Autor: mr. Ilham-ef. Puce, rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva mostarskog

Sažetak: Rad se bavi međureligijskom saradnjom i dijalogom, sa posebnim osvrtom na područje Muftiluka mostarskog u posljednjoj deceniji. Cilj je predstaviti značaj, mogućnosti i perspektive međureligijskog dijaloga u izgradnji mira, povjerenja i zdrave društvene zajednice, referirajući se na saradnju religijskih zajednica na području Muftiluka mostarskog, gdje se u svom djelokrugu rada susreću Muftijstvo mostarsko, Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska i Mostarsko-duvanjska i trebinjsko-mrkanjska biskupija, te Jevrejska općina Mostar.

U radu se razmatra značaj institucionalnog oblika saradnje za ukupne društvene prilike, razumijevanje i toleranciju na ovim prostorima.

U fokusu su dugogodišnji napori da se poboljša i unaprijedi međuljudska i međukomšijska saradnja pripadnika različitih religijskih zajednica koje djeluju u Hercegovini kroz dugu historiju.

Ključne riječimeđureligijski dijalog, Muftijstvo mostarsko, Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska, Mostarsko-duvanjska i trebinjsko-mrkanjska biskupija, Jevrejska općina Mostar

 

Uvod

Riječ dijalog je grčkog porijekla, a označava razgovor dviju osoba.[1] Dijalog podrazumijeva otvorenost, spremnost na razgovor, ali i slušanje i učenje od drugih. Iako se često posmatra kao prirodna i uobičajena ljudska aktivnost, ipak je za kvalitetan dijalog potrebno dosta umijeća, znanja, strpljenja, razumijevanja, povjerenja, a ponekad i hrabrosti.

Upravo je dijalog prijeko potreban u nemirnom svijetu, opterećenom brojnim i različitim konfliktima. Nerazumijevanje, suprotstavljanje, sukobi, pa i nasilje postali su dio društvene realnosti, te je neophodan iskreni dijalog s ciljem prevazilaženja navedenih negativnih pojava i afirmacije poštovanja i razumijevanja među ljudima.

Najljepši putokaz za vođenje dijaloga odredio je Uzvišeni Stvoritelj rekavši u Kur'anu časnom:

ادْعُ إِلَىٰ سَبِيلِ رَبِّكَ بِالْحِكْمَةِ وَالْمَوْعِظَةِ الْحَسَنَةِ ۖ وَجَادِلْهُم بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ ۚ

„Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!“[2]

Kada se govori o pripadnicima drugih religijskih zajednica u islamskom učenju i praksi, posebno mjesto pripada sljedbenicima Knjige (ehlu-l-Kitab). Riječ je o onima koji svoja vjerska uvjerenja temelje na jednoj od objavljenih knjiga, kao što su kršćani i Židovi, čije vjerovanje proizlazi iz Indžila (Evanđelje) i Tevrata (Tora).

Uzvišeni Allah, Stvoritelj i Gospodar svega stvorenog, u Kur'anu časnom na više mjesta daje smjernice za ophođenje prema njima. U jednom od kur'anskih ajeta Svemogući Gospodar kaže:

وَلا تُجَادِلُوا أَهْلَ الْكِتَابِ إِلاَّ بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ إِلاَّ الَّذِينَ ظَلَمُوا مِنْهُمْ وَقُولُوا آمَنَّا بِالَّذِي أُنزِلَ إِلَيْنَا وَأُنزِلَ إِلَيْكُمْ وَإِلَهُنَا وَإِلَهُكُمْ وَاحِدٌ وَنَحْنُ لَهُ مُسْلِمُونَ

„I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način - osim s onima među njima koji su nepravedni - i recite: "Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste - jedan, i mi se Njemu pokoravamo".“[3]

Navedena kur'anska poruka jedna je u nizu onih koje pokazuju da vjera islam svoje sljedbenike - muslimane obavezuje da s drugima vode dijalog. Jasno je precizirano da taj dijalog treba voditi na najljepši način. Odnosi prema pripadnicima drugih religija su definisani i usmjereni kur’anskim kazivanjima, a detaljnije su pojašnjeni primjerima i predajama iz Poslanikovog, a.s., sunneta, koji je u praksi sarađivao sa ljudima drugih vjerskih uvjerenja i običaja.

Religije u svojoj suštini promovišu mir, dijalog, suživot i toleranciju, ali su ipak kroz historiju različitim zloupotrebama korištene za političke, vojne i druge interese, pa i za ratne sukobe. 

Dešava se i na našem životnom prostoru da se religija predstavlja onakvom kakva u suštini nije, a kao rezultat takvog djelovanja javlja se govor mržnje, netrpeljivost, ataci na vjerske službenike, vjernike, imovinu vjerskih zajednica, pa i skrnavljenje vjerskih objekata i nadgrobnih spomenika. 

U postmodernom dobu koje se odlikuje izuzetnim tehnološkim napretkom, društvene mreže i mnogi savremeni oblici komunikacije su dostupni svima, pa bi bila očekivana bolja povezanost među ljudima. Međutim, stanje je uveliko drugačije. Za društvene mreže vežu se i negativne konotacije. Prisutna je velika otuđenost i individualizam, a savremeni oblici komunikacije i prezentacije su pogodovali i nesavjesnim, nerazumnim pojedincima, da šire svoju propagandu. Takvi zloupotrebljavaju mogućnosti koje im se nude, pa željni pažnje, iz različitih poriva, često šire negativne ideje unoseći netrpeljivost i mržnju u javni diskurs, što u konačnici uzrokuje nemir i nered.

Međureligijski dijalog i saradnja, te teološke rasprave i diskusije vođene su tokom cijele historije, a islamska civilizacija i učenjaci davali su značajan doprinos na tom planu.

Na globalnom nivou u današnjem postmodernom društvu kao jedan on najupečatljivih događaja i doprinosa međureligijskom dijalogu izdvaja se historijska “Deklaracija bratstva”, koju su u Ujedinjenim Arapskim Emiratima 2019. godine potpisali Šejhu-l-Azhara Ahmed el-Tayeb i poglavar Rimokatoličke crkve papa Franjo.[4]

U tekstu Deklaracije, između ostalog se navodi: “Odlučno izjavljujemo da religije nikada ne smiju poticati na rat, mržnju, neprijateljstvo i ekstremizam niti smiju poticati nasilje i prolijevanje krvi”.[5]

 

Islamska zajednica u BiH i međureligijski dijalog

Naša domovina je kroz historiju zemlja različitih vjera, naroda, bogate kulture i tradicije. Pitanje međureligijskog dijaloga, izgradnje mira i pomirenja među narodima i pripadnicima različitih religijskih zajednica naročito je došlo do izražaja nakon agresije na državu Bosnu i Hercegovinu. Razorne posljedice najkrvavije agresije i napada na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata, što je rezultiralo etničkim čišćenjem, ubistvima, silovanjima, brojnim zločinima, udruženim zločinačkim poduhvatom i u konačnici i genocidom nad Bošnjacima, a što je presuđeno na Međunarodnom sudu pravde u Hagu, bez sumnje su otežale suživot i narušile povjerenje među ljudima i narodima.

Agresija je ostavila duboke posljedice u našem društvu i negativno utjecala na međuljudske i međukomšijske odnose, te uzrokovala podjele u društvu na nacionalnoj i religijskoj osnovi.

Među najznačajnijim postignućima u novijem periodu na planu međureligijske saradnje je osnivanje Međureligijskog vijeća u BiH 1997. godine, zajedničkim zalaganjem tadašnjeg reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića, mitropolita dabrobosanskog Nikolaja, kardinala Vinka Puljića, i gospodina Jakoba Fincija.[6]

Kada je riječ o bosanskohercegovačkom društvu, muslimane organizaciono i sistemski predstavlja Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini. Zbog različitih političkih opstrukcija, osporavanja i problematiziranja, još uvijek nije potpisan ugovor između države i Islamske zajednice u BiH, što je stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na Katoličku crkvu i Srpsku pravoslavnu crkvu koje imaju potpisan ugovor.

Brojni političari, umjesto da rade na miru i pomirenju, nastavili su sa radikalnom retorikom, želeći na podjelama i nacionalizmu, po svaku cijenu, sebi osigurati vlast, ekonomsku korist i druge partijske i lične interese. 

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je nadilazila te političke opstrukcije i u skladu s učenjem vjere islama i principima misijskog rada uvijek pokazivala spremnost na dijalog i saradnju.

Dijalog sa drugim i drugačijim potvrđuje se kroz aktivno učešće Islamske zajednice u radu i projektima Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini, ali i drugim integrirajućim korisnim projektima.

Važno je istaći da je Islamska zajednica i kroz svoju historiju, ali i u novijem periodu, u potpunosti opredijeljena za međureligijski dijalog i međusobno uvažavanje i poštivanje pripadnika različitih religijskih zajednica. To se pokazalo mnogo puta dosad. Za ilustraciju ove tvrdnje je dovoljno navesti nekoliko primjera. To potvrđuje nacrt Platforme Islamske zajednice u BiH za dijalog gdje se jasno kaže da je Islamska zajednica otvorena za vjerski dijalog napose sa predstavnicima monoteističkih religija: kršćanstvom (kršćanskim denominacijama: pravoslavnom, katoličkom i protestantskom) i judaizmom, te da je spremna voditi dijalog i sa novim (i brojčano manjim) vjerskim zajednicama u BiH, a nije spremna voditi dijalog sa zajednicama i pojedincima koji vrijeđaju i omalovažavaju islamsko učenje.

Potvrda tome je i Odluka Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na četvrtoj redovnoj sjednici održanoj 7. jula 2012. godine kojom je osnovan Centar za dijalog - Vesatijja. Kako je tada istaknuto, misija ovog Centra je širenje i promovisanje kulture dijaloga „kako među muslimanima tako i među pripadnicima različitih religija i svjetonazora, a u skladu s ciljevima i misijom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini definiranim izvorima Islama i njenim normativnim aktima.“[7]

Jedno od najznačajnijih postignuća međureligijskog dijaloga u Bosni i Hercegovini je osnivanje zajedničkog postdiplomskog studija pod nazivom “Međureligijske studije i izgradnja mira” 2017. godine, uz učešće Fakulteta islamskih nauka i Katoličkog bogoslovnog fakulteta – Univerziteta u Sarajevu, te Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta – Univerziteta u Istočnom Sarajevu sa sjedištem u Foči.

Među brojnim konkretnim aktivnostima Islamske zajednice na planu međureligijskog djelovanja je i najnoviji Zaključak sa 53. redovne sjednice Rijaseta, održane 2. marta 2022. godine, gdje je nakon razmatranja ruske agresije na Ukrajinu ocijenjeno da su obični građani, civili, žene i djeca izloženi opasnosti povreda i gubljenja života što podsjeća na nedavnu prošlost Bosne i Hercegovine i odlučeno da će Rijaset pratiti razvoj događaja u Ukrajini i uključivati se u humanitarno pomaganje u mjeri koliko to bude potrebno prema mogućnostima Islamske zajednice. Istaknuto je da je pomoć Islamske zajednice namijenjena svima onima koji su u potrebi bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost.[8]

 

Međureligijski dijalog na području Muftiluka mostarskog

Muftiluk mostarski je u okviru organizacije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini teritorijalno najveći u državi. Prostire se na širokom geografskom prostoru. Njemu organizacijski pripada 14 medžlisa Islamske zajednice, koji po aktuelnom Ustavnom uređenju države BiH pokrivaju veliki geografski prostor i nalaze se na području tri kantona (Hercegovačko-neretvanskog, Zapadno-hercegovačkog i Kantona 10), te na području cijele istočne Hercegovine, u entitetu RS. Na ovom specifičnom dijelu naše države susreću se tri dominantne religijske zajednice u Bosni i Hercegovini. Pored Muftijstva mostarskog na ovom području djeluju i Biskupija mostarsko-duvanjska čiji je biskup upravitelj i trebinjsko-mrkanske biskupije, te Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska.

Sjedište Muftiluka mostarskog je u Mostaru. Grad Mostar je jedan od najpoznatijih multikulturalnih i multietničkih centara i prepoznatljivih simbola naše države, grad svjetske kulturne baštine i jedna od najatraktivnijih turističkih destinacija u cijelom svijetu, sa čuvenim Starim mostom, spomenikom kulture i civilizacije iz XVI stoljeća, djelom neimara Hajrudina.

Mnogi će reći kako je Mostar paradigma i ogledalo naše države i ukupnih društvenih odnosa u njoj. Upravo u Mostaru su kroz historiju pokrenuti značajni procesi i projekti u različitim naučnim i društvenim sferama. Mostar je oduvijek bio grad učenih i znamenitih ljudi. Kao urbani, vjerski, kulturni i društveni centar Mostar je kroz svoju dugu historiju predstavljao svijetli primjer suživota pripadnika različitih religijskih zajednica i raznolikih vjerskih, nacionalnih i drugih uvjerenja i opredjeljenja.

U protekloj agresiji na našu zemlju Mostar je, kao i drugi dijelovi naše zemlje, bio izložen stravičnim zločinima i neviđenom urbicidu. Te zločinačke radnje dobile su i sudski epilog i presuđene su presudama Međunarodnog suda u Hagu. I pored velikog razaranja i uništavanja, progona, ubistava i iseljavanja, Mostar je ipak uspio sačuvati svoju multietničku supstancu.

Pluralnost kojom se odlikuje Grad Mostar i naša domovina nameće se kao prilika i blagodat, ali s druge strane može biti i izazov imajući u vidu složenu društvenu situaciju i kompleksnost društvenih odnosa.

S obzirom na heterogeni sastav stanovništva u ovoj regiji i na prisustvo vjernika svih vjera i nacionalnosti, mogućnosti za dijalog i saradnju na ovom području su uistinu velike.

Posljednjih godina pokreću se konkretnije inicijative za kvalitetniji suživot i za intenzivniju izgradnju međureligijske saradnje. Na planu međureligijskog dijaloga u proteklom periodu napravljeni su značajni iskoraci.

Međureligijska saradnja je na institucionalnom i zvaničnom nivou uspostavljena i intenzivirana sa Eparhijom zahumsko-hercegovačkom i primorskom, dok je s druge strane sa Mostarsko-duvanjskom biskupijom moguća jedino u rijetkim svečanim prilikama, povodom blagdana i drugih značajnih događaja. Nešto značajnije aktivnosti su ipak realizovane zahvaljujući spremnosti pojedinih franjevaca, od kojih se u Mostaru ističe fra Iko Skoko.

Određeni vid saradnje sa franjevcima, osim u Mostaru, uspostavljen je i na širem prostoru Muftiluka. Tome svjedoči posjeta delegacije Islamske zajednice predvođene muftijom mostarskim samostanu Franjevačke provincije Bosne Srebrene na Šćitu u Prozoru i susret sa gvardijanom fra Andrijom Jozićem, kao i posjeta franjevačkom samostanu u Tomislavgradu i susret sa gvardijanom franjevačkog samostana Hercegovačke franjevačke provincije fra Sretanom Čurčićem. Na inicijativu muftije, a uz saglasnost gvardijana Čurčića realizovana je bibliotečka razmjena Karađoz-begove biblioteke u Mostaru sa bibliotekom samostana u Tomislavgradu koja posjeduje bogat knjižni fond. 

Od međureligijskih susreta značajna je bila posjeta članova Komisije za dijalog franjevačkog reda iz Rima Muftijstvu mostarskom. Članovi ove visoke delegacije su tom prilikom odali priznanje za napore i korake koji se poduzimaju na planu međureligijske saradnje i dijaloga.

Međureligijski susreti i saradnja bi bili u velikoj mjeri učinkovitiji i polučili bi bolje rezultate kada bi se društvene organizacije, udruženja građana i predstavnici vlasti u punom kapacitetu uključili u korisne projekte i radili na poboljšanju života svih građana naše domovine, bez obzira na vjeru i naciju. Takva sinergija nedostaje, a čak se na terenu javljaju i opstrukcije ovakvim inicijativama.

I pored nedostatka takvog vida podrške, može se reći da su u ovom dijelu države napravljeni značajni pomaci i iskoraci na polju međureligijskog dijaloga, prvenstveno zahvaljujući angažmanu rukovodećih ljudi vjerskih zajednica ovog područja.

Posebnu ulogu u jačanju zdravog društva imaju odgoj i obrazovanje mladih generacija, koje ne bi smjele biti opterećene recidivima prošlosti. U tom pogledu realizovani su određeni projekti na području Muftiluka mostarskog. Uspostavljena je saradnja između srednjoškolskih ustanova Karađoz-begove medrese u Mostaru i trebinjske Gimnazije "Jovan Dučić", te su realizovane posjete učenika medrese svojim vršnjacima u Trebinju, a i učenika gimnazije kolegama u Mostaru. Važno je spomenuti da je episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije još 2011. godine, na poziv muftije mostarskog Seid-ef. Smajkića, održao predavanje učenicima Karađoz-begove medrese u Mostaru o važnosti vjere, kao i o odnosima između religija.[9] Interesantno je da je jedan portal ovu vijest u naslovu označio kao “dašak nade”.

U Franjevačkoj crkvi u Mostaru je 2013. godine organizovan međureligijski susret pod nazivom “Različiti pogledi” u okviru kojeg su mladim članovima župe sv. Petra i Pavla na temu razumijevanja, pomirenja i izgradnje bolje budućnosti govorili tadašnji glavni mostarski imam Salem-ef. Dedović, fra Iko Skoko, gvardijan franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u Mostaru, Danilo Pavlović, iguman manastira u Žitomisliću i Zoran Mandelbaum, nekadašnji predsjednik Židovske općine Mostar.[10]

 

Promocija mira, suživota i tolerancije - zajednički međureligijski projekti i aktivnosti

Na osnovu pozitivnih iskustava u posljednoj deceniji na području Muftiluka mostarskog, koji prostorno pokriva oko četvrtinu ukupnog geografskog prostora naše domovine, u čemu se, između ostalog, ogleda njegova važnost za ukupna društvena kretanja u kompletnom našem društvu, može se konstatovati da su mogućnosti međureligijskog dijaloga u Bosni i Hercegovini uistinu velike.

U naznačenom vremenskom okviru u ovom dijelu zemlje realizovani su brojni zajednički projekti. Svi su na određeni način značajni i imaju svoje specifičnosti i posebnosti, te ih treba posmatrati i razumijevati u kontekstu vremena i mjesta događanja, kao i polučenih efekata i refleksija.

Možemo reći da su najveći impuls međureligijskim projektima davali aktuelni muftija mostarski Salem-ef. Dedović i raniji episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije, a kasnije i trenutni episkop Dimitrije. Nakon svečanosti uručenja murasele, pisanog ovlaštenja reisu-l-uleme kojim je muftija Dedović i formalno preuzeo dužnost, najavio je da će upostavljati kulturu dijaloga i povjerenja sa svim religijskim zajednicama u Mostaru i Hercegovini.[11]

Važnu prekretnicu i veliki zamah na ovom planu predstavljalo je vraćanje sjedišta episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog u Mostar. Tim činom je saradnja među religijskim zajednicama u Mostara postavljena na veći nivo.

Saradnju je dodatno ojačala i posjeta reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića istočnoj Hercegovini, kada se, zajedno s muftijom Dedovićem, u općini Bileća susreo sa vladikom Grigorijem. Tada je poručio da je izuzetno radostan što su odnosi između Pravoslavne crkve i Islamske zajednice u istočnoj Hercegovini i Mostaru dobri i da je jako važno „da svi zajedno učinimo što god je moguće da ljudima olakšamo njihove živote. Potrebno je povratiti povjerenje među narodima.“[12]

 

Susret reisu-l-uleme Kavazovića, vladike Grigorija i muftije Dedovića u Bileći, 29. mart 2016. godine

Vladika Grigorije i muftija Dedović su u Trebinju 2018. godine potpisali Platformu za mir, dokument kreiran u formi deklaracije i razvijen kao rezultat intenzivnog rada mirovnog projekta PRO-Budućnost.

Prilikom odlaska vladike na novu službu muftija je kazao da je Islamska zajednica u Hercegovini u njemu imala iskrenog prijatelja i sagovornika, poručivši: “U vama smo imali i prijatelja i sagovornika. Bili ste čovjek dijaloga i topline, ljudskosti i otvorenosti. To ste svjedočili svojim djelom, što je za nas od neprocjenjive važnosti“.[13]

U autorskom tekstu objavljenom u februaru ove godine pod nazivom „Priča o zavjetu vladike Grigorija i muftije Dedovića“ vladika Grigorije je nadahnuto opisao njegovu dugogodišnju saradnju sa muftijom, suštinu iskrenog dijaloga i potrebu međusobnog upoznavanja vjernika i širenja vidika spoznaje. U tekstu je, između ostalog, naveo sljedeće: „imam i potonji muftija Dedović i ja smo odmah znali šta nam je činiti: miriti! Znali smo i muftija i ja da su i mir i pomirenje kod nas najčešće svedeni na zamorne i lažljive floskule koje izlaze iz usta onih koji bi najradije da do mira nikada ne dođe i koji kroz mirenje najčešće nude toksičnu zluradost. Mir i mirenje su nemogući bez istinske empatije, bez istinskog saživljenja sa drugim ljudskim bićem, sa iskrenim radovanjem sa onima koji se raduju, sa iskrenim tugovanjem sa onima koji plaču. A znali smo i da se to ne postiže samo kroz poštovanje prema mrtvima, kod nas u Hercegovini najčešće mučenicima sumanutog bratokoljaštva.

Muftija Dedović i ja smo bili svjesni koliko malo i zapravo ništa mi znamo jedni o drugima. Ne samo o istoriji naših saživljenja, jer daleko su ona bila duža i trajnija od trenutaka kada smo, našeg neznanja radi, postajali podložni manipulacijama pokvarenjaka (zlikovaca) i nasrtali jedni na druge, već i o onome u što kažemo da vjerujemo.“[14]

Nesebičnu podršku i učešće u projektima davao je i gvardijan franjevačkog samostana u Mostaru fra Iko Skoko. Značajan doprinos, za vrijeme svog života, iako u poznim godinama, davala je i Erna Danon Cipra, predstavnica Jevrejske općine Mostar i malobrojne jevrejske zajednice, svojim učešćem u svim zajedničkim projektima i aktivnostima.

Međureligijski dijalog i otvorena saradnja u određenim segmentima je prevazilazila lokalne okvire, pitanja, izazove i dileme, pa je bilo primjera saradnje na internacionalnom nivou.

Jedan od takvih međureligijskih projekata je posjeta italijanskom gradu Montegrotto Terme, koji je grad pobratim Mostara, u augustu 2013. godine. Projekat je inicirao predsjednik humanitarne organizacije „Auser“ g. Silvio Nardo, koji je počasni građanin Grada Mostara, uz podršku katoličke župe grada Montegrotto koju je predstavljao mladi svećenik Paolo Zaramella.

Tada je mješovita skupina mladića i djevojaka srednjoškolskog uzrasta muslimanske, katoličke i pravoslavne vjere, predvođena tadašnjim glavnim imamom Salem-ef. Dedovićem, gvardijanom fra Ikom Skokom i igumanom Danilom Pavlovićem boravila u ovom gradu gdje su se upoznali sa vršnjacima iz ovog mjesta u pokrajini Padova u italijanskoj regiji Veneto. Tom prilikom organizovane su brojne stručne radionice s ciljem dodatne edukacije i razmjene pozitivnih praksi i iskustava. Ono što je vrijedno pomena jeste činjenica da su bošnjačka djeca koja su bila u pratnji odgajatelja, imala na raspolaganju posebnu prostoriju za namaz u okviru smještaja u župnom studentskom centru.[15]

Projekat je predstavljen i europarlamentarcima s nadom da će naići na značajniju podršku, uz učvršćivanje i jačanje postojećih prijateljskih veza sa Mostarom, što bi dalo još veći podstrek i mogućnosti za realizaciju projekata razmjene mladih, kao i drugih planiranih aktivnosti. Međutim, podrška je izostala. Iste godine je upriličena i uzvratna posjeta mladića i djevojaka iz Italije Mostaru.

 

Simpozij „Teologija u javnoj sferi“ u Trebinju

U današnjem vremenu i globalnim svjetskim kretanjima aktuelne su velike migracije i izbjegličke krize. Vrijedno je spomenuti da se o ovoj temi u okviru religijskih zajednica promišljalo i razgovaralo još 2016. godine. Tada je u okviru simpozija "Teologija u javnoj sferi" kojeg je organizovala Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska u Trebinju na temu "Izbjeglička kriza: teološke i političke konotacije" govorio i mostarski muftija Salem-ef. Dedović. 

Muftija je tada poručio da je naša domovina prošla kroz turbulentne krize i velike izazove i da zbog toga „moramo biti prvi koji bi trebali razmišljati o pitanju izbjeglica na solidaran način, jer nas tome uče i naše vjere“. Posebno je istakao značaj lijepe riječi naglašavajući da su nekad „saosjećanje i lijepa riječ, o kojoj govore i Kur'an i Biblija, najbolja i najljepša poruka, a ne poruka zatvaranja vrata, prezira i zanemarivanja onoga što su ljudske patnje". [16]

 

Izazovi i efekti institucionalnog jačanja međureligijskog dijaloga

Odjeci pozitivnih dešavanja i međureligijskih inicijativa naišli su na pažnju i poštovanje ljudi širom svijeta. Stoga ne iznenađuju brojne posjete međunarodnih zvaničnika i ljudi dobre volje, koji su željeli čuti nešto više, ali često i ponuditi svoj doprinos i podršku. Određene nevladine organizacije su također prepoznale ostvarene pomake, angažman i doprinos religijskih zajednica dijalogu u Hercegovini. Centar za mir i multietničku saradnju je u okviru manifestacije “Mostar ne zaboravlja svoje prijatelje” dodijelio nagrade “Mimar mira” mostarskom muftiji Salem-ef. Dedoviću i igumanu manastira Žitomislić Danilu Pavloviću.

Efekti bi bili sigurno i veći da je postojala značajnija institucionalna spremnost i podrška organa i predstavnika vlasti, što bi animiralo i šire društvene mase u realizaciji projekata od interesa za sve građane naše države. Veliki izazov u određenim predjelima su mala brojnost ranijeg stanovništva koje je protjerano sa svojih ognjišta i nije se vratilo, što je rezultiralo etnički očišćenim prostorima na kojima slijedom tih nemilih dešavanja ne postoje pretpostavke za kvalitetan međureligijski dijalog.

Napori na planu razvijanja međureligijskog dijaloga, saradnje, uvažavanja, poštovanja i tolerancije, često su nailazili na nerazumijevanje i neshvatanje njihovog značaja za suživot i promociju pozitivnih ljudskih vrijednosti i vrlina, pa i na kritike otvorenog pristupa i spremnosti za saradnju.

U velikom broju medžlisa uspostavljena je uspješna međureligijska saradnja. Glavni imami i imami pronalaze prostor za dijalog i saradnju sa svojim kolegama iz drugih zajednica. U Mostaru se godinama organizuje tradicionalni bajramski turnir na kojem učestvuju ekipe Medžlisa Islamske zajednice Mostar, Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske i Franjevačkog samostana u Mostaru.

Muallima Šejla Mujić-Kevrić iz Livna i časna sestra Blanka Jeličić su nakon brojnih humanitarnih akcija i drugih pažnje vrijednih projekata dobile priznanje Večernjakov pečat za međureligijski dijalog 2019. godine.

Zajedničkim projektima vjerskih predstavnika i ostvarenom saradnjom došlo je do relaksacije odnosa i napravljene su pretpostavke za kreiranje zdravijeg društvenog ambijenta za miran i dostojanstven život svih stanovnika ove regije.

Ti napori su prepoznati od strane malobrojnih ljudi koji su obnovili svoja imanja i vratili se na prijeratna ognjišta. Oni su svjedočili pozitivnim efektima i refleksijama u svom svakodnevnom životu. Osjetili su dodatnu sigurnost, toleranciju i poštovanje u lokalnim sredinama u kojim žive.

Konkretno, za malobrojne Bošnjake muslimane na području medžlisa Bileća, Gacko, Nevesinje i Trebinje, kada je riječ o Muftiluku mostarskom, ostvarena međureligijska saradnja ima nemjerljiv značaj. Odbor za međureligijsku saradnju Trebinje kao ogranak Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini realizovao je više značajnih projekata u posljednje vrijeme.

 

Primjeri međureligijske saradnje na području Muftiluka mostarskog u vremenu pandemije Covid-19

Građani Bosne i Hercegovine, u svim njenim krajevima, neminovno su upućeni jedni na druge i muče ih skoro identični problemi, kušnje i brige. Uglavnom je to ekonomska situacija, neuređen sistem, nepravda, manjak povjerenja i sl. Negdje su te poteškoće više izražene, a negdje u manjoj mjeri. Zato bi svi stanovnici naše države, bez obzira na vjeru i naciju, trebali dati svoj doprinos i angažovati se s ciljem poboljšanja postojećeg stanja. Pandemija Covid-19 je uzrokovala mnoštvo smrtnih slučajeva i u mnogim aspektima je onemogućila privredu, ekonomiju, turizam, saobraćaj u svim državama svijeta, ali je ukazala i na neke pozitivne elemente društvenih odnosa u našim džematima i lokalnim zajednicama.

U ovom globalnom izazovu koji je utjecao na sve ljude svijeta još jednom se pokazalo da postoji senzibilitet među našim narodima i da je određene prepreke lakše prevazići zajedničkim naporima. O tome svjedoče tri sljedeća primjera.

Povodom zdravstvene krize u samostanu u Miletini i Domu za nezbrinutu djecu „Majčino selo" u Međugorju koje je postalo žarište virusa, u jeku pandemije, mostarski muftija Salem-ef. Dedović je 1. aprila 2020. godine uputio pismo podrške i saosjećanja zamjeniku provincijala hercegovačkih franjevaca fra Iki Skoki. „Kao mostarski muftija, brat i prijatelj, iskazujem svoje saosjećanje s tvojom braćom, hercegovačkim franjevcima koji su pogođeni velikom kušnjom koronavirusa unutar svojih redova, moleći dragoga Boga da vam olakša i otkloni od vas bolest, a nadahne vas snagom vjere i strpljenja. Svi zajedno ujedinjeni u molitvi svako na svoj način i predani dobročinstvu nadamo se ozdravljenju. Utjehu i nadu tražimo od dragoga Boga", naveo je muftija u pismu.[17]

U periodu pandemije zabilježen je i lijep primjer suživota, podrške i saradnje predstavnika religijskih zajednica na području Gacka, kada se glavnom imamu Sadet-ef. Bilaliću u sklopu ramazanskog uređenja avlije džamije Mehemed-age Zvizdića pridružio gatački paroh Velimir Kovač i pomogao mu, zajedno sa dva studenta Bogoslovije.[18]

 

Glavni imam Sadet-ef. Bilalić, paroh Velimir Kovač i studenti Bogoslovije prilikom uređenja džamijske avlije, maj 2020. godine

Umjesto nane Fate Jaganjac, jedine Bošnjakinje muslimanke u centru Bileće, koja je bila spriječena zbog epidemioloških mjera paliti kandilje na Carevoj džamiji, ovu aktivnost je realizovala njena komšinica Radenka Lero.[19]

U vremenu pandemije upriličena je posjeta mjestima stradanja Bošnjaka i Srba 1941. godine, jami Čavkarici i Korićkoj jami. Tim povodom, na mjestima stradanja, pročitana je i zajednička izjava za javnost muftije Dedovića i episkopa Dimitrija. Ona može poslužiti kao platforma za mir, poštovanje, toleranciju, suživot i sve buduće aktivnosti i projekte u tom pogledu. U izjavi se osuđuju zločini nad čovjekom, ma koje on nacije ili vjere bio, te se, između ostalog, navodi:

„Ovim našim zajedničkim korakom želimo ukazati da nas mjesta izvršenja teških zločinā nad čovjekom, ma koje on nacije ili vjere bio, snažno opominju da je to najgrublji atak na Božiji Zakon, jer je to skrnavljenje života koji Bogu pripada i kojemu je On Tvorac i zato što se niko ne može izdavati za onoga koji voli Boga (Tvorca svih ljudi) a pritom čini zlodjela (pripadnicima druge vjere ili nacije). Ovu našu zajedničku posjetu mjestima gdje su ubijani život i nada u budućnost naše voljene zemlje, realizujemo u čistoj namjeri da mlade generacije osvijestimo i ohrabrimo da žive u miru, poštovanju i toleranciji s pripadnicima drugih nacija i vjera s kojima dijele zajednički prostor i sudbinu života u različitosti.

 

Jama Čavkarica: Posjeta mjestima stradanja i zajednička izjava za javnost muftije Dedovića i episkopa Dimitrija, august 2020. godine

Muftijstvo mostarsko i Eparhija Zahumsko-hercegovačka i Primorska na području Hercegovine čvrsto su opredijeljeni da i dalje na temeljima vjernosti izvršavanja vjerničkog poslanja, međusobne pažnje i poštovanja, njeguju i razvijaju sve oblike međureligijskog dijaloga i saradnje u cilju davanja doprinosa kreiranju kulture mira i povjerenja među pripadnicima naših zajednicā i narodā.

Želimo ohrabriti sve strukture društva i pojedince u njemu da svojim djelovanjem, javno iskazanom riječju, pisanim djelima i tekstovima doprinose miru i suživotu, suzbijajući mržnju i nepovjerenje među narodima u javnom diskursu.“[20]

 

Zaključak

Čovjek je po svojoj prirodi društveno i dijaloško biće, ali ga je često potrebno animirati, motivisati, pronaći zajedničke teme i napraviti određene pretpostavke za dijalog.

Kada je riječ o dijalogu, a s obzirom na različite vjerska ubjeđenja i uvjerenja u današnjem pluralnom svijetu, pa i u našoj domovini, razumljivo je da je međureligijska saradnja neminovan i kontinuirani proces ukoliko se želi postići i izgraditi zdravo demokratsko društvo na principima jednakosti, suživota, razumijevanja, tolerancije i solidarnosti.

Samo na takvim zdravim osnovama se može planirati i graditi svijetla budućnost za sve građane jedne države, a posebno za mlade. Uloga religijskih zajednica na planu promocije i afirmacije zdravih društvenih tokova i pozitivnih ljudskih vrijednosti i vrlina je nemjerljiva. To je poslanje svih vjerujućih ljudi, a naročito teološki obrazovanih, koji tumače vjeru i predvode vjernike.

U tom smislu u današnjem postmodernom društvu, vremenu sve većeg individualizma i različitih devijantnih oblika ponašanja, pojave sukoba i konflikata u sve većoj mjeri, potrebno je sačuvati autentično tumačenje vjere i ne dozvoliti pojedincima i skupinama da površnim shvatanjima zloupotrebljavaju vjerska načela i propise.  

Međureligijska saradnja i aktivnosti na planu mira, pomirenja, suživota, tolerancije i razumijevanja na području Muftiluka mostarskog prvenstveno su imale za cilj relaksaciju odnosa nakon teškog perioda stradanja, jačanje tolerancije i suživota.

Iako su teorijska saznanja u današnjem vremenu modernih tehnologija svima dostupna, ipak su najpotpunija saznanja i spoznaje koje se ostvaruju direktnim kontaktom i kroz pratkične primjere i forme ponašanja.

Time se sprečavaju i bilo kakve zloupotrebe i postavlja se osnova za međusobno poštovanje, razumijevanje i prihvatanje drugog uz uvažavanje svih posebnosti njegovog identiteta.

U ovom radu smo ukazali na određene segmente međureligijskog dijaloga na području Muftiluka mostarskog i uspješnu saradnju u protekloj deceniji, što se pozitivno odrazilo na ukupne društvene prilike. Ostvareni su pomaci na planu jačanja mira i povjerenja, na čemu svi odgovorni građani naše države trebaju predano raditi. Najveću odgovornost u tom pogledu, pored vjerskih predvodnika, imaju izabrani predstavnici u organima vlasti.

 

Literatura

  • Korkut Besim, Kur'an sa prijevodom, El-Kalem, Sarajevo, 1991.
  • Čedić, Ibrahim, Rječnik bosanskog jezika, Institut za jezik, Sarajevo, 2007.
  • Dedović, Salem, “Uspjesi međureligijske saradnje vjerskih zajednica”, IIN “Preporod” (broj 18/1004 – 15. septembar 2013)
  • Ridžal, Hamza, “Vraćanje povjerenja narodima istočne Hercegovine”, Stav  (31. mart 2016)
  • Krešić, Zoran, “Novi muftija Salem ef. Dedović preuzeo mjesto mostarskog muftije”, Večernji list  (25. maj 2014)
  • https://www.youtube.com/watch?v=cTXQG1Il5EU
  • https://balkans.aljazeera.net/news/world/2019/2/5/papa-franjo-i-veliki-imam-al-tayeb-potpisali-deklaraciju-bratstva
  • https://mrv.ba/o-nama-2/
  • https://www.islamskazajednica.ba/index.php/uprave/uprava-za-obrazovanje-i-nauku/centar-za-dijalog-vesatijja
  • https://www.islamskazajednica.ba/index.php/vijesti/rijaset/30423-odrzana-sjednica-rijaseta-10
  • https://kliker.info/dasak-nade-vladika-grigorije-odrzao-predavanje-u-karadoz-begovoj-medresi/
  • https://bljesak.info/kultura/flash/veceras-u-mostaru-medureligijski-susret-pod-nazivom-razliciti-pogledi/10869
  • https://topportal.info/vladika-grigorije-priredio-tradicionalni-iftar-za-mostarskog-mutiju/
  • https://vijesti.ba/clanak/558920/prica-o-zavjetu-vladike-grigorija-i-muftije-dedovica
  • https://www.preporod.info/bs/article/7417/muftija-dedovic-na-simpozijumu-u-trebinju
  • https://www.muftijstvo-mostarsko.ba/index.php/vijestiii/569-mostarski-muftija-uputio-pismo-podrske-hercegovackim-franjevcima
  • https://www.muftijstvo-mostarsko.ba/index.php/teme-2/600-gatacki-paroh-pomogao-glavnom-imamu-u-uredenju-avlije-dzamije
  • https://www.muftijstvo-mostarsko.ba/index.php/vijestiii/606-radenka-umjesto-nane-fate-pali-kandilje-na-dzamiji-u-bileci
  • https://www.muftijstvo-mostarsko.ba/index.php/vijestiii/671-posjeta-mjestima-stradanja-i-zajednicka-izjava-za-javnost-episkopa-dimitrija-i-muftije-dedovica

 

[1] Ibrahim Čedić, Rječnik bosanskog jezika, Institut za jezik, Sarajevo, 2007, str. 96.

[2] Kur'an, En-Nahl, 125.

[3] Kur’an, El-'Ankebut, 46.

[4] https://www.youtube.com/watch?v=cTXQG1Il5EU (4.3.2022)

[5] https://balkans.aljazeera.net/news/world/2019/2/5/papa-franjo-i-veliki-imam-al-tayeb-potpisali-deklaraciju-bratstva (4.3.2022)

[6] https://mrv.ba/o-nama-2/ (5.3.2022.)

[7] https://www.islamskazajednica.ba/index.php/uprave/uprava-za-obrazovanje-i-nauku/centar-za-dijalog-vesatijja (6.3.2022)

[8] https://www.islamskazajednica.ba/index.php/vijesti/rijaset/30423-odrzana-sjednica-rijaseta-10 (6.3.2022)

[9] https://kliker.info/dasak-nade-vladika-grigorije-odrzao-predavanje-u-karadoz-begovoj-medresi/ (6.3.2022.)

[10]https://bljesak.info/kultura/flash/veceras-u-mostaru-medureligijski-susret-pod-nazivom-razliciti-pogledi/10869 (6.3.2022.)

[11] Zoran Krešić, “Novi muftija Salem-ef. Dedović preuzeo mjesto mostarskog muftije”,  Večernji list  (25. maj 2014), str. 11.

[12] Hamza Ridžal, “Vraćanje povjerenja narodima istočne Hercegovine”,  Stav  (31. mart 2016), str. 8.

[13] https://topportal.info/vladika-grigorije-priredio-tradicionalni-iftar-za-mostarskog-mutiju/ (7.3.2022.)

[14] https://vijesti.ba/clanak/558920/prica-o-zavjetu-vladike-grigorija-i-muftije-dedovica (8.3.2022.)

[15] Salem Dedović, “Uspjesi međureligijske saradnje vjerskih zajednica”,  IIN “Preporod” (broj 18/1004 – 15. Septembar 2013), str. 23.

[16] https://www.preporod.info/bs/article/7417/muftija-dedovic-na-simpozijumu-u-trebinju (9.3.2022)

[17] https://www.muftijstvo-mostarsko.ba/index.php/vijestiii/569-mostarski-muftija-uputio-pismo-podrske-hercegovackim-franjevcima (10.3.2022)

[18] https://www.muftijstvo-mostarsko.ba/index.php/teme-2/600-gatacki-paroh-pomogao-glavnom-imamu-u-uredenju-avlije-dzamije (12.3.2022)

[19] https://www.muftijstvo-mostarsko.ba/index.php/vijestiii/606-radenka-umjesto-nane-fate-pali-kandilje-na-dzamiji-u-bileci (14.3.2022)

[20] https://www.muftijstvo-mostarsko.ba/index.php/vijestiii/671-posjeta-mjestima-stradanja-i-zajednicka-izjava-za-javnost-episkopa-dimitrija-i-muftije-dedovica (15.3.2022)

 

Zbornik radova „Dani mevluda i zikra 2021.“, godina 6, broj 6, Mostar 2022, str. 143-160.