Allahu Svemilosnome hvalu i zahvalu iskazujemo. On je Gospodar ljudi i svih svjetova. Njemu će se svi vratiti i pred Njim račun polagati, pa ko je i koliko trun dobra uradio, vidjeće ga, a ko je uradio i koliko trun zla, i to će vidjeti. Neka su Allahovi blagoslovi i mir na poslanika Muhammeda koji nas je poučio edebu -lijepom vladanju, na njegov časni ehl-il-bejt i čestite drugove ashabe. Svemogući Allahu podari nam Svoj blagoslov u ovome lijepom i najboljem danu-danu našega okupljanja i susretanja. Amin.

Draga braćo,

U našoj vjeri lijepo vladanje i međuljudsko razumijevanje, dakle taj edeb s početka hutbe, vrlo su važni faktori. Od njih puno toga zavisi. Kad toga ima onda ima sloge, rahatluka i napretka u našem džematu i čitavoj zajednici muslimana. Kad toga ima u porodici i u kući onda možemo kazati da je naša muslimanska porodica zdrava. A kad neodostaje lijepog vladanja i kvalitetnog razumijevanja među ljudima, onda se odnosi narušavaju, poremeti se i red i u džematu i u društvu.

Propisi naše vjere utemeljuju red, sistem i poredak. Eto kako ovaj naš džamijski saf ovdje u džamiji pravimo, on bi se morao prenijeti i u sve aktivnosti izvan džamije u kojima musliman djeluje. Da bi se saff uspostavio i utvrdio i ovdje i izvan džamije, treba mnogo sabura- istrajnosti i požrtvovanosti, treba dakako ponajviše iskrenosti, a valja lično egoistično u čovjeku da se pobijedi, nadiđe i stegne, da ono ne prevlada.

Allah, dž.š. nam predstavlja taj obrazac ponašanja u sljedećem ajetu:

وَاسْتَعِينُواْ بِالصَّبْرِ وَالصَّلاةِ وَإِنَّهَا لَكَبِيرَةٌ إِلاَّ عَلَى الْخَاشِعِينَ . الَّذِينَ يَظُنُّونَ أَنَّهُم مُّلاقُوا رَبِّهِمْ وَأَنَّهُمْ إِلَيْهِ رَاجِعُونَ

„ I tražite pomoć u strpljivosti i u namazu! To, zaista, može biti teško, ali ne onima koji su skrušeni, koji vjeruju da će se sa svojim Gospodarom susresti i da će Mu se vratiti.“

Kur’anska je poruka da bez sabura, istrajnosti i samoprijegora nema uspjeha. Da je namaz kao stub vjerovanja oslonac koji čuva, hrabri i daje nadu čovjeku da ne posustane, ne poklekne i posklizne s prave staze. I preporučuje se skrušenost, poniznost pred Božijom Veličinom i jačanje osjećaja da će svako stajati pred Svevišnjim Stvoriteljem i polagati račun i za ono veliko i malo u našim životima. Ustvari sve je veliko, jer će se zbrajati i računati i utjecati na konačni skor.

Danas, upravo te vrline sabura, istrajnosti i samoprijegora iščezavaju. Živimo u vremenu u kojem se traži i očekuje sve, sad i odmah! Nema sagledavanja konteksta, procjene stanja, mudrosti u stavu, nastupu i istupu. Primjećujemo da u ljudima ima nekog nepotrebnog naboja, gorčine i nervoze. Prisutno je to i sasvim osjetno, od nekih najobičnijih životnih situacija, od stajanja u redu u trgovini, apoteci, u saobraćaju gdje se treba pokazati jedna sekunda ili gesta dobre volje da se nekome ne oduzima prvenstvo prolaza ili ne ugrozi nečiji život. Na društvenim mrežama to je možda još vidljivije. Te pojave govore nam o bolesti duše i ozbiljno ugroženom duhovnom i moralnom zdravlju našeg insana.

Gospodar nas opominje da naša snaga bude sabur, da puna posvećenost onome o čemu odlučujemo i za što smo odgovorni bude naša vrlina, da širokogrudnost razvijamo u duši i na tome gradimo odnose s ljudima. Braćo, budemo li tako radili, bit će nam svima lakše i ugodnije. Osjetit ćemo olakšanje, a otkloniti tegobu. A pozvani smo da otklanjamo tegobe ljudima, da ih tješimo, da im olakšavamo, a ne otežavamo, da ih razveseljavamo i pridobijamo, a nikako da im oduzimamo nadu i vjeru.

Poslanik, a.s. savjetuje nas tom najboljem obrascu ponašanja;

يسِّروا ولا تعسِّروا، وبشِّروا ولا تنفِّروا

„Olakšavajte, a ne otežavajte, budite oni koji obveseljavaju i okupljaju oko sebe, a ne budite oni koji odbijaju i rastjeruju“

Bilo bi vrlo efikasno da slijedimo i sljedeću kur’ansku uputu gdje vrlina praštanja stoji u vrhu vjerničkih osobina, te slijeđenje i okupljanje onoga što je za sve dobro i korisno, i odmicanje daleko od onih koji su notorne neznalice. Svevišnji poručuje:

خُذِ الْعَفْوَ وَأْمُرْ بِالْعُرْفِ وَأَعْرِضْ عَنِ الْجَاهِلِينَ

„Drži se praštanja, promiči ono što svi kao dobro priznaju i kloni se neznalica!”

Ovo je i vrijeme nekih velikih hatora i zamjeranja, i to za bezvrijedne stvari.

A nije vrijedno da se u ovom vremenu posebno među nama stvaraju neke napetosti, da se oko ničega gonimo i prepiremo. Nas braćo, ovdje u ovom prostoru Hercegovine, sa Mostarom kao političkim, duhovnim, kulturnim i obrazovnim centrom Bošnjaka, uz neprocjenjivu važnost i značaj Stoca, mora objedinjavati jedna misao, a to je kako opstati i kako se održati pred ultra agresivnom politikom koja bi da u ovom poratnom vremenu dovrši ono što joj nije pošlo za rukom izgonom, progonom, konc-logorima, ubijanjem, uništavanjem cjelokupne naše nacionalne, vjerske i kulturne baštine devedeset druge, treće i četvrte godine.

A jedini mogući odgovor na to jeste biti i ostati politički narod. A biti politički narod znači biti politički subjekt koji se bori za prava i slobode i ne pristaje da budemo podjarmljeni i poniženi. Zato jesu važni izbori, 4. oktobra kao i svaki drugi zbori. Ne treba biti naivan i nasjedat na priče sveznalica, kojih je sve više u našem vremenu, a oni su notorne neznalice da se izborima neće ništa promijeniti.

Ako Bošnjaci ponovo budu politički fragmentirani i podijeljeni, a to su već nekoliko izbornih ciklusa unazad, onda će nam se desiti da nam kapu, odn. sudbinu kroje antibosanske politike koje ne žele nimalo dobra ovoj zemlji. I dobro znajmo, da se mi u ovom prostoru Mostara i Hercegovine i na prvom mjestu, najviše moramo pouzdati u nas same, a kada su u pitanju krupna sudbinska pitanja od kojih zavisi naša budućnost i opstanak ne bi trebalo biti nikakve razlike među političkim strankama koje ovdje pretenduju da predstavljaju Bošnjake.

Draga braćo,

Puno je propagande koja se se svih ovih godina uporno širi među našim narodom kojom se želi kod njega umrtviti bilo kakav interes za javna društvena pitanja, pa i za same izbore. Trebamo biti pronicljivi i mudri i ne nasjedati na tu propagandu. Kur'an Časni nam na mnogo mjesta govori o amanetima, odn. povjerenim dužnostima, pa nas tako lijepo u suri El-Muʼminūn usmjerava kako da postupamo:

وَالَّذِينَ هُمْ لِأَمَانَاتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَاعُون

„ i koji o svakom vidu ukazanog povjerenja kao i onome što obećaju, brinu i vode računa“

Kako s ljudskom čašću i dostojanstvom ne može biti pogodbe niti trgovine, ne može imati zemaljsku cijenu ni birački glas koji imamo u svojim rukama kao naše isključivo pravo. Dostojanstvo, čuvanje ljudske časti i preziranje poniženja među najistaknutijim su vrlinama koje Islam proklamuje i traži da one nađu svoje mjesto u svim segmentima našeg ličnog, porodičnog i društvenog života.

Kur'an Časni naglašava:

وَلِلَّهِ الْعِزَّةُ وَلِرَسُولِهِ وَلِلْمُؤْمِنِينَ وَلَكِنَّ الْمُنَافِقِينَ لا يَعْلَمُونَ

...A Allahu pripada dostojanstvo (moć, ugled i čast) te Njegovu Poslaniku i vjernicima, samo što licemjeri neće da znaju.

Politički predstavnici Bošnjaka koji dobiju povjerenje naroda ne mogu nijemo posmatrati kako se urušava i oslabljuje pozicija Bošnjaka u Hercegovini mireći se s tim stanjem. Oni moraju odlučno činiti ono što treba zarad opće dobrobiti, da to nikako ne bude neki sitni probitak, što bi rekli dan i nafaka. Svi odreda se moraju pokrenuti da se ozbiljno sagleda stanje i poduzimaju konkretni koraci na duže staze kako bismo ostali svoji na svome, u svom dostojanstvu, ugledu i snazi, gdje nam drugi neće određivati mjeru slobode i naših prava. A to jeste jasna namjera onoga drugoga i tu promjene plana nama. Ali je pravo pitanje šta mi činimo?

Bože Svemilosni podari nam razboritosti da prepoznajemo ono što je istina (haqq), pa da to i slijedimo, a daj nam i razboritosti da raspoznajemo neistinu (batil) i da je se klonimo. Āmīn.

Muftija mostarski dr. Salem-ef. Dedović,
Sultan Selimova džamija u Stocu, 29. rebiu-l-evvel 1448. / 11. septembar 2026.