Odnosi između Katoličke crkve i političkog vodstva Hrvata u Bosni i Hercegovini oduvijek su imali duboku historijsku i društvenu važnost.
Međutim, rijetko kada je ta veza tako plastično i dokumentirano vidljiva kao u poređenju ključnih javnih istupa umirovljenog mostarsko-duvanjskog biskupa Ratka Perića i službenih političkih dokumenata krovnog tijela bh. Hrvata – Hrvatskog narodnog sabora (HNS). Ova analiza otkriva iznimno visok stepen podudarnosti i kontinuiteta u artikulaciji nacionalnih prava, ustavno-pravnih zahtjeva i identitetskih pitanja tokom posljednja dva desetljeća.
Komparativna analiza ova tri historijska dokumenata iz različitih faza političke borbe – Pozdravnog govora biskupa Perića na II. zasjedanju HNS-a iz 2001. godine, biskupove Promemorije uručene Draganu Čoviću krajem 2014. godine te Deklaracije VIII. zasjedanja HNS-a BiH iz 2019. godine – pokazuje da smjernice HNS-a nisu nastale u vakuumu. One su, tako analaiza pokazuje, u ogromnoj mjeri direktan odjek i operacionalizacija višegodišnjih apela, moralnih načela i preporuka mostarskog Ordinarijata.
Komparativni pregled: Biskup Perić naspram Deklaracije HNS-a
|
Tematsko područje |
Stavovi i preporuke biskupa Perića (2001. / 2014.) |
Odluke i Deklaracija HNS-a (2019.) |
|
Ustavni poredak |
Kritika 'nakaznog' Daytonskog sporazuma koji vodi asimilaciji ili emigraciji. Zahtjev za ustavnom reformom, federalizacijom, regionalizacijom ili uspostavom ravnopravnog entiteta. |
Ocjena stanja kao teške ustavne krize uzrokovane izmjenama OHR-a. Prijedlog 'briselske nadogradnje' kroz federalizaciju, decentralizaciju i teritorijalnu reorganizaciju. |
|
Izbori i Mostar |
Pravo naroda da sam bira svoje predstavnike bez preglasavanja. Mostar kao drastičan primjer diskriminacije Statutom OHR-a; zahtjev za jedinstvenim gradom i istim pravilima. |
Osuda 'izbornog nasilja' (biranje hrvatskog člana Predsjedništva voljom drugih). Reforma Izbornog zakona kao prvi prioritet i hitna implementacija odluke Ustavnog suda za Mostar. |
|
Zaštita života |
Poziv na uređenje države po zakonima ljubavi prema začetom i rođenom životu. Zaštita svetosti svakog ljudskog života od naravnog začeća do naravne smrti. |
Službena politička i programska obveza: 'zaštita života od začeća do prirodne smrti' kao temelj svekolikog razvoja i napretka hrvatskog naroda u BiH. |
|
Crkva i država |
Upozorenje protiv sekularizma koji izgoni vjeru iz javnog prostora. Zahtjev za provedbom Ugovora sa Svetom Stolicom, povratom imovine i ravnopravnošću crkvenih ustanova (vrtića, Caritasa). |
Izričito opredjeljenje za 'institucionalno jednak tretman prema Crkvama i vjerskim zajednicama u BiH kao sekularnoj državi', rješavajući diskriminaciju crkvenih socijalnih ustanova. |
|
Demografija i mediji |
Upozorenje na masovno iseljavanje mladih obitelji i politiku 'emigriranja'. Zahtjev za zaštitom identiteta kroz obrazovanje, jezik i utemeljenje hrvatskog RTV kanala. |
Iseljavanje prepoznato kao gorući problem nastao uslijed obespravljenosti. Ciljevi: demografska obnova, jedinstven obrazovni sustav i osnivanje Javnog RTV servisa na hrvatskom jeziku. |
|
Branitelji i rat |
Dostojno poštovanje prema braniteljima i osuda nesrazmjernih presuda u Haagu (gdje se hrvatski grijeh udeseterostručuje). Obrana onih kojima nije dokazan individualni zločin. |
Naglašavanje pravednog i obrambenog karaktera HVO-a. Zahtjev za procesuiranjem po individualnoj odgovornosti i izričito odbacivanje kvalifikacije 'udruženog zločinačkog pothvata' (UZP). |
1. Od "nakaznog Daytona“ do „Briselske nadogradnje"
Biskup Perić bio je među prvim javnim akterima koji su bez uvijanja progovorili o nedostacima ustavno-pravnog uređenja BiH. Još 2001. godine s govornice HNS-a kritizirao je „nesavršeni“ Washingtonski i „još nesavršeniji“ Daytonski sporazum, upozoravajući da su oni ozakonili nepravednu podjelu zemlje kojom je hrvatski narod ostao prepolovljen i ugrožen.
Trinaest godina kasnije, u Promemoriji iz 2014. godine, biskup koristi još oštriji jezik, nazivajući Daytonski sporazum „nakaznim“ jer je omogućio etničko čišćenje i osudio Hrvate na nestajanje, ističući potrebu za federalizacijom, regionalizacijom ili uspostavom entiteta u svrhu ravnopravnosti.
HNS u svojoj Deklaraciji iz 2019. godine u potpunosti preuzima ovu dijagnozu. Sabor konstatira da su nametnute izmjene i amandmani OHR-a narušili izvorni Daytonski sporazum te Hrvate gurnuli u podređenu poziciju.
Kao odgovor, HNS predlaže tzv. "Briselsku nadogradnju" daytonskih temelja kroz ustavne promjene zasnovane upravo na načelima federalizma, decentralizacije i nove administrativno-teritorijalne organizacije zemlje.
2. Izborni zakon, slučaj Mostara i nametanje predstavnika
Pitanje ko predstavlja Hrvate u institucijama vlasti konstanta je biskupovih obraćanja. Biskup Perić je u Promemoriji iz 2014. godine otvoreno potakao hrvatske lidere da ustraju u obećanjima kako bi svaki konstitutivni narod sam birao svoje predstavnike, bez tuđeg nametanja. Posebno je apostrofirao Mostar kao „najdrastičniji primjer“ diskriminacije, gdje je visoki predstavnik nametnuo poseban Statut, pitajući se zašto u Mostaru ne vrijede ista izborna pravila kao i u drugim gradovima.
HNS je ovu preporuku pretvorio u svoj „prvi prioritet“. U Deklaraciji iz 2019. godine najoštrije se osuđuje činjenica da je hrvatski član Predsjedništva BiH čak tri puta izabran suprotno volji većine hrvatskog naroda, što se naziva „izbornim nasiljem“ i „uvredom nacionalnog dostojanstva“. U skladu s biskupovim zahtjevima, reforma Izbornog zakona BiH stavlja se u vrh prioriteta, uz izričitu smjernicu za implementaciju odluke Ustavnog suda BiH koja se odnosi specifično na Grad Mostar.
3. Zaštita života i porodice kao ustavna kategorija
Možda najizravniji primjer ugradnje crkvenih preporuka u politički dokument vidi se u sferi moralnih i porodičnih vrijednosti. Biskup Perić je 2001. godine proicirao stavove da zemlju vidi uređenu po „zakonima ljubavi prema začetom i rođenom životu“, a 2014. godine definirao je hrvatski identitet kroz „poštovanje svetosti svakog ljudskog života od naravnog začeća do naravnog preminuća“ te tradicionalnu vrijednost porodice.
U Deklaraciji HNS-a iz 2019. godine, u poglavlju o glavnim smjernicama djelovanja, pod stavkom o posebnoj pažnji i aktivnostima izričito stoji obaveza: „zaštita života od začeća do prirodne smrti i svekoliki razvoj i napredak hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini“. Ova formulacija predstavlja direktan i nedvosmislen dokaz kako su moralna stajališta i preporuke biskupa Perića postale dio službene i obavezujuće političke platforme hrvatske politike u BiH.
4. Jednak tretman Crkve u sekularnoj državi
Biskup Perić je u Promemoriji iz 2014. godine upozorio da sekularizam ne smije značiti izgon religije iz javnog prostora ili preferiranje ateizma. Ukazao je na činjenicu da, unatoč potpisivanju Temeljnog ugovora sa Svetom Stolicom, državna vlast godinama nije donijela nijedan provedbeni zakon. Posebno je istaknuo problem nepravedno oduzete crkvene imovine te podređeni položaj crkvenih karitativnih, socijalnih i obrazovnih ustanova (vrtića, Caritasa, Teološkog instituta) u odnosu na civilne ustanove.
HNS je u Deklaraciju iz 2019. godine ugradio direktnu smjernicu prema kojoj će se politički predstavnici „zalagati za institucionalno jednak tretman prema Crkvama i vjerskim zajednicama u BiH kao sekularnoj državi“. Tim potezom HNS je direktno adresirao dugogodišnje upozorenje Crkve da njene institucije, unatoč tome što služe humanim, kulturnim i općedruštvenim potrebama naroda, nailaze na sistemsko budžetsko i administrativno zanemarivanje.
5. Borba protiv „politike emigriranja“ i očuvanje identiteta
U Promemoriji iz 2014. godine biskup Perić s velikom zabrinutošću konstatira masovni odlazak mladih i mlađih porodica koji su prepušteni sami sebi, poručujući da se „politici emigriranja... mora stati u kraj“ kroz osiguravanje dostojanstvenog života od vlastitog rada. Također, u oba dokumenta traži očuvanje kulturnog i prosvjetnog identiteta kroz vlastiti obrazovni sistem i pravo na vlastite medije, poput RTV kanala na hrvatskom jeziku.
HNS u svojoj Deklaraciji identificira političku i ustavnu krizu kao ključne generatore nesigurnosti koja snažno potiče iseljavanje Hrvata. Zbog toga u smjernice rada uvrštava privredni rast, privlačenje investicija i korištenje evropskih fondova u svrhu „demografske obnove i zadržavanja mladih i stručnih kadrova“. Na tragu biskupovih zahtjeva za medijskom i obrazovnom autonomijom, Deklaracija zacrtava stvaranje „jedinstvenog hrvatskog obrazovnog sistema“ te eksplicitno traži osnivanje „Javnog RTV servisa koji program emitira na hrvatskom jeziku“ uz podršku svim hrvatskim medijima u BiH.
6. Dostojanstvo branitelja i odbacivanje „Udruženog zločinačkog poduhvata“
Biskup Perić se još 2001. godine osvrnuo na ulogu branitelja i rad Haškog suda. Kritizirao je „tendenciozno medijsko i sudsko udeseterostručavanje grijeha hrvatskom narodu“, dok se grijesi drugih deseterostruko umanjuju, te je osudio drakonske zatvorske kazne izrečene braniteljima bez dokazanih individualnih zločina.
Deklaracija HNS-a iz 2019. godine posvećuje cijelo poglavlje zaštiti dostojanstva Domovinskog rata, naglašavajući da je HVO vodio pravedan i legitiman odbrambeni rat. Na tragu biskupovih razmišljanja, (HN)Sabor se zalaže za strogu primjenu načela individualne odgovornosti u pravosuđu te „odlučno odbacuje kvalifikacije Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju o udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP)“ pripisane Republici Hrvatskoj, Herceg-Bosni i HVO-u, smatrajući ih zlonamjernim pokušajima političkog eliminiranja Hrvata kao konstitutivnog naroda.
Politička provjera i preuzeta odgovornost
Uspoređujući ove historijske dokumente, bjelodano je da su apeli, dijagnoze i moralne smjernice biskupa Ratka Perića služili kao idejni i vrijednosni kompas hrvatske politike u Bosni i Hercegovini.
Crkveni stavovi nisu ostali samo u propovijedima i pismima, već su ih politički akteri prepoznali kao autentičan iskaz narodne volje i potreba.
Biskup je u svom pozdravnom govoru 2001. godine uputio jasnu poruku i upozorenje izabranim zastupnicima: „Narod vam je dao političko povjerenje, jer ste mu dali konkretno obećanje. Ako vi svoje obećanje zaboravite, narod vam to nikada zaboravit neće! A ako vi to obećanje ispunite, učeći na prošlosti, pa i na negativnoj prošlosti, narod će vas znati počastiti i na tome zahvaliti!“ Deklaracija HNS-a iz 2019. godine predstavlja dokaz da je političko vodstvo bh. Hrvata te preporuke preuzelo kao trajnu zadaću, pretočivši moralne, identitetske i ustavne zahtjeve Crkve u službenu političku platformu za borbu za punu ravnopravnost i opstojnost.
Razložno je pitati se zašto su u ovom procentu stavovi biskupa Perića prisutni u operativnim ciljevima HDZ-a i hrvatske politike u BiH. Kao što je razložno pitati se ima li pravo vjerski dostojanstvenik na ovaj način iznositi svoje stavove o političkoj sudbini naroda i države. Naravno da ima, jer se cijela ljudska civilizacija temelji i na moralnim principima objavljenih religija i oni su, u svakom slučaju, pozvani da o tome govore.
E, sad, drugo je pitanje koliko ti stavovi potiru prava i slobode drugih i ostalih. Svako od njih bi to trebao jasno definirati, svoja mišljenja jasno iskomunicirati u javnosti i usaglašavati ih sa zakonima.
I na kraju, da se ponovo vratimo na početak teksta: ima li onda i mostarski muftija Salem-ef. Dedović kroz fetvu, a sve u okviru zakona, pravo iznijeti svoje mišljenje o sakralnom prostoru Lakišića harema?
Po Vukojinom načinu razmišljanja – nema, jer je muftija Dedović je musliman i svoje mišljenje temelji na šerijatskim izvorima i zakonima Bosne i Hercegovine.