إِنَّ سَعۡیَكُمۡ لَشَتَّىٰ
U ime Allaha, Svemilosnog, Darivatelja Milosti: ,,Vaš trud, zaista je različit.“ (El-Lejl, 4)
Draga i čestita braćo,
Allah, dž.š., stvorio je ljude sa različitim sposobnostima i mogućnostima. Obaveza je svakog čovjeka da na vrijeme probudi i otkrije vlastite predispozicije i da u onome što radi bude odgovoran i maksimalno posvećen.
Kur'an ne ostavlja nimalo prostora sumnji da u samoj ljudskoj prirodi, kao i u svemu ostalom što je Bog stvorio, postoje ,,svi potrebni“ kapaciteti za razvoj i napredak u onom pravom i pozitivnom smjeru koji nam je od Boga dragog, Njegovom uputom, naznačen i objašnjen:
رَبُّنَا ٱلَّذِیۤ أَعۡطَىٰ كُلَّ شَیۡءٍ خَلۡقَهُ
,,Gospodar vaš je onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno...“ (Ta-Ha, 50)
Čak je i u poticanju na činjenje dobrih djela Poslanik, s.a.v.s, obraćao pažnju na personalitet čovjeka, na svaku pojedinačnu osobnost.
Budući da je dobro poznavao ljude, i to ne samo njihovo spoljašne ponašanje, već i njihova unutrašnja stanja i ograničenja, poslanik Muhammed, a.s., je potičući ashabe na dobrovoljne ibadete i dodatne dužnosti usklađivao njihove zahtjeve i želje sa njihovim realnim potrebama i mogućnostima.
Dešavalo se tako da mu dođe čovjek i kaže: ,,Allahov Poslaniče, uputi me na djelo koje trebam činiti“, pa bi ga Allahov Poslanik upućivao na samo jedno konkretno djelo. Jedne prilike došao mu je čovjek koji je bio mršav i krhke tjelesne građe, pa je rekao. „Poslaniče, uputi me na djelo koje trebam činiti?“ ,,Neprestano spominji Allaha” - odgovori mu Poslanik.
Kada mu je jedan ashab zatražio dozvolu za odlazak u borbu na Božijem putu, Allahov Poslanik ga upita: ,,Jesu li ti roditelji živi?“ Kada je mladić odgovorio da jesu, Allahov Poslanik reče: ,,Brini se o njima, to je tvoja borba na Božijem putu.“
Drugom prilikom, dolazi mu neki čovjek i traži savjet o tome koje je djelo najbolje da čini, pa mu Allahov Poslanik veli: ,,Posti, jer ne postoji ibadet koji je ravan postu.“
Svi ovi primjeri dovoljno govore o tome da se veličina dobrog djela mjeri spram unutrašnjeg stanja, potrebe, motiva i cilja onoga koji sāmo djelo čini.
Hrabrost se može iskazati u brizi spram roditelja, dok je nekada i nekome činjenje zikra ponajbolja dobrovoljna pobožnost jer ga veličanje i spominjanje Boga može duhovno ojačati za dolazeće napore i iskušenja.
U vremenima egoističnog isticanja, verbalnog prepucavanja i nadmudrivanja na javnoj sceni i posebno na društvenim mrežama, musliman bi mogao samom sebi postaviti smisleno pitanje: ,,U čemu se ja ističem?“ Da li je jedini prostor našeg isticanja neutaživa pobuda da u raspravama pobjedimo i porazimo drugoga? Gdje su u svemu tome dobra djela? Gdje se izgubilo i odmetnulo dobročinstvo? Toliko je samo neizgled ,,malih“, a u suštini velikih djela u kojima su se drugovi Poslanika, a.s., isticali i prepoznavali, a danas se takva djela stavljaju u neki drugi, manje bitan plan.
Kao što čovjek nije ono što o sebi govori, već ono šta i kako radi, tako će i naša djela više govoriti o nama od svih umotvorina, savjeta, fejsbuk i ostalih poruka i statusa. Valja razdvojiti imaginarno od stvarnog, korisno od beskorisnog, trajno od prolaznog. O nama će, uostalom na Dan pravednog suda govoriti samo dobra djela naša. Neće biti prostora za samohvalu, za isticanje svoga ,ja“, za oholo pokazivanje ispravnosti vlastitog stava i mišljenja.
Kada je Ebu Bekr, r.a., preuzeo hilafet, svakog dana je poslije sabah-namaza odlazio nekuda, pa je Omer, r.a., jednog jutra odlučio da ga u stopu prati i vidi gdje to on ide. Prateći ga primjetio je da je otišao u jedno muslimansko naselje, te da je ušao u oronulu kuću. Kada je Ebu Bekr, r.a., izašao iz te kućice, Omer r.a., je ušao unutra i tu je zatekao jednu staricu koja je bila slijepa. Omer, r.a., je upita: ,,Ko si ti Allahova ropkinjo?“ Ona odgovori:,,Ja sam stara, nepokretna i slijepa.“ Omer, r.a., je upita: ,,A ko je ovaj čovjek koji ti dolazi?“ Ona odgovori: ,,Ne znam ko je.“ Omer, r.a., ponovo upita: ,,A zbog čega dolazi?“ Starica reče:,, Sprēmī nam hranu, počistī kuću, pomuze ovcu!“ Kada je ovo čuo Omer, r.a., zaplaka i reče: ,,Ebu Bekre, postavio si visoke kriterije halifama koji dođu poslije tebe.“[1] Molimo dragog Allaha da nas pomogne da svojim djelima pričamo o sebi.
Hfz. Jusuf-ef. Bećoja, Karađoz-begova džamija, 15. safer 1442. / 2. oktobar 2020. godine
[1] Preuzeto i dorađeno sa: https://www.islamskazajednica.ba/dini-islam-m/prijedlog-teme-za-hutbu/29309-u-cemu-se-istices. Pristupljeno internet stranici 01.10.2020. god.
