakoni jednaki za sve, a ne "ko je jak taj i gradi"!
Očekujemo da će gradonačelnik i gradske vlasti nakon ovih naših smjernica u duhu dobre volje i jednakog pristupa prema svim građanima i vjerskim zajednicama u ovom Gradu, riješiti ovu nepravednu i nehumanu diskriminaciju ili kroz Regulacioni plan ili putem stručne komisije. U prilog pozitivnom rješenju ide i to što nije potrebno da Grad Mostar plaća višemilionsku naknadu zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, kao što je to slučaj sa započetom crkvom na imovini pojedinih srpskih i jevrejskih porodica, također u Centralnoj zoni Grada Mostara.
Ako smo dobro razumjeli gradonačelnikovom Uredu predstavlja problem što je Gradski pravobranilac pokrenuo tužbu pred Općinskim sudom s ciljem zaštite gradske imovine u Centralnoj zoni Mostara. Mišljenja smo da je mnogo učinkovitije da Gradski pravobranilac radi svoj posao i čuva interese Grada, nego da u svemu bude nenadležan, kao što je to nekad ranije bio slučaj. Biće to, svakako, još jedna dobra prilika da se dodatno rasvjetle činjenice u vezi Centralne zone. Sigurni smo da će domaća javnost i međunarodni prijatelji pažljivo pratiti ovo suđenje.
Čini nam se, da iz nekog razloga gradonačelnikov Ured problematizira i prošlogodišnje demokratske proteste inicirane od strane velikog broja muslimana Grada Mostara koji jednostavno ne žele biti građani drugog reda u svom Gradu, ne pitajući se zašto je do protesta moralo doći. Taj krajnje potreban demokratski čin i izraz nezadovoljstva uzrokovan je diskriminatornim odnosom gradske administracije prema muslimanima ovog Grada i Islamskoj zajednici koja ih predstavlja, a što je gradonačelnik trebao shvatiti dobronamjerno i uvažiti naše legalne i legitimne zahtjeve.
Kada je riječ o gradskoj administraciji, očekujemo da će, u zakonski predviđenom roku uputiti zakonit pravni akt sa poukom o pravnom lijeku, nakon što je Upravna inspekcija Ministarstva pravosuđa, lokalne uprave i samouprave HNK izvršila 8. jula 2024. godine inspekcijski nadzor u nadležnom Odjelu za urbanizam i građenje Grada Mostara, te utvrdila da ovaj Odjel nije postupio po zakonu kada je u pitanju zahtjev Medžlisa Islamske zajednice Mostar za izgradnju Interkulturnog centra “Mevlana”.
Konkretna pitanja za gradonačelnika
Imamo više konkretnih pitanja za gradonačelnika. Upitali bismo gradonačelnika Kordića na temelju čega tvrdi da Islamska zajednica ne može vratiti u posjed Lakišića harem i da se tu “Mevlana” neće graditi?
Je li možda unaprijed zna kako će odlučiti Gradsko vijeće i stručna komisija, ili će im on, raznim akrobacijama, onemogućiti da donesu bilo kakvu odluku? Ili možda unaprijed zna kako će sudovi odlučiti o ovom pitanju?
Također bismo voljeli znati zašto gradonačelnik Islamskoj zajednici predlaže neke druge lokacije u vlasništvu Grada umjesto Lakišića harema, te na osnovu kojih ingerencija?
Bilo bi lijepo kad bi nam gradonačelnik pojasnio i to zašto misli da se na prostoru Centralne zone samo Interkulturni centar “Mevlana” ne može graditi?
Kako to da za sve ostale projekte postoji nekakav Regulacioni plan i pravni osnov? Zašto se uopće donosila Odluka o pristupanju izradi Regulacionog plana, ako je sve već dobro isplanirano?
Ne želimo vjerovati, iako sva dešavanja govore u prilog tome, da je Centralna zona nekim nepisanim planom predviđena samo za ustanove koje u nazivu imaju prefiks hrvatski. Mišljenja smo da bi jedan interkulturni centar uz obližnje pozorište svugdje u svijetu činio veoma skladno kulturno-umjetničko i inspirativno okruženje.
Voljeli bismo da nam gradonačelnik i njegov Ured malo detaljnije pojasne o kakvoj vrsti partnerstva je riječ, je li to i nama nudi Ugovor o ortakluku za izgradnju Interkulturnog centra “Mevlana” ili je to samo nastavak jeftinog politikanstva?
Sekularna državo dobro nam došla
Također, u vezi gradonačelnikovih posljednjih istupa u javnosti sugerisali bismo mu da ima na umu da je ovo sekularna država, te da obrati pažnju i da svojim primjerom ne promoviše blagosiljanje i osveštavanje javnih preduzeća u duhu jedne vjerske zajednice, jer ipak ta preduzeća, ustanove i škole pripadaju svim građanima ovog Grada, bez obzira na vjersko opredjeljene.
Islamska zajednica je oduvijek bila otvorena prema svim iskrenim i dobronamjernim ljudima u skladu sa svojom čestitom i plemenitom misijom i djelovanjem i tako će uvijek biti, a licemjerne, nepravedne i diskriminirajuće rabote nikad neće tolerisati.
Služba za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva mostarskog