Piše: Ahmet Alibašić

Izjave pojedinih bošnjačkih političara i komentatora ovih dana problematiziraju vjerski (i nacionalni) identitet nemuslimana u političkom prostoru. Problematizira se ono što nemuslimani jesu, a ne ono što čine. Takvi stavovi mogli bi izazivati sumnju u mogućnost suživota, a možda i zabrinutost, koja generira nove podjele i druge ekskluzivizme. Dovoditi nemuslimane u takvo stanje ljudski je nedopustivo, politički autodestruktivno, a vjerski neopravdano.

Sredinom februara, netom poslije usvajanja Rezolucije  Hrvatskog narodnog sabora (HNS-a), u kojoj je izgradnja zgrade Hrvatskog narodnog kazališta na lokalitetu nekadašnjeg Lakišića harema stavljena u vrh nacionalnih interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, hrvatski mediji u Mostaru objavili su vijest (16.2.2019.) klasičnog agit-prop tipa da Islamska zajednica na tom lokalitetu ne može graditi zgradu Islamskog kulturnog centra.

Blagdani su prilika da se čovjek nadkuči nad svoju egzistenciju, nad njezinu prolaznost, nad granične situacije svoje egzistencije - smrt, bolest, a tu su i ratovi, udesi, ali također i na radosne aspekte svoje egzistencije, poručio je u bajramskom intervjuu za Anadolu Agency (AA) prof. dr. Enes Karić, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, čija je uža oblast povijest tumačenja Kur'ana i metodologija tumačenja Kur'ana.

Islamski centar Mostar

Nekadasnja linija razgranicenja kao linija pomirenja?