Svevišnjem Allahu, Gospodaru svjetova i Vladaru Dana sudnjega zahvaljujemo puninom srca i zadovoljne duše. Neka su najljepši Allahovi blagoslovi i mir na pečata poslanika Muhammeda, njegov čisti rod i plemenite drugove ashabe. Allahovu milost i blagoslov u ovome najodabranijem danu i času sedmice, mubarek petku, molimo za sve one koji se Boga Dragoga boje i grijeha klone! Amin.
Draga braćo,
Posljednja Božija objava, Kur’an časni otpočela je imperativom čovjeku da uči i stječe znanje, i tako sebi otvara vidike spoznaje i otkriva mnogobrojne Božije znakove kako u sebi samome tako i u čudesnom svijetu koji ga okružuje. Naređeno nam je da učimo i stječemo znanje gdje god nam se ukaže prilika i iz svih dostupnih izvora koji mogu poslužiti kao korisni izvor znanja. No, Dragi Allah je kazao اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ الَّذِي خَلَقَ
…čitaj, u ime svoga Gospodara, koji stvara -, uvjetujući da stjecanje znanja bude oplemenjeno vjerom u Boga, da bude s Njegovim imenom, da bude zarad Njegova zadovoljstva. A to znači da znanje i nauka koja se stiče oplemenjuje čovjeka i u njemu pokreće duhovni, moralni i kulturni rast. Znanje samo po sebi nije cilj. Cilj je moral, dakle lijep edeb (vladanje i ponašanje). Gospodar u ajetu podsjeća čovjeka da uči i stječe znanje uvijek svjestan Njega koji ga je stvorio od sitnoga ugruška. I čovjek treba da se stalno podsjeća na to koliko je sitan i neznatan bio, koliko je nemoćan bio, koliku mu je blagodat Dragi Bog ukazao time što mu je otvorio velike puteve stjecanja znanja i napretka.
A čovjek stalno sebi treba da posvješćuje istinu da je
وَرَبُّكَ الأَكْرَمُ . الَّذِي عَلَّمَ بِالْقَلَمِ . عَلَّمَ الإِنسَانَ مَا لَمْ يَعْلَمْ
Njegov Gospodar Plemenit, koji poučava peru i koji ga poučava onome što ne zna. (Al-ʻAlaq, 3-5)
Kada je objavljen kur’anski ajet: وَقُل رَّبِّ زِدْنِي عِلْمًا I reci: „Gospodaru moj, povećaj mi znanje!“ (Tā-Hā, 114), Poslanik alejhisselam molio je Gospodara ovom dovom:
اللَّهُمَّ انْفَعْنِي بِمَا عَلَّمْتَنِي وَعَلِّمْنِي مَا يَنْفَعُنِي وَزِدْنِي عِلْمًا
„Gospodaru moj, daj mi da se okoristim znanjem kojem si me poučio i, molim te da me poučiš onome znanju od kojeg ću imati koristi, i uvećaj mi moje znanje!“
Vrijeme u kojem živimo jeste drukčije u odnosu na neka druga vremena koje starije generacije pamte. Ovo je vrijeme novih tehnologija koje su uveliko unijele promjene u mnogim vidovima naših života. Svedočimo brzini i utjecaju tih tehnologija. Tehnologija mijenja život ljudi, ali i same ljude. One su uveliko dio naše zbilje i kulture, ponašanja, običaja. One su izmijenile i komunikaciju među ljudima, i utjecale na to da čovjek bude pod njihovim golemim utjecajem. Svaki progres, pa i ovaj tehnološki sa sobom je donio brojne izazove i kušnje, kojih trebamo biti svjesni i, tražiti najbolji način da nas one ne savladaju.
Znanje o kojem Kur’an govori nije puka informacija, nije to slika koja stvara privid, nisu to vijesti koje se smjenjuju na današnjim medijskim platformama iz sekunde u sekundu, već je znanje upućenost u suštinu stvari sa svih bitnih aspekata. Zabrinjavajuće je da stasavaju generacije djece i mladih koje odgajaju prolazne slike i informacije iz virtuelnog svijeta u kojemu je toliko površnosti, amaterizma, najgrubljeg populizma i želje za slavom po svaku cijenu. Oni nažalost ne izrastaju na vrlini znanja, već na onome što je privid, mimikrija, laž.
Mudri insan koji je još poodavno izrekao stihove naslutio je kud ljudski rod ide ukoliko izgubi ispravan odnos prema vrijednostima, i u što se ustvari čovjek i čovječanstvo pretvaraju, kazujući nam;
Gdje je Život koji smo izgubili u življenju?
Gdje je mudrost koju smo izgubili u znanju?
Gdje je znanje koje smo izgubili u informaciji?
Ciklusi neba u dvadeset vjekova
Udaljuju nas od Boga, i približavaju prašini[1] (T.S. Eliot, iz pjesme Stijena, 1934)
Draga braćo,
S časne Poslanikove minbere oslovljavamo temu znanja i odgoja pred početak još jedne školske i mektebske godine, svjesni njihove važnosti i potrebe da se tim pitanjima daje na značaju, da im se pridaje maksimum pažnje i podrške. Posljednjih godina slušamo mnogo o obrazovnim reformama, ali ne vidimo da su one polučile da imamo obrazovanije i odgojenije mlade generacije. Obrazovni rad ne znači samo puko predavanje putem održanih i ispredavanih lekcija, već to uključuje ljubav,posvećenost, brigu, pažnju i odgojni rad sa učenikom. Obrazovanje koje ne prati odgoj ne uzdiže ljudsko biće, i ne oplemenjuje ga. Zar je onda čudno što imamo takve pojave poput različitih oblika nasilja (fizičkog i psihičkog) među mladima, atakovanja na nastavnički autoritet u našim školama i obezvređivanja svih normi kulture i lijepog edeba. Ljudi kojima je povjeren odgoj i obrazovanje generacija imaju plemenitu misiju da djeluju, ukazuju, usmjeravaju i usađuju norme lijepoga u mlade generacije. Ne bi smjeli posustati i predati se, pravdajući to stanjem u društvu, nefunkcionalnim sistemom u obrazovanju, itd…
Bolna je činjenica da mi danas patimo od konstatiranja stanja, iznalaženja krivice u svemu izvan nas, a da nismo ni pokušali mijenjati okruženje promjenom u nama samima. Na mrkli mrak neće ništa utjecati to što ćemo ga satima opisivati kao takvoga, ali će biti promjena sa paljenjenjem i jedne svijeće u njemu. Samim tim svaki nastavnik, muallim, učitelj i profesor sa svojim vremenom i prilikom koju ima, počašćen je da bude promjena i da unosi promjenu u mlada bića s kojima se sreće u školi i mektebu i van njih.
Svevišnji Gospodar svjetova predočava nam tu suštinu u sljedećem ajetu:
إِنَّ اللَّهَ لاَ يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّى يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنفُسِهِمْ
“Uistinu, Bog neće izmijeniti stanje u kojem se nalazi jedan narod sve dok ljudi (pojedinačno) ne izmijene ono što je pri njima…” (Er-Raʻd, 11.)
Draga braćo,
Obrazovanje i odgoj treba da su stubovi zgrade svakog društva koje drži do sebe. Ne može se zaklanjati iza raznih reformi i plitkih populističkih događaja koji vještačkom slikom pokušavaju odaslati poruku da je idealno stanje u našem obrazovnom sistemu, a ono u stvari nije takvo i traži ozbiljan zahvat da se stanje mijenja. Društvo će napredovati i pokazivati znakove ozdravljenja kada se poduzmu ozbiljne stvari u odgoju i obrazovanju. Tamo sve počinje. Hoćemo li smoći snage da pogledamo u svoje ogledalo, pa da kažemo dosta i valja drukčije, ako želimo napredak, Božiju pomoć i Njegov blagoslov.
Molim Allaha, dž.š., da našoj djeci poveća ljubav za znanjem i bogobojaznošću, da sve učitelje nadahne istrajnošću i posvećenošću. Neka ih meleki nose na svojim krilima. Neka Uzvišeni Allah svima nama otvori puteve prema tome.
Amin!
Mostarski muftija, mr. Salem-ef. Dedović, Karađoz-begova džamija, 16. safer 1445. / 1. septembar 2023.
[1] Enes Karić, ''U potrazi za dubinama nebeskog plavetnila: (eseji o vjeri u XXI stoljeću)'', El-Kalem i CNS, Sarajevo, 2014, str. 85.
