وَالَّذِينَ جَاهَدُوا فِينَا لَنَهْدِيَنَّهُمْ سُبُلَنَا وَإِنَّ اللَّهَ لَمَعَ الْمُحْسِنِينَ

Neizmjerna hvala i zahvala pripadaju Allahu, dželle šanuhu, Tvorcu i Uzdržavatelju svega, Onome koji upravlja svim procesima i koji se obavezao da će pomoći one koji budu istinski vjernici. Salavat i selam donosimo na najodabranije Njegovo stvorenje, našeg Poslanika, s.a.v.s., njegovu plemenitu porodicu, ashabe i sve koji žive i umiru s kelimom šehadeta u svome srcu.

 

Draga braćo,

Prošle sedmice se naša bosanskohercegovačka javnost, a posebno Mostara i Hercegovine, uzburkala zbog dešavanja na lokalitetu nekadašnjeg Lakišića harema tj. nastavka nelegalnih radova na ovome lokalitetu i reakcije Islamske zajednice, koja je pozvala vjernike i savjesne građane, da se mirno okupe na tom lokalitetu i ukažu na nepravdu koja se sistematski čini na tom vakufskom zemljištu. Ova borba Islamske zajednice je dugogodišnja, nikako nije čin bilo čije hirovitosti niti fabriciranja istine zbog trenutne političke situacije, kako se tendeciozno pokušava javnosti predočiti iz određenih interesnih skupina. Mi kao zajednica smo obavezni postupati prema načelima vjere, njenih naredbi i zabrana, a kao institucija po njenom Ustavu, koji nas pored naših vjerskih i moralnih obaveza, obavezuje da štitimo i bdijemo nad vakufskom imovinom.

 

Draga braćo,

Podsjećam vas da je vakuf trajno dobro, da je to posebna vrsta imovine koju vakif, dobrotvor, predaje Allahu Uzvišenom, za opće dobro. Takva imovina po učenju naše vjere je nepovrediva i ima poseban status. Onaj koji ostavi takvu imovinu iza sebe, nada se velikoj i neizmjernoj nagradi, shodno hadisu Božijeg Poslanika, s.a.v.s.:”Poslije smrti čovjeka njegovi tragovi na ovome svijetu nestaju, osim u tri slučaja: ako ostavi trajno dobro (sadaku), znanje kojim će se drugi koristiti i odgojeno dijete koje će se za njega moliti.”

Naš grad je, draga braćo, utemeljen na sveopće korisnoj instituciji vakufa. Oni su ti koji su dali Mostaru neizmjeran doprinos, kako razvoju vjersko-prosvjetnog, tako i privrednog, društvenog, kulturnog i socijalnog života.

U tom ukupnom potencijalu i kapacitetu vakufa, mostarski haremi predstavljaju jako važan segment i vrijedno su islamsko kulturno-civilizacijsko nasljeđe. Oni su svjedočanstvo o životu muslimana našeg prostora i našem višestoljetnom prisustvu ovdje. Tu činjenicu ne smijemo zaboraviti kada govorimo o svim našim haremima, a Lakišića haremu posebno.

Lakišića harem, kao vakuf ugledne mostarske porodice Lakišić, pripadao je širem kompleksu džamije Ahmed-age Lakišića sagrađene 1651. godine. On je dio najmlađe mostarske mahale iz osmanskog doba i obuhvatao je površinu od ukupno 19 dunuma zemlje. U potpunosti ga je uzurpirala austrougarska uprava 1884. godine, u vrijeme izgradnje željezničke pruge Metković-Mostar, te nikada za njega nije platila nikakvo obeštećenje vakufu.

U jednom dijelu ovoga harema su nekada bili šehitluci, gdje su bile pokopane žrtve iz Ričine nakon upada uskokā na čelu njihovim serdarom Jankovićem 1687. godine, kao i veliki broj šehida palih na Smrčenjacima. Tu su bili pokopani i brojni Mostarci koji su poginuli u odbrani svoga grada za vrijeme Morejskog rata. U Lakišića haremu su uništeni brojni bašluci i nišani sa jedinstvenim epigrafskim natpisima. Također, nas, za ovaj lokalitet vežu jako sentimentalne uspomene i slike iz proteklog rata i agresije na Mostar, jer su baš tu, stradavali naši civili u živom štitu ili kukavički bili upucani s leđa.

 

Draga braćo,

Lakišića harem u centru Mostara primjer je diskriminirajućeg odnosa svih sistema vlasti prema vakufima u zadnjih 125 godina, počevši od Austro-Ugarske pa sve do aktuelne gradske administracije, koja nažalost, legitimni zahtjev Islamske zajednice da uđe u posjed na taj lokalitet smatra isključivo političkim pitanjem, negirajući nam to pravo. Kao što trenutno vidimo, hrvatskom političkom i nacionalnom interesu je omogućena nelegalna gradnja na tom prostoru, s ciljem zaokruživanja jednonacionalnog prostora i ustanova koje tu djeluju i koje tek treba da djeluju. Ubjeđenja smo da ne postoje dozvole na koje se pozivaju politički predstavnici na čelu sa gradonačelnikom, jer za ovaj dio grada nije nikada usvojen regulacioni plan. Čak je i poznata prijeratna robna kuća HIT, za vrijeme socijalističkog režima, zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa na ovome lokalitetu dobila samo dozvolu za izgradnju montažnog, privremenog objekta.

 

Poštovana braćo,

Naš grad je paradigma istrajavanja u borbi za vakufe, te razvoja i jačanja ove institucije. Da je ovo samo jedan od diskriminatornih primjera odluka gradskih vlasti prema nama, upoznali smo javnost prošle srijede, kada smo ukazali na opstrukcije i šutnju na legitimne zahtjeve Islamske zajednice za izdavanje urbanističkih saglasnosti, građevinskih dozvola, te vraćanja u posjed naših objekata, kao i za rekonstrukciju naših starih džamija, porušenih u vrijeme Kraljevine Jugoslavije i komunističkom vremenu (Ali-hodžine na Raljevini i Fatime kadune na Carini) te zgrade Derviš-pašine medrese u Podhumu, porušene u posljednjoj agresiji. Bitno je istaći, da kada je u pitanju povrat, obnova i izgradnja vakufa da smo se mi kao Zajednica uvijek do sada rukovodili poštivanjem legitimnih zakonskih procedura i obaveza. To i danas radimo, ali tražimo i da višegodišnji i višedecenijski „zid šutnje“ prestane i da sve zajednice budu tretirane ravnopravno u duhu Zakona o slobodi vjere, te vjerskih prava i sloboda koje civilizirani svijet uvažava.

U toj borbi za vakufe, računamo naravno na vas, braćo, te držimo da ste svjesni i savjesni, uz podsjećanje na riječi Gospodara svjetova, koje smo proučili na početku hutbe:

 

وَالَّذِينَ جَاهَدُوا فِينَا لَنَهْدِيَنَّهُمْ سُبُلَنَا وَإِنَّ اللَّهَ لَمَعَ الْمُحْسِنِينَ

“One koji se budu radi Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima Našim uputiti, a Allah je, zaista, s onima koji dobra djela čine.” (El-Ankebut, 69.)

 

Naša borba ovoga momenta znači odlazak i mirni protest na lokaciji Lakišića harema, te slanje još jedne poruke i slike demokratskom svijetu da su naša prava u ovom vremenu ugrožena, te da se s njima podruguje i ismijava, kako smo mogli vidjeti u nekim medijskim istupima, i pisanjima pojedinaca, koji ne poštuju i ponižavaju naše najveće vjerske autoritete.

Mirne proteste koje smo imali, i koje planiramo nastaviti, vidimo kao demokratski put i ukazivanje da nam se kao zajednici krše vjerska, osnovna ljudska i građanska prava. Neka imamo na umu da se o ovim protestima već čulo van Mostara, i imamo provjerene informacije da se o njima govori i u važnim svjetskim metropolama.

 

Draga braćo,

Ova stvar je interes naše zajednice, i pored toga je prvorazredno nacionalno pitanje Bošnjaka, zbog prostora na kome se harem nalazi. Nemojmo biti indolentni i nezainteresovani.Vjerujmo našim pretpostavljenima – ulul emru – i pokažimo svojim dolaskom na čijoj smo strani, gdje i kome dajemo svoju podršku. Zahmet je to mali, kao onoga mrava koji se trudio da ugasi vatru koju su bezbožnici zapalili za Ibrahima, a.s., međutim ugradimo se na taj način u borbu za ovaj veliki i značajni prostor našega grada.

 

كَذَلِكَ حَقًّا عَلَيْنَا نُنْجِ الْمُؤْمِنِينَ

“…dužnost je Naša da spasimo vjernike.” (Junus, 103.)

 

Gospodar svjetova se obavezao da će nas pomoći, podariti nam selamet i spas, ali pod uslovom da smo vjernici, oni koji su odani Njemu i koji ne kalkulišu vječna dobra i ahiretske nagrade za dunjalučke interese, sitne šićare i hatare.

Pozivam Vas na nastavak protesta i borbe za naša prava i očuvanje Lakišića harema od uzurpacije. Okupljanje je odmah nakon džuma namaza na Musali, sa početkom u 14:00 sati.

Molimo Uzvišenog Stvoritelja, Koji pomaže svoje iskrene robove, da nam bude na pomoći, da nam podari ustrajnosti, te da naša borba ne bude uzaludna. Amin

 

Kenan-ef. Ovčina, prof.

Džamija Ahmed-age Lakišića, 5.zul-hidždže 1444.h.g./23. juni 2023. godine