Allahu zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko u zabludu ne može odvesti, a onaj ko izabere zabludu, niko ga na Pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik koga je On poslao da radosnu vijest donese i opomene prije nego što nastupi Sudnji dan. Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku, na pravom je putu, a onaj ko se Njemu i Njegovom Poslaniku ne pokorava, u velikoj je zabludi.
Draga braćo,
Dragome Bogu iskazujem zahvalnost na prilici da sam danas u ulozi hatiba ovdje u splitskom džematu. Džuma-namaz je najvažniji sedmični društveni susret i okupljanje muslimana, pa je radost tim veća što u ovome lijepome danu mogu se susresti s vama i kazivati vam poruku vjere.
Želim ovu priliku da iskoristim i da uputim iskrene čestitke vašem poštovanom ali nadasve vrijednom imamu Vahid efendiji Hadžiću i muallimi Suadi Hadžić na velikom jubileju dvadeset godina u službi Islama i muslimana u splitskom džematu. S obzirom da smo na početku još jedne nove školske i vjeronaučne godine, moja današnja hutba tretiraće značaj stjecanja korisnog znanja – učenja, njegovo stalno proširivanje i napredovanje.
Allah, dž.š, dao je da najveće znamenje i ujedno najveća vrijednost zajednice kojoj je poslao Svog posljednjeg Poslanika Muhammeda, a.s, bude Knjiga – Kur’an. Na taj način kroz sve generacije muslimana utvrđena je čvrsta poveznica između njih i Knjige. Počastvovani smo kao muslimani da nas je Dragi Allah ubrojao u zvanje naroda Knjige; onih koji imaju Knjigu, koji su primaoci Knjige, onih kojima je Knjiga objavljena, onih kojima je Knjiga uputa. Svevišnji u Kur’anu kazuje nam:
كَمَا أَرْسَلْنَا فِيكُمْ رَسُولاً مِّنكُمْ يَتْلُو عَلَيْكُمْ آيَاتِنَا وَيُزَكِّيكُمْ وَيُعَلِّمُكُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَيُعَلِّمُكُم مَّا لَمْ تَكُونُواْ تَعْلَمُونَ
“Poslali smo vam poslanika između vas da vam kazuje Naše ajete, da vas očisti, da vas pouči Knjizi i mudrosti i da vas nauči ono što niste znali.”
Dakako da počasti jesu lijepe, drage i izazivaju osjećaj ushićenja kod ljudi, ali isto tako valja se uvijek podsjetiti da počasti uvijek jesu praćene odgovornostima i obavezama, odn. da se na počasti i priviliegije, mora odgovoriti odgovornim odnosom prema ukazanom povjerenju. Baš kao i blagodat; ona jeste užitak, sreća i zadovoljstvo, ali je blagodat u punini shvaćena tek onda kada onaj kojemu je data bude je svjestan, zahvaljuje Dragom Bogu na njoj punim srcem i dušom, time osiguravajući njeno trajanje.
وَإِذْ تَأَذَّنَ رَبُّكُمْ لَئِن شَكَرْتُمْ لأَزِيدَنَّكُمْ وَلَئِن كَفَرْتُمْ إِنَّ عَذَابِي لَشَدِيدٌ
“I, još, kad je vaš Gospodar objavio: “ Ako budete zahvalni, dat ću vam, sigurno, još više, ali ako budete poricali, Moja kazna bit će, doista, žestoka.”
Draga braćo,
Digitalni svijet, kao savremeno dostignuće, donio je sa sobom velike mogućnosti koje čovjeku otvaraju prilike na polju čitanja, edukacije, informiranosti, komunikacije i razmjene s drugima, itd… ali on je sa sobom donio i velike kušnje i izazove; dobili smo generacije ljudi koji su gotovo svo svoje vrijeme i preokupaciju vezali za mašine, za slike i sadržaje koji se kao na filmskoj traci smjenjuju pred njihovim očima, a njihova vrijednost i trajnost nije ni koliko do sutra.
Blijedi ili čak potpuno nestaje interesovanje za knjigu, navike čitanja se urušavaju, nivo opće pismenosti i kulture srozava se na poražavajući nivo, pisane poruke koje se odašilju putem mobilnih telefona i socijalnih mreža vrve od logičkih i gramatičkih grešaka, nekih novih besmislenih izraza, skraćenica, jednom riječju, svjedočimo sakaćenju jezika, devalvaciji te velike Božije blagodati kojom smo darovani, a koja je direktno povezana s knjigom, učenjem, čitanjem, izučavanjem…
Statistike, analize i različite evaluacije u pogledu interesa za knjigu, kulturu čitanja, članstva u bibliotekama, podizanja i kupovine knjiga, ne bi nas mogle nimalo ohrabriti, jer govore o krizi na svim tim poljima. Svijest o tim stvarima nije na zavidnom nivou, prije bismo mogli reći da je na zabrinjavajućem nivou.
Kao muslimani dužni smo posmatrati svijet, učiti i uzimati dobru praksu i primjere gdje god smo u prilici i od koga god smo u prilici. Velike i napredne civilizacije, tj. njihova društva i pojedinci svoj razvoj, napredak i uspon ostvarili su samo zahvaljujući velikim odricanjima, ulaganjima u nauku i istraživanje.
Kada susretnemo te ljude u različitim prilikama; svejedno je li na edukativnom, poslovnom ili turističko-rekreativnom putu, zatičemo ih gdje se u svim prevoznim sredstvima i momentima predaha koriste knjigom; knjiga je uz njih kao najbolji prijatelj i društvo. Ne gube vrijeme, svoje vrijeme ne troše na isprazne stvari; niti ogovaraju, niti prigovaraju, niti se bave tuđim životima. Bave se sobom i svojim životima, svojom sudbinom, brine ih to da te vrijednosti usade i prenesu novim generacijama.
Naš moralni uzor, učitelj u vjeri i cjelokupnom zemaljskom bitisanju, voljeni nam poslanik Muhammed, a.s. je kazao:
مَن يُرِدِ اللَّهُ به خَيْرًا يُفَقِّهْهُ في الدِّينِ
„Onome kome Allah hoće da dadne veliko dobro, uputi ga u studiranje (razumijevanje) vjere.“
Šta se dâ razumjeti iz ovoga hadisa? Dâ se razumjeti da je čovjek u velikom hajru, sreći i postignuću kada mu je Allah dao priliku da koristi svoje razumske intelektualne potencijale da uči i educira se u svojoj vjeri. Vjera je temelj. Međutim, to učenje i spoznavanje proteže se i na svako drugo područje života. Vjera nas obavezuje da budemo upućeni u sva područja pojavnog svijeta i saznajemo sve što trebamo saznati o promjenjivim društvenim i znanstvenim okolnostima u kojima živimo ovaj naš ovozemaljski život.
U predaji od velikog mufessira Ibn ʻAbbāsa stoji: „Sulejmanu sinu Davudovu bilo je dopušteno da bira između troje: znanja, imetka ili vlasti, a on je odabrao znanje, pa mu je pomoću znanja dat i imetak i vlast.“
U predaji od imama Alije, četvrtog pravednog halife, prenosi se da je rekao: „Znanje je vrednije od imetka, jer znanje tebe štiti i čuva, a ti moraš imetak čuvati. Znanje je ono koje sudi, a imetak je ono čemu se sudi.“
Draga braćo,
Sačuvati vjerničko i ljudsko dostojanstvo u svakom vremenu, pa i u našem, traži žrtvu. Sačuvati porodični sklad i izvesti djecu na selamet iziskuje vanredno veliku žrtvu. Biti od onih koji čine dobročinstva, a klone se svega ružnoga, također traži posvećenost i žrtvu. Biti od onih koji žive u skladu s propisima halala, a klone se harama i svega što je sumnjivo, iziskuje odricanje i požrtvovanost.
Upravo nas sljedeći kur’anski ajet usmjerava tome opredjeljenju:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ اصْبِرُواْ وَصَابِرُواْ وَرَابِطُواْ وَاتَّقُواْ اللَّهَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ
“O vjernici! Strpite se, i postojani budite, i nepokolebljivi na granicama nek’ ste! I Allaha se bojte da biste uspjeli! “
Bdijenje, tj. nepokolebljivost na granicama znači budnost i u fizičkom i u prenesenom značenju. Allah, dž.š. nam je u obavezu stavio da odlučno osiguravamo i štitimo granice, okvire, učenja i vrijednosti islama i morala. Svako od nas kroz svaki svoj dan života je pozvan da bdije na granici očuvanja svoga imena, duhovnosti, kulture, časti, vlastitog potomstva, kuće i porodice, materijalne sigurnosti i dostojanstva. To uključuje i bdijenje na granicama našeg životnog, domovinskog i kulturnog prostora. Dakako da su nam različite životne uloge i stepeni odgovornosti, ali svejedno svi imamo ulogu da bdijemo na bedemima naše duhovnosti i identiteta.
Poslanik Muhammed, a.s, to nam je podcrtao kazujući nam:
إِنَّ اللَّهَ تَعَالَى سَائِلٌ كُلَّ رَاعٍ عَمَّا اسْتَرْعَاهُ أحَفِظَ ذَلِكَ أَمْ ضَيَّعَ
“Zaista će Allah pitati svakoga ko je imao neko povjereno zaduženje da li ga je ispunio ili ga je zanemario i upropastio.“
Naša vjera traži stalna pregnuća. Motivira nas na djelovanje koje oplemenjuje naš osobni život, ali isto tako i naše okruženje i sve ono s čime dolazimo u kontakt. Potencijal koji je čovjeku darovan je ogroman, i trebali bismo ga usmjeriti da jedni drugima olakšavamo, da jedni drugima budemo nada i ohrabrenje. Mi trebamo razumjeti da je glavna tema naš odnos prema dunjaluku; mi na njemu, naše djelovanje, naše ophođenje, odnosi, relacije i komunikacija.
Budući – Onaj svijet za muslimana je težnja, to je jasno, ali je i jasno da se do njega dolazi preko ovoga svijeta. Dunjaluk je ahiretska njiva; plodovi se ovdje pripremaju, rastu, očvršćavaju, a tamo slijedi nagrada za učinjeno.
Dragoga Boga molimo da nas učini od dostojnih ljudi Knjige, koji spoznaju njenu vrijednost, koji žive po Knjizi, i unapređuju svoj život prema uputama Knjige. Amin!
Muftija mostarski dr. Salem-ef. Dedović
Mesdžid Split, 7. rebiu-l-ahir 1448. / 18. septembar 2026.
