Mostarci će nakon 12 godina, konačno, imati priliku birati svoje predstavnike u gradskoj zakonodavnoj vlasti. Posebna euforičnost prisutna je među bošnjačkom i građanskom populacijom budući da im je, za razliku od članova i simpatizera HDZ-a, u proteklih 12 godina nametnut osjećaj političke inferiornosti i bezizlaznosti. Dakako, tome je uvelike doprinio period apsolutne vladavine aktuelnog gradonačelnika Ljube Bešlića.
Period njegovog upravljanja Mostarom ostat će zabilježen kao jedinstven slučaj upravljanja Gradom u modernom svijetu, gdje je jedan čovjek, praktično bez ikakvog ustavnog i zakonskog uporišta, dakle, jezikom prava rečeno potpuno nelegitimno, ni kriv ni dužan i kriv i dužan, imao sve prerogative suverena u svojim rukama. Istini za volju, treba istaći da je budžet Grada usvajao Parlament Federacije Bosne i Hercegovine i tu je vladavina demokratije prestajala. Sve gradske službe proteklih osam godina kontrolirao je Bešlić. U pokušajima da pronađemo najprecizniju definiciju Bešlićeve vladavine više uglednih profesora i intelektualaca saglasno je da se radi o najprostijem obliku autokratije. Naši sagovornici saglasni su da je Bešlić suštinski bio eksponent užeg kruga političkih moćnika HDZ-a i određenih lobijskih grupacija, ni u kom slučaju zaštitnik prava običnog čovjeka, građanina, pa makar on pripadao i najmalobrojnijem narodu u Bosni i Hercegovini, dominantnom u Mostaru, hrvatskom narodu. Zorno o tome svjedoče i građevine podignute u Gradu tokom njegovog mandata. Bešlić je, preko nadležnih gradskih službi, učestvovao u izgradnji nekoliko takvih zgrada poput Mnipexa, dok u isto vrijeme nikad nije našao za shodno da kao gradonačelnik svih građana Mostara pokrene i najmanju inicijativu kod međunarodnih i domaćih političkih i privrednih faktora za obnovu zgrada u istočnom dijelu Mostara, koje, i dan danas, poput najstrašnijih aveti prošlosti prijete prolaznicima i otežavaju svakodnevni život. Bez ikakve sumnje Bešlićeva autokratska vladavina, pogotovo posljednjih osam godina, intrigantna je tema za buduća historijska istraživanja i analize moderne historije Bosne i Hercegovine.
Budući da je sticanjem slobode, nastojeći poštivati demokratske standarde i procedure, Islamska zajednica u Mostaru u proteklih 25 godina nastojala zanoviti staru slavu i ravnopravno sa svim drugim vladinim i nevladinim organizacijama ući u javni i društveni prostor, bilo kroz oblike obrazovanja, revitalizacije vakufske imovine, kulturnim i vjerskim programima zauzeti, shodno kapacitetima koje posjeduje i izgrađuje, dostojanstvenu poziciju, u svom radu je razvila niz savremenom trenutku primjerenih projekata. Među njima, najviše je istican projekat izgradnje zgrade Islamskog kulturnog centra na lokalitetu nekadašnjeg Lakišića harema, današnja centralna zona Grada Mostara. Bešlićeva administracija, uvijek i u pravilu, na razne načine opstruirala je izdavanje pravosnažnih rješenja. U Islamsku zajednicu i ako bi stizali odgovori, a najčešće nisu, po pitanju izgradnje Islamskog kulturnog centra, oni su bili negativni. Nakon što su, prilikom ugradnje kolektora, na lokalitetu Lakišića harema pronađene neekshumirani ostaci ukopanih Mostaraca u tom haremu, pa i cijeli skeleti, Bešlić je apsolutno izignorisao zahtjeve Islamske zajednice o kontrolnim arheološkim istraživanjima, ne obazirući se da li će svojom šutnjom i ignorantskim odnosom obezvrijediti najveće vjerske predstavnike, ne samo muslimana u Mostaru, već i cijeloj Bosni i Hercegovini. Uprkos zakonskim odredbama i obavezama da korigira i ispravi propuste i greške svoje administracije u slučaju uzurpacije Sultan Selimovog mesdžida na Starom mostu, Bešlić nije učinio apsolutno ništa, budući da je u tom činu uočio mogućnost daljeg destrukturiranja bošnjačkog bića. Ta činjenica mu je poslužila kao dodatni poticaj da još dublje potone u šutnju i suzdržanost. Uprkos rješenjima nadležnih službi Odjela za urbanizam i građenje prema saznanjima odgovornih u Medžlisu IZ-e Mostar Bešlić je lično zaustavio izdavanje urbanističke saglasnoti za gradnju zgrade Centra za učenje Kur'ana na lokalitetu Sjevernog logora kao i izgradnju sportske dvorane za učenike Karađoz-begove medrese bez obzira da je ova obrazovna ustanova već decenijama među najuspješnijim srednjim školama u Hercegovini. O dozvolama za obnovu i gradnju objekta u, uslovno rečeno, zapadnom dijelu grada da i ne govorimo. Potpuno legitiman zahtjev Medžlisa IZ-e Mostar da obnovi zgradu Derviš-pašine medrese u Podhumu, premda su urađeni svi projekti po savremenim standardima Bešlićeva administracija je apsolutno prešutila.
Napori, energija, stručnost pa i finansijski troškovi koje je uložila Islamska zajednica u svim ovim i drugim projektima koje nismo spomenuli su iznimno veliki. Procjenjuje se da je za samo nekoliko njih, nabrojanih u tekstu, Medžlis IZ-e utrošio iznos od oko 160 000 KM (samo izrada projekta zgrade Islamskog centra koštala je oko 100 000 KM). No stvarna i suštinska šteta koju je Islamskoj zajednici u Mostaru nanijela autokratija Ljube Bešlića ogleda se u tome što je u značajnoj mjeri, usporena sistematična, aktuelnom civilizacijskom trenutku primjerena, realizacija kulturno-vjerskih sadržaja, organizacija dugoročnih obrazovno odgojnih programa njenog članstva, ustanova i sekcija koje djeluju pod njenim okriljem, ali i unaprjeđenje ekonomskih potencijala koji bi joj osigurali što veći stepen samostalnog planiranja i djelovanja. Treba li uopće napominjati koliki je doprinos vjerskih zajednica na stručnom moralnom usavršavanju mladih i od kolike je važnosti utjecaj religijskih zajednica za njihovo pravilno usmjerenje, kako te mlade osobe ne bi klizale u pošasti ili radikalizme različitih vrsta. To Bešlićevoj autokratskoj nomenklaturi svih ovih godina nije ni bilo bitno. Za buduće istraživače vladavine Ljube Bešlića ostaje otvoreno pitanje koliko su, zapravo, on lično, i interesna skupina oko njega, destruirali sam protok izgradnje kulturoloških vrijednosti i standarda. Štete nanesene samo Islamskoj zajednici su nemjerljive, društvu, ovom ovakvom mostarskom, ma šta god da pod tim pojmom podrazumijevamo su posigurno još veće.
Hasan Eminović,
Islamske informativne novine Preporod, 1.12.2020. godine
