Čuvar časnog glavnog bosansko-hercegovačkog mihraba, prvi imam i hatib Gazijine džamije, hafiz i učitelj Kur'ana Časnog u našoj Medresi, moralni uzor i prvak ulemanskog ešrafa, plemeniti i dobri hadži hafiz Ismet efendija Spahić preselio je u okrilju Božije Milosti, ostavljajući iza sebe vjerodostojno djelo vjerničke ustrajnosti i pobožnosti, bošnjačke hrabrosti i odlučnosti, domoljubne odanosti i vjernosti.
U najtežem vremenu agresorske opsade glavnog Grada i rata protiv Bosne i Hercegovine zračio je od Allaha darovanom snagom i optimizmom, prenoseći sa minbera Časne džamije Riječ vjere kao nadu, radost i moralni imperativ da se čini dobro, bude vjerno načelima pravde i solidarno podnosi tegoba koju su nam agresori priredili.
Tradicionalni koncept islamskog učenjaka koji u sebi sjedinjuje odgovornog i učenog muderrisa, brižnog učitelja kao roditelja i duhovnog odgajatelja na uzburkanoj životnoj stazi kušnji nalazili smo upravo u njegovoj ličnosti.
U isto vrijeme i tradionalan i savremen, nije bilo pitanja ni teme a da se o njoj nije moglo diskutirati s tom našom moralnom vertikalom.
Hafiz Ismet efendija, kao naibu-reis Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini ostaće u vrlo dragom sjećanju hercegovačkim muslimanima s kojima je dijelio i velike radosti i golemo breme teških kušnji koje su se nadvile na njihova pleća zadnjih decenija.
Dijelio je drage trenutke obnove desetina džamija diljem Hercegovine i Muftiluka Mostarskog, radovao se reaktiviranju Karađoz-begove medrese, pokretanju vrtića Islamske zajednice u Mostaru, ali i bio s nama i u teškim momentima klanjanja kolektivnih dženaza nevinim Bošnjacima – žrtvama agresorskog bezumlja i zla koje se svom silinom sručilo na Hercegovinu i sa Istoka i sa Zapada.
Bio je svim svojim bićem uz muftiju Smajkića i razumijevao sve njegove napore u borbi za bošnjačku ravnopravnost i naše dostojanstvo na ovim prostorima, razumio je dobro sve ono čemu sam bio izložen preuzimajući kasnije muftijsku odgovornost, hrabreći me da istrajem i da idem naprijed.
Ono što ostaje kao naše najdragocjenije i najljepše sjećanje na rahmetli hafiza Ismeta jesu njegovi nadahnuti vazovi na dovištu na Vrelu Bune u Blagaju, gdje je bio čest gost donoseći nam uvijek vedrinu i širinu, te potičući nas da se čvrsto držimo zajedno, inspirišući se sa vrelā Kur'ana i Poslanikova Sunneta.
Dobra i plemenita duša hafiza Ismeta vraća se Svome Gospodaru, svoju zemaljsku zadaću je okončala, ali njen odsjaj ostaje da trepti u nama.
Izražavamo riječi najdubljeg saosjećanja (taʻzije) porodici hafiza Ismeta moleći Svevišnjeg da im podari sabri-džemil, a njemu lijepu nagradu i oprost koji Svevišnji daruje Svojim čestitim robovima.
Salem-ef. Dedović, muftija mostarski