Piše: Senad Ćeman
Značajan vakuf Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu jeste i onaj koji je 1995. godine osnovan u Mostaru pod nazivom Vakuf Daru-l-llm.[1] Smješten je u Sjevernom logoru, unutar Univerzitetskog kampusa Džemal Bijedić.
Čini ga zgrada i trenutno najprostranija džamija sa munarom u Mostaru.[2] Osnivači Vakufa su rahmetli dr. Mahmud Tantavi i njegova supruga Barbara Tantavi. U pratećim prostorijama džamije nastavu je nakon obnove rada medrese izvodila Karađoz-begova medresa[3] sve do prelaska u vlastite prostorije.[4] U vakufu se jedno vrijeme odvijala nastava Odsjeka za islamsku vjeronauku i informatiku Univerziteta Džemal Bijedić. U zgradi se nalazi stan za imama, apartman za vakife (osnivače vakufa) i gostujuće profesore, garaža, osam prostorija koje koristi Centar za učenje Kur’ana u Mostaru, šest kabineta i tri sale za predavanja, od kojih dvije koristi vrtić Zemzem Medžlisa IZ Mostar, a jednu Fakultet humanističkih nauka Univerziteta Džemal Bljedić u Mostaru.
Osnovan je kao samostalni vakuf u cilju pomoći i unapređenja kulturnih, prosvjetnih, znanstvenih i drugih aktivnosti na području Federacije Bosne i Hercegovine i šire.[5] Vakufnamom je namijenjen Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.
Osnivači Vakufa
Osnivači vakufa su rahmetli dr. Mahmud Tantavi, sin Revhije Bišr i Muhammeda, rođen 5.2.1940. godine u Egiptu, u mjestu el-Mehalla el-Kubra (Velika Mahala) i njegova supruga Barbara Tantavi, rođena 16.06.1938. godine u Njemačkoj, u gradu Frankfurtu.
Vakif dr. Mahmud Tantavi je osnovno i srednje obrazovanje završio u Egiptu, nakon čega odlazi u Beč i upisuje Medicinski fakultet. Studij medicine nastavlja i završava u Liberku (Lueberck) u Njemačkoj. Nakon specijalizacije iz oblasti hirurgije, radio je na brojnim prestižnim klinikama u Njemačkoj, sve do 1978. godine kada je otvorio vlastitu hiruršku ordinaciju i privatnu kliniku.
Svoj rad na humanitarnom polju dr. Tantavi započinje 1992. godine, sa početkom agresije na našu domovinu. Sa suprugom Barbarom osniva udruženje “Prijatelji Bosne i Hercegovine”. Organizirali su brojne konvoje pomoći u hrani i medikamentima za Bosnu i Hercegovinu. U Rijeci i Zagrebu su pomagali izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine.
U saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova pokrajine ŠlezvigHolštain (Schleswig-Holstien) medicinski zbrinjavaju i osnivaju škole za izbjeglu djecu iz BiH. Posreduju u pronalasku sponzora za bosanskohercegovačku siročad. U Njemačkoj su se brinuli o bosanskim izbjeglicama, organizirajući za njih smještaj i liječenje.
Mostar od 1993. ostaje u fokusu dobrotvornogr rada porodice Tantavi. U njemu će 1995. godine utemeljiti vakuf koji su nazvali Daru-l-Ilm.
U saradnji sa Fondacijom Ferid Hamis iz Egipta organizirali su studijski boravak u Kairu za četrdeset studentica, inicirali su posjete i predavanja uglednih profesora, vrijedno radili na uspostavljanju kontakata i saradnje među predstavnicima obrazovnih institucija, dijelili studentske stipendije, materijalno pomagali porodice težeg socijalnog stanja, finansijski pomagali rad Medžlisa IZ Mostar, Dječije igraonice, Medžlisa IZ Stolac kao i rad pojedinih škola i Univerziteta u Mostaru. Na širem području Hercegovine učestvovali su u obnovi i opremanju škola, u periodu od 1993. do 1995. godine kupovali su u okviru četiri humanitarna projekta stoku za izbjeglice, a u periodu od 1993. do 1996. godine organizirali su kurseve informatike i šivanja. U saradnji sa Medžlisom IZ u Mostaru priveli su namijeni i održavali dva objekta za potrebe mesdžida u mjestu Vrapčići i Kostajnica, koje su koristili muhadžiri dok je za njima bilo potrebe. Redovno su darivali prvorođenu bebu u novoj hidžretskoj godini u Mostaru. Osiguravali su i vrijedne nagrade za literarni konkurs u povodu Mevluda.
Mnogo bi prostora zauzelo ako bismo nabrajali sve dobro učinjeno za kratko vrijeme u Mostaru i Bosni i Hercegovini od strane ovih vrijednih vakifa.
Dr. Tantavi sa svojom porodicom živio je u Njemačkoj. Mnogo je vremena provodio i u rodnom Egiptu. Sebe je smatrao i Bosancem. Smrt ga je zatekla 16. džumade-1-ulaa 1433. po Hidžri, odnosno 7.4.2012. godine po Miladu, u rodnom Egiptu, u Luksoru. Allahova volja je bila da tamo preseli i kaburski smiraj nađe pored svojih predaka u rodnoj Mehalli. Trajna sadaka (vakuf) je nešto što su ovi skromni vakifi izuzetno dobro razumjeli, u nagradu za učinjeno dobro na onom svijetu čvrsto vjerovali, te sve to u stvarnost pretočili.
Barbara Tantavi živi u Njemačkoj.[6]
Nastanak i razvoj Vakufa
Ideja o nastanku vakufa Daru-l-Ilm nastala je kao želja za snažnijim i trajnijim dobrom porodice Tantavi. Devedesete godine prošlog stoljeća su bile burne za opstanak Bošnjaka. Vakifi su vjerovali da njihov hajrat može trajati, uz Allahovu pomoć, u Mostaru. Ugled koji je uživala Islamska zajednica u Mostaru na čelu sa mostarskim muftijom Seidef. Smajkićem i imamima MIZ Mostar, kao i ugled Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, dodatno su potakli vakife da se opredijele za Mostar i strpljivo rade na razvoju vlastitog vakufa.
Prvo je obnovljen objekat džamije sa pratećim prostorijama, gdje su se održavali kursevi stranih jezika i informatike, a svršenici tih kurseva su postajali uposlenici štamparija i pojedinih ureda kao vrsni poznavaoci rada na računarima. Nakon obnavljanja rada Karađoz-begove medrese, ona će dvije godine kompletnu nastavu izvoditi u prostorijama vakufa, sve do prelaska u vlastite prostore kod Starog mosta.
Vakifi adaptiraju pola objekta preko puta džamije, u kojem stavljaju u funkciju: imamski stan, apartman za vakife i gostujuće profesore te studentski dom za smještaj 25 studentica Univerziteta. U drugoj fazi adaptacije zgrade, vakifi opremaju tri sale za predavanje s pratećim kabinetima, mokrim čvorovima, priručnom kuhinjom i garažom.
Objekti će narednih petnaestak godina biti ustupljeni na korištenje Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru i studentima kroz usluge studentskog doma. Danas se objekti Vakufa koriste kao džamija, Centar za učenje Kur'ana (Daru-1-Kur’an) u Mostaru, vrtić Zemzem MIZ Mostar i prostor za održavanje nastave Fakulteta humanističkih nauka.
Brojni su edukativno-odgojni sadržaji realizirani u ovom vakufu. Veliki je broj studenata Univerziteta koji su na direktan način i bez naknada koristili usluge vakufa. Mnogo je dobra Vakuf dao i velikoj ahiretskoj nagradi se mogu, ako Bog da, nadati vakifi.
Najznačajniji pozitivnopravni dokumenti vezani za Vakuf
Vakuf je nastajao postepeno, onako kako su dopuštale zakonske procedure registracije i nastanka vakufa.
Odluku o prenosu prava svojine na nepokretnosti društvene svojine 1997. godine potpisao je predsjednik Skupštine opštine Mostar, gosp. Safet Oručević.
Pozitivno mišljenje i upotrebna dozvola za Studentski dom Vakufa, izdata je 2000. godine od strane Federalne Službe uprave za stambene poslove rekonstrukcije i kataster nekretnina.[7]
U martu 2002. vakif Mahmud Tantavi je u svojstvu osnivača donio Odluku o osnivanju Fondacije Daru-l-Ilm[8], sa sjedištem u Mostaru[9]; Odluku o imenovanju Odbora povjerenika[10]; koji je donio Statut Fondacije Daru-l-Ilm[11]; Odluku o imenovanju Izvršnog odbora i predstavljanju fondacije[12], prema kojoj Fondaciju predstavlja i zastupa predsjednik Izvršnog odbora.
U augustu 2002. godine Federalno Ministarstvo pravde Fondaciju upisuje u Registar fondacija Federacije Bosne i Hercegovine sa svojstvom pravne osobe, po zastupanju predsjednika Izvršnog odbora Fondacije.
U decembru 2002. Fondacija Daru-l-Ilm sklapa dva odvojena ugovora sa Univerzitetom Džemal Bijedić u Mostaru o korištenju poslovnih prostorija, za potrebe Studija informatike i Pedagoške akademije – Odsjek za islamsku vjeronauku, bez materijalne naknade i uz obavezu Univerziteta da snosi troškove režija i održavanja objekta[13].
U januaru 2003. godine, Federalno ministarstvo finansija izdaje Fondaciji Uvjerenje o poreskoj registraciji[14].
U septembru 2004. vakif dr. Tantavi je zajedno sa predsjednikom Odbora povjerenika i predsjednikom Izvršnog odbora posjetio tadašnjeg dekana Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, prof. dr. Enesa Karića, i usaglasio način izvršenja odredbi vakufname koje se odnose na Fakultet kao titulara Vakufa[15].
U decembru 2011. namjena osam prostorija koje su bile Dom za studentice je promijenjena za potrebe osnivanja i rada Centra za učenje Kur’ana, čiji su osnivač Muftijstvo mostarska, Karađoz-begova medresa i MIZ Mostar.
Od 2014. dvije sale sa pripadajućim pratećim prostorijama koristi Vrtić MIZ Mostar Zemzem sa cjelodnevnim boravkom beba do tri godine.
Jednu salu sa kabinetima i mokrim čvorovima koristi Fakultet humanističkih nauka Univerziteta Džemal Bijedić iz Mostara.
Svi korisnici prostorije koriste bez naknade, uz obavezu plaćanja režijskih troškova i održavanja zgrade.
Vakufnama Daru-l-Ilma
Vakufnama počinje kur'anskim ajetom iz sure EI-Bekara: Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu sliče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.[16]
Osnivački dokument svakog vakufa pored općih odredbi sadrži i želju vakifa radi koje je podigao određeni vakuf. Vakufnamu je Izdala Vakufska direkcija u Sarajevu, 13. džumade-1-uhraa 1421. godine po Hidžri, što odgovara 11. septembru 2000. godine po Miladu. Potpisnici vakufname su vakifi, dr. Mahmud i njegova supruga Barbara Tantavi.
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu je određen kao titular Vakufa: “Neka ovaj Vakuf, osim džamije koja je vlasništvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, kao vakuf Fakulteta islamskih nauka istome bude na usluzi, a isti se može ustupiti i drugim ustanovama Islamske zajednice ili državnim obrazovnim institucijama, na privremeno korišćenje, uz neophodnu zakonsku proceduru. Sva slična pitanja neka budu predmetom pisanih ugovora između dvije strane.”
Širina pogleda i vjera u trajnost vakuf a koji su utemeljili moguće je sagledati u uvjerenju vakifa da će Fakultet jednog dana prerasti u univerzitet a Vakuf u fakultet ili centar za istraživanje i učenje stranih jezika: “Kada se steknu uslovi za to, da Fakultet islamskih nauka, u Mostaru otvori svoj odsjek ili kada isti preraste u univerzitet, da Daru-1-Ilm preraste u islamski fakultet ili u centar za istraživanje i učenje stranih jezika. Isti se može koristiti i u druge svrhe na putu sticanja znanja, uz saglasnost Fakulteta islamskih nauka!”[17]
Vakufnamom je predviđeno da će se održavanje vakuf a finansirati vlastitim sredstvima vakifa, dobijenim iz prihoda rentanja nekretnina Vakufa Daru-l-Ilm u Njemačkoj (grad Marne), a obavezu plaćanja imama džamije vakufa će na sebe preuzeti MIZ Mostar.[18]
Vakifi su pravo upravljanja (tevlijet} vakufom zadržali za sebe za života: “Dok smo mi živi muteveliluk Vakufom ostaje našim pravom, uz mogućnost određivanja osobe koja će nas zastupati u našem odsustvu na duže vrijeme. Nakon naše smrti muteveliju vakufa će predložiti dekan Fakulteta islamskih nauka, na šta će rješenje o postavljenju izdati direktor Vakufske direkcije Sarajevo. Za eventualne nesporazume, neka Rijaset IZ-e, putem Vakufske direkcije donese konačnu odluku!”[19]
Savremenici o vakifima
Ovaj rad bi bio nemoguć bez pomoći ljudi koji su poznavali, pomagali i voljeli dobrotvore ovog vakufa. U maju 2017. godine, tragajući za informacijama o vakufu i vakifima, obavili smo intervjue sa njima uz molbu da nam napišu nekoliko riječi o rahmetli Tantaviju, njegovoj supruzi Barbari, njihovom vakufu, vremenu u kojem je vakuf nastajao i u kojem danas postoji. Rado su se odazvali na razgovor o vakifima, biranim i riječima punim poštovanja i ljubavi govorili o njima kao običnim dobrim ljudima koji su voljeli ljude i dobročinstvo. Njihova svjedočenja prilažemo uz ovaj rad, u cilju trajnog čuvanja sjećanja na njih.
Mostarski muftija Seid-ef. Smajkić u svojim sjećanjima posebno ističe: “Između hrane i svega ostalog što je Mostarcima nedostajalo, dr. Tantavi se opredijelio za prosvjetu i obrazovanje, jer je njegov osnovni moto bio: mladi, mladi i njihovo obrazovanje! On je kao iskusan intelektualac gledao unaprijed... Mogu konstatovati da je po mome mišljenju dr. Mahmud Tantavi oličenje autentičnog islamskog lika, plodnog i korisnog intelektualca, okrunjenog sifatima prefinjenog islamskog morala, koji je kroz valorizovanje prošlog i sadašnjeg iskustva promišljao i projicirao svoju i našu budućnost, krećući se u smjeru pozitivnih iskustvenih i naučnih dostignuća. Bio je perfekcionista u svemu.”[20]
“Tih, nenametljiv, pobožan, iskren, odmjeren i ponosan, učen i mudar čovjek, u vremenima iskušenja za naš narod i domovinu 90-ih godina... Uvijek je govorio da domaćini znaju bolje šta nedostaje u njihovoj kući i šta treba uraditi i popraviti... Naime njegova supruga koja je bila njegova najveća ljudska podrška, je ispričala da su se njih dvoje dogovorili da uvakufe sav svoj imetak, koji nije bio uopće mali. Ta odluka je isto tako značila da oni svoju vlastitu djecu ostavljaju bez nasljedstva. Dogovorili su se da pozovu svoje kćerke i da porazgovaraju sa njima na tu temu i da tek onda donesu konačnu odluku. Kad su to saopštili kćerima, one su rekle da je to pravo njihovih roditelja, jer su oni čitav život radili i da to svakako trebaju učiniti, a što se njih tiče, njima će Bog dati nafaku”, zapisao je Šefik-ef. Čavčić, imam džamije Bosanski mudžahidi Mostar.[21]
“Kada bi želio sa nekim razgovarati, svoj bi govor započinjao sa Bismillahir-rahmanir-rahim, a kada mu nešto ne bi moglo naumpasti govorio bi Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed i svaki put bi mu naumpalo ono što je htio reći”, prisjetio se direktor Vakufske direkcije u vrijeme nastajanja ovog vakufa, Nezim Halilović Muderris.[22]
“Hrabar čovjek koji se u teškom vremenu usudio raditi teške zadatke... Odavao je utisak pobožnog čovjeka. Pričao je da je u mladosti imao jahtu i da je živio prilično slobodno. Tako je na jahti slomio nogu pa je rekao da je to Božija kazna i da treba promijeniti način života. Odlučio je pomagati Bosni jer je smatrao da je tada to bilo najpreče”, prisjeća se hadžija Hidajet Ćeman, koji se u Rijeci – R. Hrvatska upoznao i sarađivao sa vakifom.[23]
“Kao ljekar, humanista, iskreni vjernik te vakif, ali i invalid na štakama, ostat će u lijepoj uspomeni svima onima koji su ga poznavali za života, a i svima onima koji pročitaju ili čuju priču o takvim ljudima koji nisu žalili fizičkog truda, vlastitog novca da osiguraju sredstava za funkcionisanje njegovog vakufa-zadužbine za koju Allah, dž.š., nagrađuje dokle god njegova zadužbina koristi ljudima”, zapisao je akademik dr. Emir Fazlibegović.[24]
Ono što ostaje
Vakuf Daru-l-Ilm jeste uspješan primjer samostalnog vakufa koji ispunjavajući odredbe vakufname doprinosi ostvarenju ciljeva radi kojih je osnovan te, općenito gledajući, jača civilni sektor društva.
Jedan vakif porijeklom iz Egipta sa drugim vakifom porijeklom iz Njemačke, vlastitim sredstvima osnovali su vakuf u Bosni i Hercegovini u cilju jačanja obrazovanja i kompetencija, prije svih mladih osoba. Na taj način se potvrđuje internacionalni karakter vakufa kao jednog od najznačajnijih ekonomskih instrumenata islama na polju jačanja nevladinog sektora. Želja vakifa iskazana u vakufnami da Fakultet islamskih nauka u Sarajevu vrši nadzor rada ovog vakufa potvrda je povjerenja i ugleda kojeg ova visoka islamska obrazovna institucija uživa u svijetu i kod nas.
Iskrena namjera vakifa, uvažavanje zakona i tradicije sredine u kojoj je vakuf osnovan i djelovao, preuzeti emanet nadziranja rada vakufa i savjesno poslovanje uposlenih, dokaz su da savremeni čovjek može uspješno vlastitu želju učiniti trajnim dobrom.
Generacije korisnika usluga ovog vakufa se smjenjuju a onosvjetska nagrada za dobro uz trajnost vakufa neprestano teče vakifima i nakon njihove smrti, prema hadisu: “Poslije smrti čovjekove, njegovi tragovi na ovom svijetu nestaju osim u tri slučaja: ako ostavi trajno dobro (sadaka džarijah), znanje kojim će se drugi koristiti i odgojeno dijete koje će se za njega moliti.”[25]
Vakifi, rahmetli dr. Mahmud Tantavi i Barbara Tantavi, ovim vakufom osigurali su trajnu zahvalnost i uspomenu koju će na njih čuvati Fakultet islamskih nauka u Sarajevu.
Mostar 1999. godine: Okrugli sto u povodu predaje ključeva vakufa Mahmuda i Barbare Tantavi
PRILOZI
Prilog 1.
Faksimil vakufname Mahmuda i Barbare Tantavi
Prilog 2.
Vanjski Izgled džamije Bosanski mudžahidi u Mostaru
Unutrašnjost džamije Bosanski mudžahidi u Mostaru
Prilog 3.
Centar za učenje Kur'ana
Prilog 4.
Obdanište Zemzem
[1] Daru-l-llm u prijevodu na bosanski jezik znači Kuća znanja ili Zdanje nauke. Ovaj vakuf je poznat i kao Tantavijev vakuf u Mostaru.
[2] Na dijelu parcele označene kao k. č. 115 - bivši objekat broj 7 u krugu kasarne „Midhat Hujdur" u Mostaru, u naravi zemljište u površini od 450 m2 i zgrade u površini 1354 m2. V. Odluka o prenosu prava svojine na nepokretnosti društvene svojine, Skupština opštine Mostar, odluka br. 01-1499/97-22, od dana 28.10.1997. godine.
[3] Karađoz-begovu medresu je osnovao 1557. godine poznati vakif Mostara, Karađozbeg, inače brat velikog vezira Rustem-paše. Medresa je djelovala do 1918. godine, da bi njen rad bio obnovljen 1995. godine. Stara zgrada medrese se nalazila u Kompleksu Karađoz-begove džamije u Mostaru i pod zaštitom je kao nacionalni spomenik. Novi objekat škole je izgrađen blizu internata koji se nalazi u Sjevernom logoru u Mostaru. https://bs.wikipedia.org/wiki/Kara%C4%91oz-begova_medresa, pristupljeno 24.12.2016.
[4] Nastava u vakufu Daru-l-llm se održavala u periodu 25. decembar 1995. - 29. august 1997. godine. http://www.medresamostar.com/Home/History, pristupljeno 24.12.2016.
[5] Vakuf Daru-I-llm je upisan u Registar fondacija Federacije Bosne i Hercegovlne pod registarskim brojem 27, knjiga I Registra, dana 09.08.2002. godine. V. Rješenje Federalnog Ministarstva pravde, br. 04-05-2-729/02, izdato 09.08.2002. godine.
[6] V. Šefik Čavčić, “Na Ahiret preselio mostarski vakif dr. Tantawi”, https://www.islamskazajednica.ba/aktuelno-arhiva/14207-na-ahiret-preselio-mostarski-vakif-dr-mahmud-tantawi, pristupljeno 21.12.2016.
[7] Obavještenje br. 06-23-1156/00, od dana 27.03.2000. godine.
[8] V. Arhiva Vakufske direkcije u Sarajevu, Odluka o osnivanju Fondacije Daru-l-Ilm, br. 1/02, od 11.03.2002. godine.
[9] Na adresi Mostar, ul. Sjeverni logor br. 20.
[10] Odbor su činili: Nezirn Halilović, predsjednik, lzet Terzić, član, Latif Hujdur, član, Safet Krkić, član i Hedija Hadžić, član. Odbor povjerenika vrši sljedeće poslove: donosi Statut fondacije; donosi planove poslovanja fondacije; utvrđuje poslovnu politiku, strategiju i program razvoja fondacije; odlučuje o raspodjeli i upotrebi sredstava; donosi godišnji obračun prihoda; vrši i druge poslove koje mu povjeri osnivač fondacije. V. Arhiva Vakufske direkcije u Sarajevu, Odluka o imenovanju Odbora povjerenika, br. 2/02, od 11.3.2002. godine.
[11] V. Arhiva Vakufske direkcije u Sarajevu, Statut Fondacije Daru-l-Ilm, br. 3/02, od 12.03.2002. godine.
[12] Odbor su činili: Šefik Čavčić, predsjednik, Esad Hrvačić, član i Šeherzada Kasalo, član. V. Arhiva Vakufske direkcije u Sarajevu, Odluka o imenovanju Izvršnog odbora i predstavljanju Fondacije, br. 4/02, od 13.03.2002. godine.
[13] V. Arhiva Vakufske direkcije u Sarajevu, Ugovor o korištenju poslovnih prostorija, od 01.12.2002. godine i 04.12.2002. godine.
[14] Sa identifikacijskim brojem 4227294970001, od 31.01.2003. godine.
[15] V. Arhiva Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, zahtjev za održavanje sastanka, od 04.09.2004. godine; Informacija o zaključcima sa sastanka, od 09.09.2004. godine i Osnivanje aktivnosti Daru-l-Ilma Mostar, od 13.09.2004., upućen dekanu Fakulteta od strane predsjednika Izvršnog odbora Fondacije, gosp. Šefika Čavčića.
[16] EI-Bekare, 261.
[17] V. Arhiva Vakufske direkcije u Sarajevu, Vakufnama Daru-l-Ilma, drugi paragraf.
[18] V. Arhiva Vakufske direkcije u Sarajevu, Vakufnama Daru-l-Ilma, četvrti paragraf.
[19] V. Arhiva Vakufske direkcije u Sarajevu, Vakufnama Daru-I-Ilma, sedmi paragraf.
[20] Muftija Seid-ef. Smajkić, “Dr. Mahmud Tantavi vrhunski dobrotvor i humanista”, Mostar, 8.5.2017.
[21] Šefik Čavčić, “Vakif dr. Mahrnud Tantavi”, Mostar, 7.5.2017.
[22] Nezim Halilović, “Rahmetli dr. Mahmud Tantavi, humanista i veliki prijatelj naše domovine”, Sarajevo, maj 2017.
[23] Intervju sa Hidajetom Ćemanom obavljen u njegovoj porodičnoj kući u Jelahu, općina Tešanj, 7.5.2017. godine.
[24] Emir Fazlibegović, “Sjećanja na dr. Mahmuda Tantavija”, Mostar, maj 2017. godine.
[25] Muslim, 1631.
Uloga vakufa u razvoju Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, urednik Mustafa Hasani, Sarajevo, FIN, 2019., str. 97-109.
