Video: Kurban-bajramska hutba mostarskog muftije 10. zu-l-hidže 1442. / 20. juli 2021.

Hvala Bogu, Gospodaru svjetova, Milosniku Svemilosnome, Vladaru Sudnjega dana! Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas Pravim putem.

Svjedočimo da nema drugoga boga osim Allaha, Boga Svevišnjega. Svjedočimo da je Muhammed, neka su na njega najljepši Božiji blagoslovi i mir, Njegov odani rob i poslanik, učitelj svijeta i moralni uzor čovječanstvu, poslan kao milost svim svjetovima,  da obznani radosnu vijest i opomenu  ljudima prije isteka zemaljskog vremena. Allahu Dragi Ti počasti Poslanikovu časnu porodicu i vrle drugove ashabe Svojom nagradom, a nama ukaži Svoju milost, blagoslov i oprost u ovom mubarek danu. Amin.

Draga i čestita braćo,

Gospodar svih svjetova utvrdio je mubarek dane Hadži ili Kurban-bajrama kao obredne dane u kojima se izvršava ibadet hadža, hodočašća Kabi, prvom Božijem hramu na Zemlji i prinosi žrtva kurbana. Svevišnji Allah obznanio je svrhu i smisao tih ibadeta, objavljujući da su oni propisani radi duhovne koristi i socijalno-društvenih potreba čovjeka kao pojedinca i Zajednice kao kolektiviteta. 

جَعَلَ اللَّهُ الْكَعْبَةَ الْبَيْتَ الْحَرَامَ قِيَامًا لِّلنَّاسِ وَالشَّهْرَ الْحَرَامَ وَالْهَدْيَ وَالْقَلائِدَ ذَلِكَ لِتَعْلَمُواْ أَنَّ اللَّهَ يَعْلَمُ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الأَرْضِ وَأَنَّ اللَّهَ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ

 “ Bog  je Sveti hram Kabu, kao i sveti mjesec i kurbane, zajedno s njihovim oznakama, radi ljudi uspostavio, i to da biste vidjeli da Bog zna ono što je na nebesima i što je na Zemlji, te da Bog sve dobro zna.[1]

Svevišnji Bog ljudima propisuje ono u čemu je njihova dobrobit, i ahiretska i dunjalučka. Neke su dobrobiti vidljive i mjerljive, a druge su nevidljive i nemjerljive.  

Preko ibadeta hadža i kurbana čovjek iskazuje svoju vjernost, pokornost i zahvalnost Bogu, svome Stvoritelju. Veličajući i slaveći Njegovo ime kroz obrede hadža i kurbana čovjek se podsjeća da je Izvor i ishodište svemu Uzvišeni Bog, da je samo On Vječan, a da je sve drugo prolazno i ništavno.

كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ   .   وَيَبْقَى وَجْهُ رَبِّكَ ذُو الْجَلالِ وَالإِكْرَامِ

Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti[2]

Ibadet hadža osnažuje vjerničku svijest o Bogu, pomaže mu da jasnije spozna svoju nemoć i ovisnost o Njemu, Njegovoj Milosti i Pomoći.

Ibadet kurbana oplemenjuje vjernika u ovom pobožnom djelu koje ima i značajnu humanu i vanjsku socijalno-društvenu dimenziju. Ovim činom vjernik se podsjeća da žrtva u vjeri predstavlja stazu kojom se mora hoditi da bi se stiglo do spasa. Ali ta žrtva mora biti u nijjetu (namjeri) čista, Kur'an stavlja akcenat na iskrenost i čistotu namjere s kojom se žrtvuje, a ne na materijalnu vrijednost toga čina, ističući:

إِنَّمَا يَتَقَبَّلُ اللَّهُ مِنَ الْمُتَّقِينَ

„...Allah prima samo od bogobojaznih[3]

Na ovome primjeru, a to je kur’anska pripovijest o kurbanima Ademovih, a.s. sinova, Kabila i Habila, koji su prinijeli svoje kurbane, pa je od prvoga Bog odbio primiti kurban kao žrtvu, a od drugoga je primio, spoznajemo da je ključni kriterij islama za vrednovanje svih ljudskih djela:

الأعْمَالُ بالنِّيَّةِ

Djela se vrednuju prema namjerama.”[4] Sveznajući Bog Koji zna šta je u nutrini svake ljudske duše, obznanio je da su im motivi bili različiti.

Habilov kurban je potekao iz čestita i bogobojazna srca, dok Kabilov nije, jer pri prinošenju žrtve nije uspio savladati svoj nefs (svoju oholo “ja”).[5]

To će biti razlogom da se desi zločin, i da brat ubije brata svoga iz zavisti.

Ovo univezalno poučno kur’ansko kazivanje naučava i ukazuje da je uvjet da Bog primi žrtvu kurbana, ali i svako drugo djelo upiše kao plemenito dobročinstvo, taj da čovjek očisti svoju nutrinu od sebičnosti, oholosti, zavidnosti i licemjerstva.     

Obredi hadža i kurbana u cjelini podsjećaju nas na jedno veliko i plemenito djelo i ogromnu žrtvu u vjeri koju je pokazao na živom primjeru poslanik Ibrahim, a.s. On se nije dao zavesti i pokleknuti pred šejtanskim zavođenjem. Nije dao vjeru, vjerničko dostojanstvo i pokornost Bogu za nešto jeftino i prolazno. Bio je čvrsto ubijeđen u ispravnost svoga puta i nije se dao pokolebati. Šejtan nije uspio u njegovo srce, um i dušu unijeti pometnju, plašeći ga da će žrtvovanjem sina, kojeg je dobio u poznim godinama svoga života, ostati bez oslonca, spomena i nasljednika. Kur'an nam predočava tu dramatičnu borbu koja se vodila u tjesnacu Mine, pa hadžije u spomen na duhovnog velikana poslanika Ibrahima, a.s., kroz sva vremena bacaju kamenčiće, razračunavajući se sa svojim nefsom (vlastitim egom i slabostima) kao što se on nepokolebljivo razračunao sa šejtanskim napadima.

فَلَمَّا أَسْلَمَا وَتَلَّهُ لِلْجَبِينِ  .  وَنَادَيْنَاهُ أَنْ يَا إِبْرَاهِيمُ  . قَدْ صَدَّقْتَ الرُّؤْيَا إِنَّا كَذَلِكَ نَجْزِي الْمُحْسِنِينَ  .  إِنَّ هَذَا لَهُوَ الْبَلاء الْمُبِينُ  .   وَفَدَيْنَاهُ بِذِبْحٍ عَظِيمٍ  .  وَتَرَكْنَا عَلَيْهِ فِي الآخِرِينَ

I nakon što su obojica prihvatili odredbu Božiju, i on ga bio već povalio na tlo, zovnuli smo: „ Ibrahime, već si potvrdio vjeru u ono što si u snu vidio! Doista, Mi tako nagrađujemo dobročinitelje! Bilo je to, uistinu, jedno očito iskušenje! I Mi smo ga jednim velikim kurbanom iskupili i spomen smo mu među potonjima sačuvali. [6]

I kao što je poslaniku Ihrahimu, a.s. sačuvan najljepši spomen u svim generacijama, i da stalno bude okosnica i duhovna matica koja objedinjuje ljude na putu njihovog odziva na Božiji poziv, tako je i poslaniku Muhammed, a.s., sačuvan najljepši i najveći spomen;

وَرَفَعْنَا لَكَ ذِكْرَكَ

i spomen tvoj podigli visoko![7]

Dok je onima, koji su mu prigovarali da je ebter (bez muška potomka), zameten svaki trag, ostali su bez ikakva vrijedna spomena na Zemlji. I mi se svi ponaosob, draga i poštovana braćo, bez obzira na uloge i funkcije u zemaljskom prolaznom životu, moramo truditi da iza sebe ostavljamo lijepe tragove, a to su dobra djela, koja traju, jer je to ono što se kod Gospodara svjetova najbolje nagrađuje, pruža najbolju nadu[8] i osigurava lijep spomen na nas i nakon preseljenja sa Ovoga svijeta.

Draga braćo,

Poučeni tim divnim primjerima naših učitelja u vjeri, moralu, baštinicima najljepših porodičnih vrijednosti i promotorima društvene etike koja ne podilazi i ne predaje se pred pošastima konzumerizma, hedonizma i otužnog populizma, pozvani smo da istrajavamo u vjeri, da ne posustajemo, da se žrtvujemo. Nema velikih postignuća, nema kvalitetnih rezultata i istinskog napretka bez podnošenja velike žrtve.

Ljudska povijest poručuje da su veliki pomaci u inovacijama, nauci pa i iskoraci u tokovima ljudske historije često bili rezultat velikih žrtava pojedinaca.

I učitelj se žrtvuje za svoje učenike kako bi u tom nevinom djetetu, koje mu je dato na povjerenje, pokrenuo točak ljubavi, otvorio mu puteve znanja i učio ga vrijednostima života.

Sve to zahtijeva velike žrtve koje i nisu velike ako se cilju dâ pravi smisao, ako se zna da Allah voli one koji se ne žale nego daju više i žrtvuju se.[9]   

Danas imamo jedan potpuno izokrenut sistem vrijednosti gdje se bez truda, znoja i žrtve žele rezultati, postignuća i društvene privilegije. Gdje se sve želi sad i odmah, bez spremnosti da se iskazuje i živi vrlina sabura, zaboravljajući da se bez razbora i mudrosti ne mogu donijeti ispravne odluke, i da je nužno da se odmjeri i procijeni svako ozbiljno pitanje iz više različitih aspekata.

Taj površni i neodmjereni pristup životu dovodi nas u stanje gdje se promiče krilatica (uzrečica) „što bih to ja radio kada neće niko drugi, odnosno to je posao nekoga drugoga, mene se to ne tiče, ja za to nisam zadužen niti plaćen.“!

S ovim pristupom ne možemo napredovati, niti praviti značajne iskorake. Moramo mijenjati paradigmu i ona treba da glasi; činiću koliko god mogu, gdje mogu, doprinosiću, pomagat ću, neću odmagati, moliću Allaha, dž.š. da mi pomogne da moji motivi budu jasni i čisti, usmjereni ka tome da On bude zadovoljan sa mnom i mojim postupcima, a ne ljudi.   

Moramo se usmjeriti ka tome da u svemu dajemo maksimum od sebe, a ne minimum napora i žrtve.

Velike nacije i narodi koji predano grade svoje uređene države su veliki zato što su se uhvatili u koštac sa stvarnošću – svaki pojedinac davao je vlastiti doprinos te vlastitom žrtvom pokazivao da se uvijek može učiniti više.

Draga braćo,

Borba sa pandemijom korona virusa još uvijek traje. U ovom periodu predaha i stanja u kojem se, hvala Bogu, ne registruju novozaraženi, sa punom sviješću i odgovornošću trebali bismo se registrirati i odazvati na vakcinaciju koja se provodi. To je nužno i prijeki lijek u suzbijanju globalne kušnje s kojom smo iskušani.

Ova nepredvidiva bolest odnijela je dosta života, raličitih životnih dobi, zdravlje mnogih koji su se suočili s njome narušeno je i, za oporavak treba vremena, stoga bi bez dilema i kalkulacija trebalo slijediti upute zdravstvene struke i primiti propisane doze vakcine.

 I ove godine, kao i prethodne, usljed opasnosti od širenja zaraznog virusa, milioni muslimana nisu mogli uputiti se ka Mekki, Časnoj Kabi i Gradu Allahova Poslanika, Medini. Gorljive želje, čežnja u srcima i nijjeti muslimana i muslimanki za posjetom Kabi, svjedoče čvrstu povezanost i ljubav prema Allahu, Njegovu poslaniku i svetim mjestima koja su učinjena da budu preporod za ljude.[10]

Molimo Allaha, dž.š. da nam olakša i učini dostupnim zemaljske puteve, učini ih mirnim i sigurnim, a sačuva nas od bolesti, straha, napetosti i neizvjesnosti.

Dragoga Boga molimo da nam ovi mubarek dani Bajrama budu dani mira i topline, ispunjeni bratskom pažnjom, zajedništvom i međusobnim razumijevanjem.

Neka nur i vedrina Bajrama unesu toplinu u naše međuljudske odnose, i podstaknu nas na dobročinstvo i bogobojaznost!

Svima vama cijenjena braćo, vi koji ste ovdje, i svoj našoj braći i sestrama koji su s nama u ovoj duhovnoj radosti bajrama, želim iskreno Bajram šerif mubarek olsun!

Muftija mostarski Salem ef. Dedović

Karađoz-begova džamija, Mostar, 10. zu-l-hidže 1442. / 20. juli 2021.

 

[1] Kur'an, El-Mā’ide, 97.

[2] Kur’an, Er-Rahman, 26-27.

[3] Kur’an, El- Mā’ide, 27.

[4] Buhari (El-) Muhammed ibn Ismail, Buharijeva zbirka hadisa, prijevod: Hasan Škapur, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2008, I, str. 31

[5] Rešid Bilalić, Istorijat kurbana, Islamska misao, V/1983, broj 55, str.11

[6] Kur'an, Es-Sāffāt, 103-108.

[7] Kur’an, El-Inširah, 4.

[8] Kur’an, El-Kehf, 46.

[9] Mustafa Hasani, Žrtva kao princip života, u: Zbornik hutbi, El-Kalem, Sarajevo, 2020, str. 84.

[10] Kur'an, El-Mā’ide, 97.

Video: Kurban-bajramska hutba mostarskog muftije 10. zu-l-hidže 1442. / 20. juli 2021.

Video: Kurban-bajramska hutba mostarskog muftije 10. zu-l-hidže 1442. / 20. juli 2021.

Hvala Bogu, Gospodaru svjetova, Milosniku Svemilosnome, Vladaru Sudnjega dana! Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas Pravim putem.

Svjedočimo da nema drugoga boga osim Allaha, Boga Svevišnjega. Svjedočimo da je Muhammed, neka su na njega najljepši Božiji blagoslovi i mir, Njegov odani rob i poslanik, učitelj svijeta i moralni uzor čovječanstvu, poslan kao milost svim svjetovima,  da obznani radosnu vijest i opomenu  ljudima prije isteka zemaljskog vremena. Allahu Dragi Ti počasti Poslanikovu časnu porodicu i vrle drugove ashabe Svojom nagradom, a nama ukaži Svoju milost, blagoslov i oprost u ovom mubarek danu. Amin.

Draga i čestita braćo,

Gospodar svih svjetova utvrdio je mubarek dane Hadži ili Kurban-bajrama kao obredne dane u kojima se izvršava ibadet hadža, hodočašća Kabi, prvom Božijem hramu na Zemlji i prinosi žrtva kurbana. Svevišnji Allah obznanio je svrhu i smisao tih ibadeta, objavljujući da su oni propisani radi duhovne koristi i socijalno-društvenih potreba čovjeka kao pojedinca i Zajednice kao kolektiviteta. 

جَعَلَ اللَّهُ الْكَعْبَةَ الْبَيْتَ الْحَرَامَ قِيَامًا لِّلنَّاسِ وَالشَّهْرَ الْحَرَامَ وَالْهَدْيَ وَالْقَلائِدَ ذَلِكَ لِتَعْلَمُواْ أَنَّ اللَّهَ يَعْلَمُ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الأَرْضِ وَأَنَّ اللَّهَ بِكُلِّ شَيْءٍ عَلِيمٌ

 “ Bog  je Sveti hram Kabu, kao i sveti mjesec i kurbane, zajedno s njihovim oznakama, radi ljudi uspostavio, i to da biste vidjeli da Bog zna ono što je na nebesima i što je na Zemlji, te da Bog sve dobro zna.[1]

Svevišnji Bog ljudima propisuje ono u čemu je njihova dobrobit, i ahiretska i dunjalučka. Neke su dobrobiti vidljive i mjerljive, a druge su nevidljive i nemjerljive.  

Preko ibadeta hadža i kurbana čovjek iskazuje svoju vjernost, pokornost i zahvalnost Bogu, svome Stvoritelju. Veličajući i slaveći Njegovo ime kroz obrede hadža i kurbana čovjek se podsjeća da je Izvor i ishodište svemu Uzvišeni Bog, da je samo On Vječan, a da je sve drugo prolazno i ništavno.

كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ   .   وَيَبْقَى وَجْهُ رَبِّكَ ذُو الْجَلالِ وَالإِكْرَامِ

Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti[2]

Ibadet hadža osnažuje vjerničku svijest o Bogu, pomaže mu da jasnije spozna svoju nemoć i ovisnost o Njemu, Njegovoj Milosti i Pomoći.

Ibadet kurbana oplemenjuje vjernika u ovom pobožnom djelu koje ima i značajnu humanu i vanjsku socijalno-društvenu dimenziju. Ovim činom vjernik se podsjeća da žrtva u vjeri predstavlja stazu kojom se mora hoditi da bi se stiglo do spasa. Ali ta žrtva mora biti u nijjetu (namjeri) čista, Kur'an stavlja akcenat na iskrenost i čistotu namjere s kojom se žrtvuje, a ne na materijalnu vrijednost toga čina, ističući:

إِنَّمَا يَتَقَبَّلُ اللَّهُ مِنَ الْمُتَّقِينَ

„...Allah prima samo od bogobojaznih[3]

Na ovome primjeru, a to je kur’anska pripovijest o kurbanima Ademovih, a.s. sinova, Kabila i Habila, koji su prinijeli svoje kurbane, pa je od prvoga Bog odbio primiti kurban kao žrtvu, a od drugoga je primio, spoznajemo da je ključni kriterij islama za vrednovanje svih ljudskih djela:

الأعْمَالُ بالنِّيَّةِ

Djela se vrednuju prema namjerama.”[4] Sveznajući Bog Koji zna šta je u nutrini svake ljudske duše, obznanio je da su im motivi bili različiti.

Habilov kurban je potekao iz čestita i bogobojazna srca, dok Kabilov nije, jer pri prinošenju žrtve nije uspio savladati svoj nefs (svoju oholo “ja”).[5]

To će biti razlogom da se desi zločin, i da brat ubije brata svoga iz zavisti.

Ovo univezalno poučno kur’ansko kazivanje naučava i ukazuje da je uvjet da Bog primi žrtvu kurbana, ali i svako drugo djelo upiše kao plemenito dobročinstvo, taj da čovjek očisti svoju nutrinu od sebičnosti, oholosti, zavidnosti i licemjerstva.     

Obredi hadža i kurbana u cjelini podsjećaju nas na jedno veliko i plemenito djelo i ogromnu žrtvu u vjeri koju je pokazao na živom primjeru poslanik Ibrahim, a.s. On se nije dao zavesti i pokleknuti pred šejtanskim zavođenjem. Nije dao vjeru, vjerničko dostojanstvo i pokornost Bogu za nešto jeftino i prolazno. Bio je čvrsto ubijeđen u ispravnost svoga puta i nije se dao pokolebati. Šejtan nije uspio u njegovo srce, um i dušu unijeti pometnju, plašeći ga da će žrtvovanjem sina, kojeg je dobio u poznim godinama svoga života, ostati bez oslonca, spomena i nasljednika. Kur'an nam predočava tu dramatičnu borbu koja se vodila u tjesnacu Mine, pa hadžije u spomen na duhovnog velikana poslanika Ibrahima, a.s., kroz sva vremena bacaju kamenčiće, razračunavajući se sa svojim nefsom (vlastitim egom i slabostima) kao što se on nepokolebljivo razračunao sa šejtanskim napadima.

فَلَمَّا أَسْلَمَا وَتَلَّهُ لِلْجَبِينِ  .  وَنَادَيْنَاهُ أَنْ يَا إِبْرَاهِيمُ  . قَدْ صَدَّقْتَ الرُّؤْيَا إِنَّا كَذَلِكَ نَجْزِي الْمُحْسِنِينَ  .  إِنَّ هَذَا لَهُوَ الْبَلاء الْمُبِينُ  .   وَفَدَيْنَاهُ بِذِبْحٍ عَظِيمٍ  .  وَتَرَكْنَا عَلَيْهِ فِي الآخِرِينَ

I nakon što su obojica prihvatili odredbu Božiju, i on ga bio već povalio na tlo, zovnuli smo: „ Ibrahime, već si potvrdio vjeru u ono što si u snu vidio! Doista, Mi tako nagrađujemo dobročinitelje! Bilo je to, uistinu, jedno očito iskušenje! I Mi smo ga jednim velikim kurbanom iskupili i spomen smo mu među potonjima sačuvali. [6]

I kao što je poslaniku Ihrahimu, a.s. sačuvan najljepši spomen u svim generacijama, i da stalno bude okosnica i duhovna matica koja objedinjuje ljude na putu njihovog odziva na Božiji poziv, tako je i poslaniku Muhammed, a.s., sačuvan najljepši i najveći spomen;

وَرَفَعْنَا لَكَ ذِكْرَكَ

i spomen tvoj podigli visoko![7]

Dok je onima, koji su mu prigovarali da je ebter (bez muška potomka), zameten svaki trag, ostali su bez ikakva vrijedna spomena na Zemlji. I mi se svi ponaosob, draga i poštovana braćo, bez obzira na uloge i funkcije u zemaljskom prolaznom životu, moramo truditi da iza sebe ostavljamo lijepe tragove, a to su dobra djela, koja traju, jer je to ono što se kod Gospodara svjetova najbolje nagrađuje, pruža najbolju nadu[8] i osigurava lijep spomen na nas i nakon preseljenja sa Ovoga svijeta.

Draga braćo,

Poučeni tim divnim primjerima naših učitelja u vjeri, moralu, baštinicima najljepših porodičnih vrijednosti i promotorima društvene etike koja ne podilazi i ne predaje se pred pošastima konzumerizma, hedonizma i otužnog populizma, pozvani smo da istrajavamo u vjeri, da ne posustajemo, da se žrtvujemo. Nema velikih postignuća, nema kvalitetnih rezultata i istinskog napretka bez podnošenja velike žrtve.

Ljudska povijest poručuje da su veliki pomaci u inovacijama, nauci pa i iskoraci u tokovima ljudske historije često bili rezultat velikih žrtava pojedinaca.

I učitelj se žrtvuje za svoje učenike kako bi u tom nevinom djetetu, koje mu je dato na povjerenje, pokrenuo točak ljubavi, otvorio mu puteve znanja i učio ga vrijednostima života.

Sve to zahtijeva velike žrtve koje i nisu velike ako se cilju dâ pravi smisao, ako se zna da Allah voli one koji se ne žale nego daju više i žrtvuju se.[9]   

Danas imamo jedan potpuno izokrenut sistem vrijednosti gdje se bez truda, znoja i žrtve žele rezultati, postignuća i društvene privilegije. Gdje se sve želi sad i odmah, bez spremnosti da se iskazuje i živi vrlina sabura, zaboravljajući da se bez razbora i mudrosti ne mogu donijeti ispravne odluke, i da je nužno da se odmjeri i procijeni svako ozbiljno pitanje iz više različitih aspekata.

Taj površni i neodmjereni pristup životu dovodi nas u stanje gdje se promiče krilatica (uzrečica) „što bih to ja radio kada neće niko drugi, odnosno to je posao nekoga drugoga, mene se to ne tiče, ja za to nisam zadužen niti plaćen.“!

S ovim pristupom ne možemo napredovati, niti praviti značajne iskorake. Moramo mijenjati paradigmu i ona treba da glasi; činiću koliko god mogu, gdje mogu, doprinosiću, pomagat ću, neću odmagati, moliću Allaha, dž.š. da mi pomogne da moji motivi budu jasni i čisti, usmjereni ka tome da On bude zadovoljan sa mnom i mojim postupcima, a ne ljudi.   

Moramo se usmjeriti ka tome da u svemu dajemo maksimum od sebe, a ne minimum napora i žrtve.

Velike nacije i narodi koji predano grade svoje uređene države su veliki zato što su se uhvatili u koštac sa stvarnošću – svaki pojedinac davao je vlastiti doprinos te vlastitom žrtvom pokazivao da se uvijek može učiniti više.

Draga braćo,

Borba sa pandemijom korona virusa još uvijek traje. U ovom periodu predaha i stanja u kojem se, hvala Bogu, ne registruju novozaraženi, sa punom sviješću i odgovornošću trebali bismo se registrirati i odazvati na vakcinaciju koja se provodi. To je nužno i prijeki lijek u suzbijanju globalne kušnje s kojom smo iskušani.

Ova nepredvidiva bolest odnijela je dosta života, raličitih životnih dobi, zdravlje mnogih koji su se suočili s njome narušeno je i, za oporavak treba vremena, stoga bi bez dilema i kalkulacija trebalo slijediti upute zdravstvene struke i primiti propisane doze vakcine.

 I ove godine, kao i prethodne, usljed opasnosti od širenja zaraznog virusa, milioni muslimana nisu mogli uputiti se ka Mekki, Časnoj Kabi i Gradu Allahova Poslanika, Medini. Gorljive želje, čežnja u srcima i nijjeti muslimana i muslimanki za posjetom Kabi, svjedoče čvrstu povezanost i ljubav prema Allahu, Njegovu poslaniku i svetim mjestima koja su učinjena da budu preporod za ljude.[10]

Molimo Allaha, dž.š. da nam olakša i učini dostupnim zemaljske puteve, učini ih mirnim i sigurnim, a sačuva nas od bolesti, straha, napetosti i neizvjesnosti.

Dragoga Boga molimo da nam ovi mubarek dani Bajrama budu dani mira i topline, ispunjeni bratskom pažnjom, zajedništvom i međusobnim razumijevanjem.

Neka nur i vedrina Bajrama unesu toplinu u naše međuljudske odnose, i podstaknu nas na dobročinstvo i bogobojaznost!

Svima vama cijenjena braćo, vi koji ste ovdje, i svoj našoj braći i sestrama koji su s nama u ovoj duhovnoj radosti bajrama, želim iskreno Bajram šerif mubarek olsun!

Muftija mostarski Salem ef. Dedović

Karađoz-begova džamija, Mostar, 10. zu-l-hidže 1442. / 20. juli 2021.

 

[1] Kur'an, El-Mā’ide, 97.

[2] Kur’an, Er-Rahman, 26-27.

[3] Kur’an, El- Mā’ide, 27.

[4] Buhari (El-) Muhammed ibn Ismail, Buharijeva zbirka hadisa, prijevod: Hasan Škapur, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2008, I, str. 31

[5] Rešid Bilalić, Istorijat kurbana, Islamska misao, V/1983, broj 55, str.11

[6] Kur'an, Es-Sāffāt, 103-108.

[7] Kur’an, El-Inširah, 4.

[8] Kur’an, El-Kehf, 46.

[9] Mustafa Hasani, Žrtva kao princip života, u: Zbornik hutbi, El-Kalem, Sarajevo, 2020, str. 84.

[10] Kur'an, El-Mā’ide, 97.


Islamski centar Mostar

Nekadasnja linija razgranicenja kao linija pomirenja?