U okviru ovogodišnje manifestacije Dani mevluda i zikra u petak večer u Karađoz-begovoj medresi u Mostaru je predstavljen „Leksikon bošnjačke uleme“ autora Ahmeda Mehmedovića.

Radi se o jednom od kapitalnih projekata na kojem je Mehmedovića istrajno radio više od petnaest godina. Uz autora o knjizi su govorili direktor Gazi Husrev-begove biblioteke mr. Osman Lavić i historičar doc.dr. Faruk Taslidža.

1860 imena istaknutih alima

U Leksikon su uvršteni alimi sa natprosječnim doprinosom u naučnoj oblasti kojom su se bavili. U njega su uvrštena 1860 imena naših alima s prostora koji je pripadao bosanskom ejaletu i Bosni i Hercegovini sa biografskim i bibliografskim podacima. Među njima šejhul islami, reisu-l-uleme, kazi-askeri, muftije, kadije, muderisi, hafizi, šejovi, književnici koji su pisali na orijentalnim jezicima, vakifi iz reda uleme, kaligrafi, prepisivači, iluminatori, upravni službenici i drugi. Najstariji od njih je Mevlana Ajas (umro 1470.godine), a najmlađi Ahmed Aličić (umro 2014. godine). „Po ko zna koji put, i u slučaju Ahmeda Mehmedovića, pokazalo se koliki doprinos zajednici može dati savjestan pojedinac nošen čistim entuzijazmom i pregalaštvom. Neizmjeran je trud i intelektualno pregnuće uloženo u ovo djelo. To su godine rada, istraživanja i prikupljanje podataka u raznovrsnoj arhivskoj građi. Sve te podatke valjalo je komparirati i usaglašavati sa do sada poznatim izvorima i relevantnom literaturom. Njegov trud se itekako ispalatio jer je rezultat impresivan, a to je dugo očekivani i prijeko potrebni ovaj Leksikon“, kazao je dr. Taslidža. Ovim djelom, akcentirao je, Ahmedović zapravo nastavlja misiju Safvet bega Bašagića, Mehmeda Handžića i Hazima Šabanovića koji su nastojali domaću javnost upoznati sa nepravedno zapostavljanom ulemom i književnicima. „Mnogo je alima čije je bogato stvaralaštvo po prvi put prezentirano na stranicama ovog naučno utemeljenog djela“, nastavio je Taslidža. U analizama knjige primijetio je fundementalne historijske istine i činjenice, neosnovno negirane od prethodnih društvenih sistema, da je Bosna zemlja učenjaka, da su bosanskih gradova pod sulatnovom vlasti imali visoku i važnu obrazovnu i kulturnu prosvjetnu ulogu, poput Sarajeva, Mostara, Livna, Prusca, Banjaluke, Travnika, Foče, Tuzle, Čajniča, Novog Pazara itd. Taslidža je naveo i neke od svjetskih i domaćih naučnih centara u kojima je bosanska ulema sticala znanje i dosezala visoke naučne položaje u svim historijskim epohama.

Skoro trećina alima porijeklom je iz Hercegovine

Direktor Gazi Husrev-begove biblioteke Osman Lavić govorio je o okolnostima u kojima je nastajao „Leksikon bošnjačke uleme“ istaknuvši kako je redakcija prvog izdanja imala izuzetno težak zadatak da obimnu pripremljenu građu prilagodi zadanom formatu, jer je broj alima koje je evidentirao Mehmedović opsegom daleko veći od onog koji je uvršten u prvo izdanje Leksikona. Uz to podsjetio je na raskošnu dokumentarnu građu koju Gazi Husrev-begova biblioteka posjeduje i na doprinos i značaj njihovih objavljenih knjiga u naučnim i kulturnim svjetskim krugovima. „Zahvaljujući inventivnosti i naučnoj sposobnosti Ahmeda Mehmedovića i ambijentu koji imamo u biblioteci moglo se pristupiti izradi ovakvoga kapitalnog djela. Mehmedović je ponudio rukopis koji je bio tri puta veći od ovoga, oko dvije i po hiljade stranica. Sa velikom mukom i velikim odricanjem jednu trećinu smo objavili u ovom izdanju Leksikona. Ovo je, nadam se, samo početak detaljnijeg prikaza uloge i značaja naše uleme. Na osnovu podataka ovog Leksikona trebale bi sada slijediti i druge pojedinačne i tematske monografije“, kazao je Lavić. U Leksikon je uvršteno oko 200 imena alima koji su rođeni u Mostaru, dok broj onih koji su rođeni u Hercegovini doseže skoro trećinu u odnosu na broja ljudi uvrštenih u Leksikon.

Bošnjaci imaju razloga za ponos

Na mostarskoj promociji „Leksikona bošnjačke uleme“ Ahmed Mehmedović je istakao činjenice da su najmanje dvojica Bošnjaka vršila funkciju šejhu-l-islama, najvećeg vjerskog autoriteta Osmanskog carstva: Mehmed Refik efendija Hadžiabdić (1814-1871.god.) i Mustafa-ef., sin Sulejmana, sina Jusufova, Bali-zade koji je bio 67. po redu šejhu-l-islam, dok se za Mevlana Abdu-l- Kerima pretpostavlja da je vršio ovu dužnost. „Imali smo ljude na čelu osmanskog carstva kako na poziciji velikih vezira tako i na najvećoj vjerskoj poziciji. Bošnjaci su bili najpoznatiji iluminatori. Osman Ali Nakaš se smatra prijelomnom ličnošću osmanske minijature. To nama treba da služi na ponos i diku“, istakao je Mehmedović. On se posebno zadržao na kaligrafima i prepisivačima Kur’ana koji su to uradili na desetine i više puta. Hafiz Ibrahim Šehović iz Sarajeva prepisao je Kur’an 66 puta, pjesnik Katibi Mustafa ef., prepisao je Kur’an 90 puta, Muhamed ibn hadži Ali 99 puta. Njih sedmorica uradili su to 444 puta. Ispisali su 2666 000 stranica. Izuzev jednog bili su vrsni kaligrafi. „Pa zar ti ljudi ne zaslužuju da o njima nešto naučimo i svima ostalima koji su svoje mjesto našli u ovom Leksikonu“, zapitao se Mehmedović. S uvjerenjem da će ovo biti jedna od najkorisnijih i najcitiranijih knjiga u Bošnjaka, a da li će biti i najbolja pokazat će vrijeme, zahvalio se svima koji su mu pomogli da Leksikon ugleda svjetlost dana te poručio da bi Bošnjaci morali nastojati da hodaju uspravno, da drugima ne nanose bol, a da sami ne pristaju na poniženje.


HADIS DANA

‎"Čovjek je vjere svog prijatelja, pa neka čovjek gleda s kim će se družiti." Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi

Islamski centar Mostar

Nekadasnja linija razgranicenja kao linija pomirenja?