Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Salavat i selam neka su na posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana!

Poštovana braćo,

Uzvišeni Allah je u Kur'anu rekao:

إِنَّ الْإِنْسَانَ خُلِقَ هَلُوعاً * إِذَا مَسَّهُ الشَّرُّ جَزُوعاً * وَإِذَا مَسَّهُ الْخَيْرُ مَنُوعاً * إِلَّا الْمُصَلِّينَ 

Čovjek je, doista, stvoren nestrpljivim, kad ga zlo dotakne, jako se uznemiri, a kad ga dobro zapadne, odbija dati i drugim, osim onih koji namaz klanjaju…[1]

Ljudi su danas u cijelom svijetu opterećeni različitim iskušenjima. U prvom planu je pandemija koronavirusa, koja kod nas u Mostaru traje još od sredine marta ove godine. Još uvijek se ne nazire njen kraj, ali sve na ovom svijetu prolazno je, pa tako i ovaj virus.

I pored koronavirusa svakog čovjeka nešto muči, nekog manje, nekog više. Često budemo opterećeni i shrvani, pa nam se učini da je nama najteže, da nema izlaza, a onda shvatimo da nije baš tako. Tegobe i iskušenja u velikoj mjeri utječu na mentalno zdravlje čovjeka. Postavlja se pitanje koji je najbolji lijek za teška duševna stanja.

To je, bez sumnje, vjera islam, koja čovjeku daje samopouzdanje i nadu, jer vjernik se oslanja, traži i očekuje pomoć Stvoritelja Uzvišenog, koji je sve što postoji stvorio i koji se dovama svojih iskrenih robova odaziva. 

Gospodar Uzvišeni u Kur’anu kaže:

وَلَنَبْلُوَنَّكُمْ بِشَيْءٍ مِّنَ الْخَوفْ وَالْجُوعِ وَنَقْصٍ مِّنَ الأَمَوَالِ وَالأنفُسِ وَالثَّمَرَاتِ وَبَشِّرِ الصَّابِرِينَ

Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive… [2]

Ahiret je naš konačni cilj – džennet, mjesto stalnog i neprekidnog uživanja.

Ovaj svijet nije mjesto trajne sreće i uživanja, niti samo tuge i žalosti.

Kao što se smjenuju dan i noć, tako se mijenjaju i radosni i tužni događaji. Radost i tuga, zdravlje i bolest, rađanje i umiranje – neminovnost su s kojom se susreću svi ljudi.

Promjene stanja i raspoloženja pomažu nam da shvatimo Allahove blagodati koje su nam darovane. Čovjek nekad pomisli da nema izlaza iz neke situacije, a Uzvišeni Allah učini, pa se to riješi što bismo rekli “u sekundi”. Narod kaže “riješilo se samo od sebe”, a naravno da se ništa ne dešava bez Božije volje i određenja.

Da nije bolesti ne bismo znali cijeniti zdravlje, da nije teškoće ne bismo znali šta je olakšanje. Način prihvatanja iskušenja pokazuje jačinu našeg vjerovanja.

Rekao je Muhammed, a.s.:

عَجَباً لأمْرِ الْمُؤْمِنِ إِنَّ أَمْرَهُ كُلَّهُ لَهُ خَيْرٌ، وَلَيْسَ ذَلِكَ لأِحَدٍ إِلاَّ للْمُؤْمِن: إِنْ أَصَابَتْهُ سَرَّاءُ شَكَرَ فَكَانَ خَيْراً لَهُ، وَإِنْ أَصَابَتْهُ ضَرَّاءُ صَبَرَ فَكَانَ خيْراً لَهُ

“Čudan li je slučaj s vjernikom. Sve što mu se desi za njega je dobro. A tako nije nikome osim vjerniku. Ako ga zadesi sreća, zahvali se pa dobije nagradu za to, a ako ga zadesi nesreća strpi se pa ponovo dobije nagradu i za to.”[3]

Zahvalnost Allahu Uzvišenom na blagodatima i strpljivost u teškim trenucima vjerničke su osobine za koje slijedi nagrada na dunjaluku, a mnogo veća na Ahiretu.

Svako naše iskušenje prilika je da procjenimo stepen našeg vjerovanja.

Razmislimo je li nas neko malo iskušenje dotuklo ili smo se kao pravi vjernici strpili i stoički ga podnijeli nadajući se Allahovoj pomoći i milosti.

Poslanik, a.s., je rekao:

مَا يُصِيبُ المُسْلِمَ، مِنْ نَصَبٍ وَلاَ وَصَبٍ، وَلاَ هَمٍّ وَلاَ حُزْنٍ وَلاَ أَذًى وَلاَ غَمٍّ، حَتَّى الشَّوْكَةِ يُشَاكُهَا، إِلَّا كَفَّرَ اللَّهُ بِهَا مِنْ خَطَايَاهُ

“Muslimana neće pogoditi klonulost, bolest, briga, žalost, neprijatnost, jad, pa čak ni trn koji ga ubode, a da mu Allah time neće pobrisati dio grijeha.” [4]

El-Menbedži  kaže: “Neka oni koji su u nekoj nevolji znaju da bi čovjek, da kojim slučajem ne postoje ovosvjetske nevolje i iskušenja, postao ohol, zadivljen sobom, uobrazio bi se i njegovo bi srce postalo bezosjećajno, a sve spomenuto uzrok je propasti na ovom i na budućem svijetu. Jedan od pokazatelja milosti Najmilostivijeg od svih milostivih je da čovjeka povremeno iskušava različitim nedaćama, kako bi ga one sačuvale od ovih ružnih osobina i pomogle mu da na ispravan način ustraje u vjeri, te da se riješi stvari i navika koje ga postepeno vode u propast, pa neka je slavljen Onaj koji nekom Svoju milost ukaže tako što ga iskuša nevoljom, a drugoga stavi na iskušenje tako što mu daruje razne blagodati. [5]

Nedostatak ovodunjalučkih tegoba i poteškoća ne znači da smo već zaslužili i osigurali Allahovu milost. Uzvišeni nas može iskušati i blagodatima koje nam je podario.

U čovjekovoj prirodi je nastojanje i želja da izbjegne iskušenja i neugodne situacije. Međutim, trebamo imati na umu da se nijedan veliki cilj ne ostvaruje bez kušnje, truda i napora.

Uzvišeni Allahu, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti. Gospodaru naš, obriši nam grijehe naše i oprosti nam, i smiluj nam se. Ti si Gospodar naš, pa nam pomozi, oprosti nam i uvedi nas u džennet! Amin! 

mr. Ilham ef. Puce, rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva mostarskog,
džamija Bosanski mudžahidi, Mostar, 10. džumade-l-ula 1442. h.g. / 25.12.2020.

 

[1] Kur'an, El-Mearidž, 19-22.

[2] Kur'an, El-Bekare, 155.

[3] Kušejri (El-) Muslim b. Hadždžadž, Muslimova zbirka hadisa s komentarom, prijevod: Šefik Kurdić, Semir Rebronja, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici, Zenica - N.Pazar, 2015, VIII, str. 468.

[4]  Buhari (El-) Muhammed ibn Ismail, Buharijeva zbirka hadisa, grupa prevodilaca, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2008, IV, str. 159.

[5] Menbedži (El-), Ebu Abdullah Muhammed bin Muhammed, Teslijetu ehli-l-mesaib, Mektebetu-l-handži, Kairo, 1929, str. 21.


Islamski centar Mostar

Nekadasnja linija razgranicenja kao linija pomirenja?