Piše: Hasan Eminović

Ovih dana u Mostaru se pojavio anonimni portal sa još anonimnijom redakcijom "koji objavljuje vijesti, analize, intervjue i komentare o događajima u Mostaru i Hercegovinil.

U nizu vijesti koje su objavili iz "njima povjerljivih izvora" na njihovom frontpageu pojavio se i tendenciozni, blasfemični, i predaleko od osnovnih kodeksa novinarstva, tekst pod naslovom "UABNOR pod zastavom Muhammeda".

Tekst se samo djelimično, koliko je trebalo njegovom autoru, referirao na obilježavanje 9. maja, Dana pobjede nad fašizmom, 30. godišnjice početka udruženog zločinačkog poduhvata na Grad Mostar, Dana Zlatnih ljiljana, Dana logoraša BiH, Dana Evrope u Mostaru, što su, nakon niza sastanaka, zajednički organizirali Medžlis Islamske zajednice Mostar, Jedinstvena organizacije boraca (JOB) sa udruženjima proisteklim iz odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995, Udruženje antifašista i boraca narodno-oslobodilačkog rata, Udruženje i savez logoraša Grada Mostara u Hercegovačko-neretvanskog kantona.

U nizu događaja organizirana je posjeta partizanskom spomen-groblju i proučena hatma-dova šehidma na Mostarskim šehitlucima. 

Blasfemični tekst prenosi izjave predsjednik Saveza antifašista i boraca NOR-a BiH (SABNOR) Seada Đulića i predsjednika Jedinstvene organizacije boraca (JOB) Esada Kosića sa Partizanskog spomen groblja, a izostavlja izjave sa Mostarskih šehitluka.

Zapravo, on ovaj događaj uopće ne prati. Umjesto toga nebulozno insinuira i laže kako su se svi navedeni programi desili pod "paternatom  Medžlisa IZ Mostar i Dine efendije Maksumića (glavnog imama MIZ Mostar, op.a)".

Podrugljivu tvrdnju o ulozi IZ-e u antitifašističkoj borbi Mostaraca ovaj portal iznosi u formi pitanja, posebno naglašavajući kako se u programe obilježavanja uklapa hatma koja je poklonjena na Šehitlucima, jer je među poginulim borcima Armije RBiH bilo i onih koji nisu islamske vjeroispovijesti? Nejasno im je i kakav je motiv Seada Đulića, predsjednika UABNOR-a da se "utopi" u ovu organizaciju? Sve su to nazvali "ludilom koje trenutno vlada", priskrbljujući sebi pravo sabranosti i meritornosti.

UABNOR Mostar, kako se to navodilo i u objavljenim najavama obilježavanja ovih važnih godišnjica, bio je samo jedan od organizatora. O vezi antifašističke borbe Mostaraca u Drugom svjetskom ratu i u odbrambeno-oslobodilačkom na Mostarskim šehitlucima govorio je i predsjednik JOB-a Esad Kosić, koji je, između ostalog, podsjetio da ARBiH slijedi takvu tradiciju antifašističke borbe, potom da je zastava sa ljiljanima posljednja priznata antifašistička zastava što se desilo u Parizu 1995. godine.

Autoru spornog članka činjenice, koje zna svaki Mostarac, a koje je ponovio komandant Kosić, očito su bile viška za tendenciozne konstrukcije i poruke koje je pokušao poslati mostarskoj javnosti, odnosno da u maniru histerične islamofobne kampanje koja se posljednjih godina rasplamsala evropskim kontinentom i dijelom u nekim bosanskohercegovačkim medijima Islamskoj zajednici, ni manje ni više, oduzme antifašističku atribuciju, jer, eto, uči i javno poklanja hatma-dovu šehidima.

Simptomatično je i to da su uprli prstom u glavnog mostarskog imama mr. Dino-ef. Maksumića, kao da je to neka vrsta njegove samovolje. U svakom slučaju, ostalo je nejasno šta su s tim već htjeli poručiti.

Kao što je ostalo nejasno i upiranje prsta u Seada Đulića, predsjednik Saveza antifašista i boraca NOR-a BiH (SABNOR), s obzirom na to da je Đulić bio i oficir u komandi IV korpusa ARBiH, a neki  (većina) poginuli borci, čiji se mezarovi nalaze na Šehtlucima, su bili muslimani.

I tokom programa na Mostarskim šehitlucima gdje je, shodno zaključcima sa sastanaka Organizacionog odbora obilježavanja 9. maja,  Dino-ef. Maksumić proučio samo uobičajenu dovu na arapskom jeziku, prisutnima je akcentirano da se radi o višestoljetnoj tradiciji Bošnjaka, pa i onih u Mostaru, odavanja poštovanja i počasti šehidima i poginulim borcima za slobodu, pravdu, dostojanstvo i jednakopravnosti svih naroda i građana i svih Božjih stvorenja, što je jedna od osnovnih odlika dovišta u Bosni i Hercegovini, kakvo je i blagajsko dovište.

U zvaničnom obraćanju Kosić je iznio zaključak organizatora kako će svi skupa raditi na tome da se svi šehitluci dostojno urede i da se konačno u Mostaru izgradi centralno spomen-obilježje šehidima i poginulim borcima Armije i MUP-a RBiH.

Dakle, u cijelom protokolu obilježavanja događaja vezanih za 9. maj, Islamska zajednica je samo na Šehitlcima organizirala poklanjanje hatma-dove i ništa više, što je jedna od njenih osnovnih aktivnosti. Ni na koji način nije priječila niti sugerirala da bilo koje udruženje ili pojedinci tog dana organiziraju sebi priličan program.

Islamska zajednica ima obavezu vršenja vjerskih obreda, u konkretnom slučaju da poginulim borcima ARBiH, muslimanima prouči hatma-dovu.

Prema poginulim borcima drugih vjeroispovijesti se uvijek odnosila s velikim pijetetom i nikada ih nije podrazumijevala u vršenju vjerskih obreda, što joj anonimni novinar pokušava insinuirati. Dapače, Islamskoj zajednici nikada nije smetalo niti, shodno učenju islama da se godišnjice pogibije pripadnika ARBiH, drugih vjeroispovijesti i svjetonazora, koji su časno i patriotski branili ovu zemlju od agresora i fašista obilježe na pripadajući vjerski ili memorijalni način.

S druge, strane šokantno je njegovo poznavanje historije Mostara.

On pod tim pojmom podrazumijeva samo ono što su mu natuknuli u ko zna kakvim ideološkim i političkim krugovima. Islamska zajednica u Mostaru početkom Drugog svjetskog rata se odmah na početku svrstala u antifašistički front, o čemu je autor ovog spornog teksta mogao više saznati iz poznati muslimanskih rezolucija 1941. godine.

Tadašnje rukovodstvo Islamske zajednice u Mostaru: muftija Omer-ef. Džabić, hafiz Smail-ef. Serdarević, Husaga Ćišić, kadija Pintul i brojni drugi od prvog dana su bili pripadnici partizanskih jedinica.

Na sličan način se Islamska zajednica u Mostaru svrstala u red antifašističke borbe i 1992. donoseći poznatu rezoluciju Muslimana Hercegovine koju je javno obznanio mostarski muftija Seid-ef. Smajkić.

No, to anonimnog autora ni najmanje ne zanima sijući obmane, pušući u fanfare histerične islamofobije u kojoj po svaku cijenu nastoji islam, islamsko učenje i Islamsku zajednicu odvojiti od tekovina antifašizma.   

(Preporod.info)