Hvala Allahu, Gospodara vidljivih i nevidljivih svjetova, Njemu se obraćamo i od Njema pomoć molimo. Kod Njega tražimo utočište i zaštitu od šejtana koji na zlo nagovara; i od slabosti naših i loših djela koja poniknu u  ljudskim grudima. Neka su najljepši Allahovi blagoslovi i mir poslaniku miljeniku Muhammedu, časnoj porodici njegovoj i vrlim ashabima. Allahovu milost i oprost tražimo, oslanjajući se na Njega i čvrsto vjerujući da je samo On bog, Koji nema sudruga u vlasti i moći, Njemu pripada sve. Bog posjeduje ljude, a ljudi ne posjeduju Boga. Svjedočimo da je Muhammed, a.s. njegov odani rob, koji je ljudima dostavio Božiju poruku koja je jasna kao dan svijetli, da bude opomena prije nego nastupi Kraj svijeta.

Draga braćo,

Pred džumu-namaz smo proučili Jasini-šerif i dovu pred dušu dvojici rahmetlija koji su Allahovim emerom s Ovoga svijeta preselili na isti dan u mjesecu oktobru 2003. godine, a to su Alija Izetbegović i Hivzija Hasandedić. Svojim životom koji je bio prožet vjerom i moralom, te neumornim javnim, društvenim i pisanim radom na planu borbe za afirmaciju našeg nacionalnog, vjerskog, kulturnog i tradicijskog identiteta ostavili su iza sebe djelo vrijedno pažnje i izučavanja. Vrijeme prolazi, a to djelo ne blijedi, ono je aktuelno i inspirativno za nove generacije koje će se rađati i stasavati u ovoj zemlji.

Pitanje jeste, koliko smo svjesni toga i koliko tome pridajemo naučne pažnje. Iz ove sadašnje perspektive sagledavajući protok vremena od obnavljanja nezavisnosti naše zemlje 1992. godine, nakon toga otvorene dvostruke agresije na međunarodno priznatu državu, pa mirovnog sporazuma u Dejtonu i teške poslijeratne izgradnje iz pepela, možemo sagledati koliko je bilo važno na čelu države imati tako mudrog lidera koji je jako dobro razumio suštinu i karakter ove zemlje povezujući je i sa Istokom i sa Zapadom.

Naše mjesto na razmeđu svjetova, na toj višestoljetnoj razdjelnici Istoka i Zapada odredilo nas je da tragamo za najizvjesnijim i mogućim rješenjima koja nam osiguravaju nacionalni opstanak i življenje vjere ovdje. Mi smo narod kojemu je historija slabija strana. Jedan duži vremenski period učeni smo da nemamo svoju nacionalnu i kulturnu historiju. Njeni tragovi su zatirani, a i sistematski uništavani. A sad kad to možemo ne trudimo se dovoljno, da znamo više i razumijemo dosta toga što se plasira kao kvazihistorija. Zato su bila i ostala važnim pregalačka istraživanja po arhivama i pisani tragovi koje je nam je ostavio Hivzija Hasandedić. Njegovo djelo je izvrsna kulturna memorija jednog naroda koji treba imati samozatajne pregaoce kojima je Bog dao dara i slobode da nastave njegovim putem, nadograđujući ono do čega je on došao u svojim istraživanjima.

O našim autoritetima, misliocima i znalcima, koji su na našem historijskom putu ostavili lijepe tragove, trebamo više znati i koristiti zgodne prilike da se nove generacije na cjelovit način upoznaju s njihovim doprinosom nacionalnoj ideji, vjeri, jeziku i kulturi.

Draga braćo,

Edeb (odgoj) je vrlina. Edeb je život u kojem se poštuju autoritet, red, poredak i sistem. Nije edeb rušiti zgradu, već je edeb zgradu održavati i popravljati. Stara mudrost nas uči da se na Ovome svijeta ništa ne može izgraditi bez čovjeka, ali se ništa ne može ni sačuvati niti održati bez institucija. Vrlo često se to u našoj javnosti pojednostavljuje pa se institucije personaliziraju s ličnostima.

Institucije su starije i važnije od bilo koje ličnosti. Ljudi su prolazni, a ustanove i institucije ostaju. Nije edeb skrivati se iza nacionalnog imena i vjere da bi se opravdao neki lični interes i potreba.

Nije edeb ogovarati i bez trunke iskrenosti da se doprinese popravljanju stanja, ustrajavati u srozavanju i banaliziranju ugleda ljudi i njihove časti. Allah nas savjetuje jednom drugačijem modelu ponašanja, preporučuje nam edeb kao spas da se izbjegne nered u međuljudskim odnosima i na zemlji.

وَقُل لِّعِبَادِي يَقُولُواْ الَّتِي هِيَ أَحْسَنُ إِنَّ الشَّيْطَانَ يَنزَغُ بَيْنَهُمْ إِنَّ الشَّيْطَانَ كَانَ لِلإِنسَانِ عَدُوًّا مُّبِينًا

Reci Mojim robovima da govore ono što je najljepše! Šejtan, doista, sije među njima smutnju, jer je šejtan, uistinu, čovjekov otvoreni neprijatelj. ( El-Isra, 53.)

Kriza edeba je očita kada je svaka vrsta autoriteta i uniforme na udaru bespoštednog kritizerstva i srozavanja njenog značaja. Naše ukupno stanje u državi i društvu jeste puno raznolikih manjkavosti, slabosti u sistemu, neefikasnosti u izvršavanju i ispunjavanju. Jeste tako, ali nije za banalizacije i obezvređivanja. Treba cijeniti slobodu, ovodunjalučke deredže u imanju i bogatstvu su i blagodat i kušnja. Nedaće, ograničeno imanje i gubitci izgrađuju čovjeka i njegovo potomstvo na duže staze. Godina i godine su relativni pojmovi u Božijem određenju mijena i promjena. On nas usmjerava da shvatimo suštinu i da tome podredimo svoj ovozemaljski život:

 قُلِ اللَّهُمَّ مَالِكَ الْمُلْكِ تُؤْتِي الْمُلْكَ مَن تَشَاء وَتَنزِعُ الْمُلْكَ مِمَّن تَشَاء وَتُعِزُّ مَن تَشَاء وَتُذِلُّ مَن تَشَاء بِيَدِكَ الْخَيْرُ إِنَّكَ عَلَىَ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ

Reci: „Bože, Posjedniče vlasti! Daješ vlast kome hoćeš, i oduzimaš vlast od koga hoćeš! I uzvisuješ koga hoćeš, i unizuješ koga hoćeš! U Tvojoj ruci je istinsko dobro! Ti si, doista, svemoćan![1]

Društvo, sistem i državu grade i čine odgovorni pojedinci. Ne nastaje ništa samo od sebe. Bez velike žrtve, odricanja i volje ne može se izgraditi efikasan sistem. Ne bismo trebali nasjesti na podlu i perfidnu podvalu koja nam se nameće: da se bavimo sami sobom, slabeći unutrašnju snagu i koheziju. Od toga nije vrijeme.

Draga braćo,

Oko nas i pred nama su procesi koji traže budnost i čvrstinu. Na regionalnoj vjetrometini neriješenih pitanja i odnosa među narodima, u prvi plan izbijaju oni koji bi našu sudbinu na ovim prostorima rješavali bez nas. Onako kako su to kroz historiju dosada više puta radili njihovi prvaci. Mostar kao jedno vezivno tkivo ove zemlje treba da nadjača koncept etnički podijeljenog i etnički ustrojenog grada. Predstojeći izbori su prevaga  i zato su važni. Ta pitanja jesu od našeg zajedničkog interesa i budućnosti koju nam niko neće pokloniti, već se valja za nju izboriti.

وَابْتَغِ فِيمَا آتَاكَ اللَّهُ الدَّارَ الْآخِرَةَ ۖ وَلَا تَنسَ نَصِيبَكَ مِنَ الدُّنْيَا ۖ وَأَحْسِن كَمَا أَحْسَنَ اللَّهُ إِلَيْكَ ۖ وَلَا تَبْغِ الْفَسَادَ فِي الْأَرْضِ ۖ إِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ الْمُفْسِدِينَ

I time što ti je Bog dao bori se za onaj svijet, ali ne zaboravi ni svoje sljedovanje na ovome svijetu, i čini dobročinstvo onako kako ga je Bog tebi učinio, i nemoj činiti nered po zemlji, zaista, Bog ne voli one koji nered čine.“ [2]

Dragi Allahu, osnaži našu volju i pouzdanje u Tebe, nadahni nas istrajnošću u činjenju dobrih djela, otkloni od nas slabosti i bolesti duše, ujedini naša srca u ljubavi prema islamu, našoj zemlji, rodnoj grudi i zajednici muslimana. Sačuvaj nas podjela i smutnji. Budi uz nas a ne protiv nas! Ămin ya Rabbe-l-ālemīne.          

Mostarski muftija, h. Salem-ef. Dedović

Karađoz-begova džamija, 29. safer 1442. / 16. oktobar 2020.

 

[1] Kur’an, Alu Imran, 26

[2] Kur’an, El-Kasas, 77.


Islamski centar Mostar

Nekadasnja linija razgranicenja kao linija pomirenja?