Hvala neka je Allahu, samo Njemu ibadet činimo, od Njega oprost tražimo, na Njega se oslanjamo i podršku od Njega tražimo. Svjedočimo da nema drugoga boga osim Njega. On jeste Jedan. On je postojan i vječan. Nije rodio i nije rođen, i niko Mu nije ravan! Svjedočimo da je Muhammed, Njegov odabrani rob i poslanik, kojemu je On objavio Svoju posljednju riječ-Kur'an Časni.  Neka su Allahovi blagoslovi i mir na poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i ashabe. Neka je Allahova pomoć i podrška za sljedbenike dina Muhammedovoga do Dana Sudnjega. Amin. 

Draga braćo,

Već smo u drugoj trećini mubarek mjeseca ramazana. Druga je džuma u ramazanu.

U blagoslovljenom smo mjesecu u kojem ibadetima osnažujemo svoju vjeru, postižemo duhovni rast i zrenje. Post je najintimniji ibadet između čovjeka i njegova Gospodara, postom izgrađujemo naše biće, čistimo ga od neiskrenosti i licemjerja. Ibadet posta za razliku od svih drugih ibadeta u našoj vjeri nema vanjskih znakova po kojima bi neko mogao zaključiti da čovjek posti, to je jednostavno stvar intime, duše i unutrašnjeg bića onoga ko to upražnjava. I zato se postom dostiže zrelost i puna svijest o Bogu. Post zato i jeste poseban ibadet, jer nas čuva, disciplinira i izgrađuje.

Post nas čuva od moralnih posrnuća  i padova, neda nam da zaglibimo u kaljuži i kolotečini života u kojoj se gube vrijednosti, smisao i cilj života. Post je prijeko potrebna škola samodiscipline koja nas upotpunjuje i kao vjernike i kao ljude koji poštuju i žive vrijednosti vremena, reda, rada, sistema, kulture. Post nas izgrađuje u svakom pogledu, i duhovnom, i moralnom, i kulturnom. Ali i u pogledu kvaliteta života koji se treba podizati i unapređivati. Bog je ibadet posta propisao da očisti našu nutrinu, od hrđavih svojstava kojima smo često podložni. Čovjek koji posti ostavlja ono što ga se ne dotiče, što ga uznemirava i što ugrožava njegov unutrašnji mir i harmoniju. A puno je toga takvoga u našem bližem i daljem okruženju.

Danas nam previše vremena i pažnje odvlače nebitne stvari – one stvari u kojima je neko drugi akter i igrač. Sami sebi smo dodjelili ulogu pukih konzumenata i gledalaca koji putem raznoraznih mreža gledaju kako je neko drugi nešto uradio, kazao, objavio, gdje se uslikao... Imamo mi svoje živote i vrijeme koje je dragocjeno, koje je nama Dragi Bog podario, mi treba da gledamo šta ćemo sa sobom, kako da mi to svoje vrijeme iskoristimo, i u njemu učinimo što više korisnih stvari – dobročinstava, da se educiramo, usavršavamo i dopunjujemo vještine i znanja koja smo stekli i koja imamo. Jednostavno mi imamo jedno vrijeme, jedan život – to je vrijednost koju treba cijeniti, nečekajući i neočekujući da će neko drugi uraditi ono što smo mi kadri i dužni uraditi.

Ramazan je jednom u godini dana, u kišnom, snježnom, olujnom ili sunčanom vremenu, a nama je činiti onoliko koliko god možemo da se u njemu kao muslimani suštinski potvrđujemo, djelima i dobročinstvima, a ne pukim formalizmom. Na tu vrlinu istrajnosti na tom putu podstiče nas Uzvišeni Allah  u sljedećem ajetu:

لَّيْسَ الْبِرَّ أَن تُوَلُّواْ وُجُوهَكُمْ قِبَلَ الْمَشْرِقِ وَالْمَغْرِبِ وَلَكِنَّ الْبِرَّ مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ وَالْمَلائِكَةِ وَالْكِتَابِ وَالنَّبِيِّينَ وَآتَى الْمَالَ عَلَى حُبِّهِ ذَوِي الْقُرْبَى وَالْيَتَامَى وَالْمَسَاكِينَ وَابْنَ السَّبِيلِ وَالسَّائِلِينَ وَفِي الرِّقَابِ وَأَقَامَ الصَّلاةَ وَآتَى الزَّكَاةَ وَالْمُوفُونَ بِعَهْدِهِمْ إِذَا عَاهَدُواْ وَالصَّابِرِينَ فِي الْبَأْسَاء وَالضَّرَّاء وَحِينَ الْبَأْسِ أُوْلَئِكَ الَّذِينَ صَدَقُوا وَأُولَئِكَ هُمُ الْمُتَّقُونَ

“Nije sve dobro u tome da okrećete svoja lica prema istoku ili zapadu, već istinsko dobro čine oni  koji vjeruju u Boga, onaj svijet, meleke, Knjige i vjerovjesnike, koji od imetka, iako im je drag, daju bližnjima, siročadima, siromašnima, putnicima, prosjacima i za otkup iz ropstva, koji klanjaju namaz i daju zekat, koji, kad se obavežu ispune svoju obavezu, te oni koji su strpljivi u neimaštini, bolesti i u vrijeme borbe. To su istinski dobročinitelji, i to su oni koji se istinski čuvaju.” (El-Bekare,177.)

Prisjetimo se i Poslanikove, a.s., poruke koja glasi:

قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ : " إِنَّ اللَّهَ لَا يَنْظُرُ إِلَى صُوَرِكُمْ ، وَأَمْوَالِكُمْ ، وَلَكِنْ يَنْظُرُ إِلَى قُلُوبِكُمْ ، وَأَعْمَالِكُمْ

”Allah doista ne gleda u vaš izgled i imetak, već gleda ono što je u vašim srcima i vaša djela.“ [1]

Draga braćo,

Imamo mi, svako od nas, svoje poslanje i svoju zadaću, koju trebamo ispunjavati, ona je lična, porodična, profesionalna, džematska, i na koncu društvena. Ne treba nijednu zanemariti, i treba u svakoj biti konstruktivan i davati doprinosa. I neka svako bude posvećen svome zadatku, svojim obavezama, nek ih ispunjava onako kako je najbolje, onda će to biti najveća korist i doprinos, i za njega lično i za društvo kao cjelinu. 

Eto, to je vjera, i to je njena suština i bit. Dakle, svaki čovjek neprestano može mijenjati i popravljati samoga sebe. Tako će najbolje pomoći da svijet u kojem živimo ima iskrenije i humanije lice. Budimo odlučni da gradimo svijet mira i solidarnosti, svijet u kojem ima dovoljno mjesta za sve i dovoljno Božijih blagodati za život u blagostanju i zadovoljstvu. Mir je uslov opstanka ljudi, svuda u svijetu. I to mir u sebi, mir među nama, mir s prirodom, i naravno, mir sa Gospodarom svjetova. To je istina koja izvire iz Kur'ana Časnog:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ ادْخُلُواْ فِي السِّلْمِ كَافَّةً وَلاَ تَتَّبِعُواْ خُطُوَاتِ الشَّيْطَانِ إِنَّهُ لَكُمْ عَدُوٌّ مُّبِينٌ

“O, vi koji ste uzvjerovali, uđite u mir cjelokupnim svojim bićem i ne slijedite šejtanove stope! Zaista vam je on očigledni neprijatelj.” [2]

Odveć je previše u ovom našem eteru priče koja je puna pesimizma, nezadovoljstva, neradosti, nesreće, tuge, sijanja nepovjerenja, zlobe i mržnje. Taj ambijent nije dobar, on je poguban, on je uništavajući, nije nimalo dobro da nas on okružuje, da u njemu živimo i da u njemu odrastaju naša djeca. Pa osjećamo li na svakom koraku posljedice toga u stresu koji lomi, u međusobnim konfliktima i neprijateljstvima, u nesrećama sa smrtnim ishodima po našim ulicama, cestama i stanovima. Zašto nam to treba? Dokle ćemo tako?

Naš plemeniti učitelj, Muhammed, a.s., nam je s Arefata, sa Oprosnog hadža, između ostalog oporučio i ove riječi: “Koga Bog vodi, taj ne griješi, a ko griješi toga niko ne vodi. Ja svjedočim da nema drugoga božanstva osim Boga Jednoga, Jedinoga. Samo je On Bog! Tvrdim da je Muhammed samo Božji rob i Božji poslanik.”

“O robovi Božji! Nalažem vam da se Boga bojite i da Ga slušate.”

“O ljudi! Životi vaši, imanja vaša i čast vaša nepovredljivi su sve dok se ne sastanete s Gospodarem svojim (Bogom na Danu sudnjemu), baš kao što su nepovredivi ovog mjeseca na ovom mjestu svetome.”

“Ko god primi na čuvanje kakvu povjerenu stvar, neka je i vrati onome ko mu je i povjerio.”

“Ne budite ni tlačitelji, ali ne budite ni tlačeni!”

“O ljudi! Bdijte nad vjerom svojom.” [3]

Draga braćo muslimani,

Za koji dan obilježićemo i Dan pobjede na Bedru, prve vojne pobjede koju su izvojevali muslimani na čelu sa svojim Poslanikom, a.s., a koja je bila prekretnica i sudbinski je odredila tok daljnje muslimanske historije i opstanak islama i muslimana na planeti zemlji. Bedru je prethodila nepokolebljiva vjera i čvrst moralni karakter koji se manifestirao na djelu; kroz iskreno zajedništvo i slogu, povjerenje i srčanu bratsku ljubav između muhadžira i ensarija koju nisu rastakali nikakvi interesi, kao što danas raznorazni interesi razjedinjuju nas muslimane i ugrožavaju našu unutrašnju snagu i jedinstvo.

Izdržljivost i istrajnost bile su stalne odrednice muslimanskog čovjeka koji je zahvaljujući tome ostajao uspravan i dostojanstven u svim stanjima i životnim iskušenjima. I kada se radovao i kada je tugovao, i kada je ostvarivao uspjehe, a i kada je doživljavao padove nakon kojih se ponovo uzdizao. Tom životnom putu i pravcu nas savjetuje Uzvišeni Allah u slijedećem ajetu:

وَأَطِيعُواْ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَلاَ تَنَازَعُواْ فَتَفْشَلُواْ وَتَذْهَبَ رِيحُكُمْ وَاصْبِرُواْ إِنَّ اللَّهَ مَعَ الصَّابِرِينَ

“I također, budite pokorni Bogu i Njegovu Poslaniku, i nemojte se međusobno sporiti pa da posustanete i bez borbenog duha ostanete! I budite strpljivi, jer Bog je, zaista, na strani strpljivih.“ [4]

Muhammed, a.s., je nakon bitke izrekao jedan dobro nam znani hadis:

قَالَ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ " قَدِمْتُمْ خَيْرَ مَقْدَمٍ مِنَ الْجِهَادِ الْأَصْغَرِ إِلَى الْجِهَادِ الْأَكْبَرِ. قَالُوا: وَمَا الْجِهَادُ الْأَكْبَرُ؟ قَالَ: مُجَاهَدَةُ الْعَبْدِ هَوَاهُ "

“Vratili smo se iz male bitke, a pred nama je tek velika bitka. Rekosmo: A koja je to velika bitka, Allahov Poslaniče? To je bitka sa samim sobom.“ [5]

I doista, da nam se izboriti sa samima sobom, svojim vlastitim slabostima, nedostacima, duhovnim i moralnim posrnućima koje imamo i pojedinačno, i grupno, i kolektivno, sve bi bilo drukčije. Ne bismo tada strahovali za se, za svoju sudbinu, budućnost i opstanak, koliko god se dušmani trudili u svojim spletkama i planovima da nas oslabe. Zato se prvenstveno moramo usmjeriti na to da radimo na sebi, svom usavršavanju i napredovanju, jer su to garancije našega uspjeha i spasa, ako Bog da. 

Naš Bedr danas bi se ogledao u istrajavanju i zalaganju da među nama bude što više sloge, bratske ljubavi, istinskog povjerenja i pravog razumjevanja. A onda da te vrijednosti prenosimo kao najveći kapital među čitavi svijet, jer su svima potrebne. Bez njih se život pretvara u baruštinu i kaljužu.

Uzvišeni Allahu molimo Te da nam podariš snage i pronicljivosti da se okrenemo onome u čemu je naša dobrobit i interes naše zajednice, a da nas sačuvaš svake stranputice i podjela koje vode slabljenju naše snage i zajedništva. Molimo Te da nam podariš sabura, istrajnosti i odlučnosti.

Amin!

Sultan Selimova džamija u Stocu, 12. ramazan 1440, 17. maj 2019.

 

[1] Kušejri (El-) Muslim b. Hadždžadž, Muslimova zbirka hadisa s komentarom, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici, Zenica - N.Pazar, 2015, VII, 546.

[2] Kur’an, El-Bekare, 208.

[3] Enes Karić, Hutba- medij svete i pobožne poruke, Predgovor za knjigu Mustafe Cerića, Hutbe i govori, Sarajevo, 2004, str. 14-15.

[4] Kur'an, El-Enfal, 46.

[5] Bejheki (El-) Ebu Bekr Ahmed, Ez-zuhdu-l-kebiru, Mu’essesetu-l-kutubi-s-sekafijjeti, Bjerut, 1996, 165


HADIS DANA

‎"Čovjek je vjere svog prijatelja, pa neka čovjek gleda s kim će se družiti." Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi

Islamski centar Mostar

Nekadasnja linija razgranicenja kao linija pomirenja?