U gradovima širom svijeta čiju je arhitekturu opečatila arhitektura islama lahko je uočiti šehitluke mjesta gdje su sahranjeni branitelji tih gradova iz minulih vremena.

Šehidi su živi, oni ne umiru i ne smatraj ih mrtvima! – to je poruka islama. Šehidska mezarja u Bosni i Hercegovini nalaze se u svakom mjestu naše zemlje gdje su na bigajri hak napadani i ubijani nedužni civili, gdje su ubijana nikom kriva djeca, žene, starci i starice. Šehidska formirana su i u spomen naših savremenika, naših plemenitih šehida, boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine da trajno podsjećaju na žrtvu koju je ova generacija Bošnjaka podnijela za slobodu ove zemlje. Šehidi i poginuli borci AR BiH su i dalje najjača spona svih naših razlika. Oni nisu niti mogu biti mrtvi. Na svaki spomen bilo kojeg njihovog imena zarobi nas šutnja i ponos što smo ih poznavali, što smo im pomagali, što smo se družili s njima. I ne može biti da su brojke, tek puka statistika. Oni su oduvijek imali imena, oni će zauvijek i imati imena. Imali su snove, imali su roditelje, imali su porodice, djecu i žene. Njihova imena nama su trajna opomena i poruka.

U bližoj okolini Blagaja izgrađeno je i nekoliko šehidskih turbeta, u Vranjevićima, Blagaju, Dračevicama, na Gubavici. U nadolazećim periodima jedno od važnih pitanja bit će i pitanje trajnog rješenja održavanja tog spomeničko nasljeđa. Zato je pred ovom generacijom, tako smatraju demobilisani borci AR BiH iz Blagaja pronaći najbolja rješenja kako trajno zaštititi turbeta i kako o njima voditi trajnu brigu. Vlasti i udruženja se mijenjaju, birajui smjenjuju. Jedne imaju duboko poštovanje prema tekovinama odbrambeno oslobodilačkog rata, druge su više sklone bitkama iz Drugog svjetskog rata, udruženja nekad imaju novca i načina, a nekad i nemaju baš toliko.

U emisiji govori Avdo Idriz, ratni komandant 48. brdske brigade AR BiH

(medzlismostar.ba)