Hivzija Hasandedić

Ošanići su smješteni na padinama brda Hrguda, oko 2,5 kilometara sjeverozapadno od Stoca. Mjesto je poznato po arheološkom lokalitetu „Ošanićka gradina“, gdje je bilo veliko prehistorijsko naselje. Smatra se da je ovo naselje nastalo između VI i II vijeka prije nove ere i da je pripadalo ilirskom plemenu Daorsa. Centralno mjesto u naselju zauzimala je akropola zaštićena s istočne strane tzv. kiklopskim zidom ispred koje se pružao četvrtast trg sa više kuća i cisternom.[1] Gradina se nalazi dijelom u ruševinama, a ogroman zid, koji se do danas sačuvao, zadivljuje svakog posmatrača ne samo glomaznošću nego i veličinom u nj uzidanih kamenih blokova. Padom ovog kraja u turske ruke, u drugoj polovini XVI stoljeća, ovdje je počela islamizacija, a time i izgradnja prvih islamskih spomenika.

Na lokalitetu Topovina u Ošanićima postoji džamija za koju se priča da je stara vise od 350 godina. Ne zna se ko ju je sagradio i šta je vakif ostavio za njeno izdržavanje, jer se nije sačuvala zakladnica, a nema joj opet spomena u pristupačnim izvorima. Građena je od lomljenog kamena, dimenzija oko 8x7x4 metra bez munare i ikakvih arhitektonskih vrijednosti. Uz nju je, kako pričaju, u isto vrijeme sagrađena čatrnja iz koje svijet i danas za sušnih perioda nosi vodu. Za vrijeme stare Jugoslavije, oko 1925. godine, sagrađena je kod džamije mektebska zgrada, ali danas ne služi svojoj svrsi. Džamija je upisana u gr. ul. k. o. Ošenići broj 448, kat. čest., 880/26 i zaprema s predvorjem 96 m² površine.

Ošanići nisu nikad imali stalnog imama i mualima, nego su ove dužnosti vršili razni priučeni imami i učenici medresa, i to samo uz ramazan. Muslimani ovog mjesta, zaseoka Batnoge i Barana išli su, a i danas idu, bajramima i petkom u džamiju u Stolac. U stranama ispod džamije nalazi se groblje, taj se lokalitet zove Crkvine, sto govori da je u predtursko doba ovdje, možda, bila bogumilska crkva i groblje uz nju. Priča se da su u njemu sahranjeni oni koje je nekad davno kuga pomorila. U ovom groblju, koje je još aktivno. sačuvao se do danas izvjestan broj stranih nišana s natpisima pisanim arapskim pismom koje bi trebalo pregledati i objaviti.

U Ošanićima kod džamije nalazi se Pezina kula koja je ranije imala tri sprata. Sada ima dva sprata i  vlasništvo je Miljanovića. Ovdje se nalazi i Marića kula koja je sada vlasništvo Raguža. Na području Ošanića nalaze se parcele: Radiševina i Sarajlića čakljine, koje su bile vlasništvo Radiševića i Sarajlića iz Stoca, pa su po njima i dobile svoja imena.[2]

Deli Alija, sin Nezirov iz mahale Zagrad u Stocu uvakufio je u Donjim Ošanićima šest motika (3000 čokota) vinove loze. Za muteveliju svoga vakufa postavio je lbrahima ef. Gaču, imama Podgradske (Ali-paše Rizvanbegovića) džamije u Stocu, i odredio da on za vršenje ove dužnosti uzima godišnje po 180 akči iz prihoda njegovog vakufa. Dalje je odredio da mu imam ove džamije prouči svake godine hatmu za dušu. Ovaj vinograd je u sporazumu s kadijom i džematom prodan 1206. (1791.) godine Halilu Pači za 11000 akči, jer je bio zapušten.[3]

Halil, sin Salihov iz Ošanića kod Stoca, uvakufio je 15. šabana 1241. (25. marta 1826.) godine jedan rukopis iz islamske dogmatike (akaida) za biblioteku Careve džamije u Sarajevu.[4] Na prvom neispisanom listu jednog rukopisa nalazi se nedatirana bilješka na turskom jeziku u kojoj se govori o nekom dugu Ahmedbaše Durmiševića (Durmišzade) iz sela Ošanića kod Stoca. Rukopis, vjerovatno, potječe iz XIX stoljeća.[5]

Husein, sin Salihov, Tabak iz Mostara, vjenčao se 29. muharema 1186. (2. maja 1772.) godine sa Aišom, kćerkom Mustafinom iz Ošanića, kadiluk Stolac uz 16000 akči mehri-muedžela. Kao svjedoci ovog čina na ispravi su potpisani: Salih-baša Šuko i Mustafa-baša Bećar iz Ošenića.[6]

U Ošanićima i Baranima živjele su sljedeće muslimanske porodice: Anadolci, Avdići, Beše, Cernice, Džankići, Kadribegovići, Katane, Kukolji, Manjure, Miljanovići, Peze, Ratkušići, Repeše, Fudići, Šuke, Topići, Turkovići, Vele i Zele.

Manjure su izumrle, a većina ostalih su se iselile u Stolac i druga mjesta Bosne i Hercegovine.

Na području katastarske općine Ošanići posjede su imale sljedeće muslimanske porodice iz Hercegovine: Bakibegovići, Bakšići, Baljići, Basarići, Bašagići, Bašići, Beće, Begovići, Behlilovići, Behmeni, Bićkali, Bilali, Bise, Brkići, Biklje, Bubići, Bukići, Burine, Buzaljke, Čerkezi, Čohodarevići, Čokljati, Ćatovići, Ćemalovići, Ćišići, Demirovići, Dervozi, Dizdari, Dobrići, Doderi, Dokare, Dumani, Đulepe, Efice, Elezovići, Fazlagići, Fejzići, Fetahagići, Fildići, Frenje, Golubići, Grebe, Grebiđele, Hajdarovići, Haračići, Heke, Hodići, Hodžići, Hotaši, Hrle, Hromići, Huseinagići, lvankovići, Jaganjci, Jahure, Jašarbegovići, Joldže, Kapetanovići, Kapići, Kohnići, Korkuti, Krge, Krpe, Ljubovići, Mahmutćehajići, Mecani, Mehmedbašići, Muftići, Muratbašići, Muratbegovići, Nikšići, Obradovići, Oglići, Opijači, Paje, Palosi, Pašalići, Pelje, Pirići, Pitići, Premilovci, Puzići, Rizvanbegovići, Sadžaci, Sarajlići, Sefe, Serdarevići, Sidrani, Stranjaci, Šabanovići, Šabići, Šarci, Šarići, Šehići, Šemići, Škore, Šute, Tabakovići, Tomići, Trklje, Zilići, Zukanovići, Žuje i Žune.[7] Uspomenu na neke od spomenutih porodica čuvaju mnogi toponimi koji se nalaze na području Ošanića i bliže okoline.

 

Islamska misao, godina VII, broj 75, Sarajevo, mart 1985, str. 29-30.

 

[1] Kosta Horman i V. Radimsku, Ošanići kod Stoca, Glasnik Zemaljskog muzeja (GZM) Sarajevo, 1892. knj. I, str. 40-49. Đuro Basler, Gradina na Ošanićima kod Stoca. Naše starine, Ill, Sarajevo 1956, str. 79-94.

[2] Podatke o kulama dobio sam od Huseina Ratkušića iz Ošanića.

[3] Sidžil stolačkog kadije (STK), iz 1205-1207 (1790-1792), str. 23 i 24. Original se nalazi kod lsmeta Bušatlića u Sarajevu.

[4] Kasim Dobrača, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, sv. I, Sarajevo, 1963, str. 402.

[5] lsto, sv. II, Sarajevo, 1979, str. 702.

[6] Sidžil blagajskog kadije, broj 60. str. 44 a. Original se nalazl u Orijentalnom institutu u Sarajevu.

[7] Ovi podaci su uzeti iz gruntovnih knjiga koje se čuvaju u Opštinskom sudu u Stocu.


Islamski centar Mostar