Piše: Prof. dr. Mehmet Görmez
U okviru ovogodišnje manifestacije “Selam, ya Resulallah” 17. oktobra 2022. godine u Bošnjačkom institutu – Fondacija Adil Zulfikarpašić, predavanje je održao dr. Mehmet Görmez, bivši predsjednik Diyaneta Republike Turske.
Poštovani prisutni, poštovani slušaoci i gledaoci!
Dopustite mi da danas s vama ukratko podijelim nekoliko razmišljanja o temi Poslanikove svevremenske uzornosti. Prije svega važno je naglasiti da i Bošnjaci i Turci njeguju posebno istančan osjećaj ljubavi i vezanosti za Muhammeda, a.s. Pjesnik lijepo kaže: Muhabbet je od Muhammeda, šta vrijedi muhabbet bez Muhammeda! Za nas su muhabbet i Muhammed jedno. Izazov je kako taj muhabbet manifestirati kroz uzornost u vlastitom životu? Na koji način ćemo tom muhabbetu dati smisao i kolika je naša odgovornost u ispunjavanju navedenog emaneta?
Tačka spajanja starog i novog svijeta
Ukoliko se zapitamo koja je to najveća mudžiza Muhammeda, a.s., uvidjet ćemo da je nakon Kur’ani-kerima, njegova najveća mudžiza ili nadnaravnost zapravo usklađenost njegovog stila života s porukom koju je donio. Njegov stil života je oživio ummet. Ta mudžiza je učinila da se jedno od najneplodnijih područja, i narod koji je bio oličenje nomadske zajednice na rubu civilizacije, pretvori u narod sa najvećim dometima.
Jedan od najvećih muslimanskih mislilaca 20. stoljeća, ne samo Bosne i Bošnjaka već i svih muslimana, Alija Izetbegović 1981. godine, dakle prije 41 godinu, održao je govor povodom obilježavanja mevluda, na skupu sličnom današnjem. Govor je naslovio s Allahov poslanik Muhammed, a.s., a taj govor je na turski jezik preveden i objavljen pod naslovom Pitanje ponovnog rađanja islama. Na kraju navedenog govora on navodi sljedeće: Danas, prisjećajući se Poslanikovog, a.s., Mevluda, mi ne obilježavamo samo dan rođenja jednog čovjeka. Mi, zapravo, obilježavamo rođenje mnogih naroda, cijelog ummeta, pa na koncu i jedne velike civilizacije. Istinsko značenje ovog blagdana i njegova veličina upravo se kriju u ovim riječima. Transformacija mevluda u ponovno rađanje ili preporod ummeta uslov je za razumijevanje te uzoritosti. Nije dovoljno svoju ljubav i odanost Poslaniku, a.s., iskazivati isključivo kroz učenje mevluda, ilahija i kasida, već nam je neophodna reinterpretacija njegovoga stila života i uzornosti. Da bi mevlud svake godine predstavljao put ponovnog rađanja ummeta, neophodno je ispravno razumjeti Muharnrnedovu, a.s., uzornost na svim mjestima i svim vremenima, kao cllj njegova poslanja. Kako kaze lkbal, Muhammed, a.s., se nalazi na tački spajanja starog i novog svijeta. Iako možemo tvrditi da njegova poruka u historijskome kontekstu pripada starome svijetu, duh njegove poruke svakako je obilježje novoga svijeta. Njegova misija je prevashodno okrenuta ka budućnosti.
Alemijjet – Poslanik svim svjetovima
Da bismo razumjeli njegovu svevremensku uzornost, prilikom iščitavanja njegova životopisa, razumijevanja i življenja njegovog sunneta, moramo imati u vidu tri aspekta njegova poslanstva:
Prvi je alemijjet. Pod alemijjetom se podrazumijeva da Muhammed, a.s., nije poslan samo Arapima, Bošnjacima, Turcima i Perzijancima, ili čak ne samo ljudima već svim svjetovima. Ovo razumijemo iz prirode naše vjere. Naš Gospodar je Gospodar svih svjetova, naša Knjiga je uputa svim svjetovima, naš Poslanik, a.s., je milost svim svjetovima. Razumijevanje islama koje ne obuhvata cijeli univerzum je manjkavo. Razumijevanje islama na način da se on odnosi isključivo na jedan narod, na jedan grad je nepotpuno. Ovu činjenicu jasno naglašava sam Kur’ani-kerim: “Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.” (Sebe, 28.) “Reci, o ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik.” (El-E’raf, 158.) “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (El-Enbija, 107.)
Ova dimenzija poslanja Muhammeda, a.s., naglašena je i u preko 20 hadisa: Nisam poslan da proklinjem, zaista sam poslan kao milost. Ove riječi Poslanik, a.s., izgovarao je različitim povodima, uglavnom u prelomnirn momentima kada je prolazio kroz velika iskušenja; na Taifu, na Hunejnu, na Hudejbiji, prilikom osvajanja Mekke itd. Ovo je bio njegov odgovor na česte prijedloge ashaba: Allahov Poslaniče, zašto Allaha ne zamoliš da uništi narod nevjernički? On bi uzvraćao riječirna: Nisam poslan da proklinjem, zaista sam poslan kao milost.
Možemo upotrijebitl veći broj pojrnova koji opisuju Muhammeda, a.s. Međutim, postoji pojam koji obuhvata sve njegove aspekte djelovanja; poslanstvo, način ophođenja s djecom, sa ženarna, materijanim dobrima, životinjama, biljkama i ostalom prirodom, a to je rahmet. Rahmet nije samo osjećaj žaljenja i samilosti, iako značenje pojma merhamet obično zauzima dominantnu poziciju u opisu samoga pojma rahmet. Rahmet je osnovna zakonitost na kojoj počiva kompletan univerzurn. Zbog toga muslimani prilikorn započinjanja bilo kojeg posla spominju dva specifična Allahova imena; Er-Rahman i Er-Rahim. Rahmani ahlak ili moral je osnova čovjekovog bića. Rahmet je pojam koji objedinjuje sva Allahova lijepa imena. Posmatrajući život Allahova Poslanika, nailazimo na njegov rahmet ne samo u radosnim, već i u teškim trenucima. Njegov rahmet ne prepoznajemo samo u njegovom odnosu prema ljudima, već i prema svim drugim stvorenjima. On je bio milostiv ne samo prema svojim prijateljima, već i prema svojim neprijateljima, čak smo svjedoci da je najveći stepen rahmeta pokazivao prema svojim najljućim neprijateljima. Podijelio bih s vama jednu scenu iz Poslanikovog, a.s., životopisa koja me se posebno dojmila: Nakon brojnih patnji i poteškoća, koje je Resulullah proživio zajedno sa svojim ashabima i u Mekki i u Medini, došlo je vrijeme osvojenja Mekke. Muslimani su iz pravca Medine krenuli prema Mekki, a bajraktar muslimanske vojske bio je Sa’d b. Ubade. On se u jednom trenutku pridigao na svojoj devi i znajući za ljutnju koju su obespravljeni muslimani osjećali prema mušricima, obratio se vojsci na sljedeći način: Danas je dan rata, danas će Allah poniziti Kurejšije, danas je Allah dozvolio prolijevanje krvi. Čim je čuo ove riječi Poslanik, a.s., je prišao Sa'du, uzeo bajrak iz njegove ruke i predao ga drugome ashabu, govoreći: Danas je dan merhameta, danas je Allah uzvisio Kurejšije, danas je Allah zabranio prolijevanje krvi.
Mnogo je događaja iz navedenog pohoda, o kojima bi se moglo naširoko govoriti, no ovom prilikom želim istaknuti još dva momenta: Prilikom navedenog pohoda muslimanska vojska je bila prošla Hudejbiju, kada je Allahov Poslanik primjetio kuju i nekoliko kučića pored puta. Sišao je s deve, pobrinuo se za kučiće i zadužio ashaba da drži stražu pored njih, kako ih vojska ne bi povrijedila. Prizor je ovo sličan kur' anskom kazivanju u suri Neml. Mufessiri spominju da je osnovna poruka te sure da ukoliko želite posjedovati moć Sulejmana, a.s., dužni ste uspostaviti takav poredak, da u njemu nepravda ne smije biti učinjena ni mravima. Dželaludin Rumi u Mesneviji divno kaže: Ne traži dženneta ako nemaš prema Stvoritelju pokornosti, ne traži Sulejmanovu moć bez pečata pravednosti. Treću lekciju vojsci je održao prilikom samog ulaska u Mekku. Tom prilikom je rekao: Ko se skloni u Bejtullah. siguran je. Ko se skloni u svoju kuću, siguran je. No, treća rečenica posebno je dirnula ashabe u srce: I onaj ko se skloni u kuću Ebu Sufjana, siguran je. Nije ovo samo proglas o praštanju Ebu Sufjanu, već i svakome ko se skloni u njegovu kuću. Četvrta lekcija desila se prilikom ulaska u Kabu. Tada je rekao: Danas vam se obraćam riječima kojima se obratio Jusuf, a.s., svojoj braći nakon izlaska iz zatvora: Danas prema vama ne osjećam ni ljutnju! Dakle, osnovno obilježje, koje prožima cijeli Poslanikov život, jeste pojam rahmeta. Ukoliko želimo implementirati Poslanikov stil života u svoju svakodnevnicu, uvijek nam na umu mora biti ajet: A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.
Halidijjet – Poslanik svim vremenima
Druga karakteristika Poslanikove svevremenske uzornosti je halidijjet. To je Poslanikova, a.s., nadvremenost. On nije poslan zajednici ljudi isključivo u jednom vremenu ili dobu. Zbog pogrešnog tumačenja izvora islama, mi zarobljavamo Poslanika isključivo u vrijeme u kojem je proveo život. Niti jedan poslanik nije lokalnu kulturu podneblja u kome je živio predstavljao kao univerzalne vrijednosti vjere. to je najveći bid’at koji možemo unijeti u vjeru. U tom slučaju bismo bili zakinuti za univerzalnost poruke njegova poslanja. Nekada smo nažalost, zarad jednoga rivajeta ili predaje njegova hadisa spremni žrtvovati kompletnu njegovu misiju. Mi smo dužni njegove hadise posmatrati u kontekstu alamijjeta i pravilno ih iščitavati i tumačiti, kako bismo shvatili svevremenost njegove poruke. Jedino ćemo na takav način našu vjeru drugima vjerodostojno prenijeti. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzab, 21.)
Ebu Hamid Gazali kaže: Nama je naređeno da slijedimo, a ne da oponašamo. Upravo je taklid/oponašanje način na koji se Poslanik, a.s., zarobljava isključivo u vrijeme u kojem je živio, te je neophodno diferencirati pojmove slijeđenja i oponašanja. Sunnet ne predstavlja samo fizičku manifestaciju Poslanikova života, već i duh i razumijevanje koje stoji iza njega. Najveće iskušenje našeg ummeta je težnja za implementacijom fizičkih aspekata sunneta; bez življenja njihovog smisla, duše i suštine. I srce ima svoje sunnete. To je da u njemu nema primjesa mržnje i kibura i da je ispunjeno skromnošću. Muhammed, a.s., je obraćajući se Enesu b. Maliku rekao: Sine, trudi se da ni prema kome ne gajiš mržnju u svome srcu! To je moj sunnet! Ko oživi moj sunnet bit će sa mnom u džennetu. Ukoliko posmatramo cjelokupno naslijeđe hadisa, primjetit ćemo da su sunneti srca desetorostruki u odnosu na fizičke sunnete. Vršili smo istraživanja u muslimanskim zemljama i tražili od tamošnjih stanovnika da navedu deset sunneta, koji im prvo naumpadnu. Odgovori su se uglavnom kretali od korištenja misvaka do oblačenja džubbeta i sl. Mi ne tvrdimo da i taj fizički apekt Poslanikovog, a.s., sunneta trebamo svjesno zanemarivati, ali ne možemo prihvatiti ni svjesno zanemarivanje ovog duhovnog aspekta sunneta. Ruh (duša) ima svoje sunnete. Najveći sunnet duše je posmatrati univerzum očima rahmeta. Sunnet duše je ljubaznost, otmjenost i edeb. Sunnet duše je samilost prema djeci i velikodušnost prema ženama, ihsan i itkan su, također, sunneti duše. Poslanik, a.s., je rekao: Allah najviše voli onoga ko svoje obaveze izvršava na najljepši način. Već sam spomenuo da je povod nastanka nekih hadisa veći od samog teksta hadisa. Takav je slučaj i sa ovim hadisom. Kada je umro Poslanikov, a.s., sin Ibrahim, on ga je uzeo u ruke i ponio prema mezarju. Suze su mu tekle niz mubarek obraze. Kada je prišao mezaru primjetio je da on nije pripremljen na prikladan način, već da je iskopan poput obične rupe. Ulazi lično u kabur i svojim mubarek rukama uljepšava unutrašnjost kabura. Hazreti Omer iznenada govori: Pa zar nećemo za nekoliko trenutaka zagrnuti kabur zemljom? Na to mu Resulullah odgovara: Allah najviše voli onoga koji svoje obaveze izvršava na najljepši način. I jezik ima svoje sunnete, koje najčešće zanemarujemo i zapostavljamo. Lijepa riječ je sadaka. Sunnet jezika je i qawli meysur, qawli sedid, qawli ma’ruf, kao i izrazi zahvalnosti i veličanja Uzvišenog Gospodara. I razum ima svoje sunnete. Najveći njegovi sunneti su razmišljanje, planiranje budućnosti i idžtihad.
Hatemijjet – Pečat poslanstva
Treća karakteristika Poslanikove savremenske uzornosti je hatemijjet. Muhammed, a.s., je pečat poslanstva. Sve prethodne Objave i svi prethodni uzori, od Adema, a.s., do njega, objedinjeni su u islamu i uzornosti Muhammeda, a.s. Časni Kur’an nam poručuje: “Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i poslijednji vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.” (El-Ahzab, 40.)
Jedan aspekt hatemijjeta povezan je s čovječanstvom, drugi s islamom, a treći s Resulullahom, a.s. Aspekt u vezi sa čovječanstvom nas podučava da čovjek zahvaljujući posljednjoj Objavi i svome razumu može proživjeti lijep i smislen ovozemaljski život, bez iščekivanja nove Upute ili Objave. Aspekt islama se odnosi na činjenicu da ova vjera objedinjuje sve prethodne vjerozakone. Dio hatemijjeta, koji se odnosi na Resulullaha, jeste da je njegova uzornost dovoljan putokaz ljudima do Sudnjeg Dana i da je univerzalne prirode. Postoje konkretni razlozi zbog kojih smo zagubili navedene tri osobine. Prvi se ogleda u miješanju vjere i kulture. Drugi je miješanje adeta i ibadeta. Potom miješanje lokalnog i univerzalnog, stalnog i nepromjenjljivog, nemogućnost održavanje veze između kontinuiteta i promjene, te slijeđenja i oponašanja. Svaki od navedenih uzroka zaslužuje pojedinačno tumačenje i razradu. Posljednji objavljeni kur’anski ajet glasi: “Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan Sam da vam islam bude vjera.” (El-Maide, 3.)
U vrijeme halife hazreti Omera došao mu je neki jevrej i obratio mu se: Ima ajet u vašoj Knjizi, koji, da je objavljen nama jevrejima, mi bismo dan njegova objavljivanja proglasili bajramom, praznikom. Nakon što je hazreti Omer upitao koji je to ajet, on mu je citirao 3. ajet iz sure El-Maide. Na to hazreti Omer reče: Ja se sjećam dana i mjesta objavljivanja ovog ajeta. To se desilo na danu Arefata, dok je Resulullah na devi pripremao kazivanje oproštajne hutbe. Ponukan ovim događajem napisao sam članak koji govori o oproštajnoj hutbi kao vidu tefsira ili tumačenja posljednjeg objavljenog kur’anskog ajeta. Ukoliko se želite upoznati sa savršenom vjerom i savršenim blagodatima obratite pažnju na Poslanikov, a.s., oproštajni govor. Poznato je da se Resulullahov, a.s., govor sastoji iz šest cjelina. Prva govori o ljudskim pravima i vrijednosti koju je Poslanik davao čovjeku i njegovu životu bez razlike na rasu, spol ili naciju. Znate li ko je bio s desne i lijeve strane Allahova Poslanika prilikom osvajanja Mekke? Na desnoj strani je bio Bilal, a na lijevoj Usame b. Zejd. Postoji zanimljiv događaj u vezi s Usamom i Poslanikovim oproštajnim govorom. Većina ashaba je Resulullaha prvi put vidjela na Arefatu i nastojali su mu se približiti što je moguće bliže. Muhammed, a.s., se propinje na devi i pita gdje je Usame? Svi se pitaju ko je taj sretnik koga je Allahov Poslanik izdvojio među stotinama hiljada ashaba. Pojavljuje se mladić od četrnaest-petnaest godina, crn poput hadžerul-esveda. Sin je roba Zejda, koji je prodan na pijaci u Mekki. Dakle, zamislite prizor u kome se Resulullah u tom veličanstvenom trenutku obraća takvome mladiću, traži da se popne na njegovu devu i zajedno kreću prema Muzdelifi. Da li je moguće da je riječ o pukoj slučajnosti? Ovo je zapravo poruka Muhammeda, a.s., zlotvorima u vidu kolonijalista, koji će stoljećima kasnije hiljade crnaca iz Afrike odvoditi u roblje. Druga poruka oproštajnog govora odnosi se na jedinstvo ummeta, treća na svetost njihovih života, časti i imetka, a četvrta se odnosi na prva žena. Poslanik je već tada znao da će rodna segregacija imati veći značaj od drugih oblika segregacije. Potom je poslao poruku u vezi sa ekonomskim blagostanjem, simbolično naglašavajući da je kamata zabranjena, kao i ostali ružni predislamski običaji.
Završit ću svoje riječi napomenom da Poslanikova oproštajna hutba predstavlja najznačajnije tumačenje posljednjeg objavljenog kur’anskog ajeta, koji trebamo stalno nanovo iščitavati. Molim Allaha da pripadnici ummeta islama u svojim životima implementiraju Resulullahovu svevremensku nadnaravnost kroz svojstva alamijjeta, halidijjeta i hatemijjeta, a to je moguće postići isključivo kroz visoki moral. Molim dragog Allaha da muhabbet koji Bošnjaci gaje prema Resulullahu nastavi trajati do Sudnjega dana. Zahvaljujem vam na pažnji.
Sa turskog preveo: Hamza Lavić
IIN Preporod, god. LII, broj 1223/21, Sarajevo, 1. novembar 2022., str. 16-17.
