Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., i njegovu časnu porodicu.

Draga braćo u dini-islamu, samo za onog čovjeka koji misli na posljedice stvari i djela možemo reći da je čovjek vjere, da je učen i pametan zato što on nastoji činiti dobro osiguravajući konačnu sreću.

On se ubraja među one:

ٱلَّذِينَ يُنفِقُونَ أَمۡوَٰلَهُم بِٱلَّيۡلِ وَٱلنَّهَارِ سِرّٗا وَعَلَانِيَةٗ فَلَهُمۡ أَجۡرُهُمۡ عِندَ رَبِّهِمۡ وَلَا خَوۡفٌ عَلَيۡهِمۡ وَلَا هُمۡ يَحۡزَنُونَ

“Oni koji dijele svoju imovinu noću i danju, tajno i javno, oni imaju nagradu od svoga Gospodara, oni se ne boje i nisu zabrinuti.“ (El-Bekare, 274.)

 

Poštovani muslimani,

U današnjoj hutbi govorimo o vakufu, jednom takvom djelu koje osigurava uspjeh na vječnom svijetu.

Vakuf je nepresušna rijeka dobra shodno hadisu: „Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela izuzev u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja ili dobrog djeteta koje mu uči dovu!“

To je djelo vjerom potaknuto, a u opću korist usmjereno. Temeljna je ustanova na kojoj su se razvijali islamski kulturni i civilizacijski projekti. Brojni bosansko-hercegovački gradovi nastali su kao rezultat vakufskog izdvajanja i ulaganja.

Vakif se za svoje dobro djelo nada nagradi od Allaha, dž. š. On praveći hajrate, zadužbine i vakufe koji će služiti ljudima da im život bude bolji, ugrađuje sebe u opće dobročinstvo i djelo koje ne može propasti.

Tome treba dodati i žive savremene primjere ljudi, koji imaju viziju o važnosti vakufā i koji su tome podredili svoje djelovanje i žrtvuju se u borbi za njihov povrat i stavljanje u funkciju. Njihov doprinos je dragocjen i poticajan.

Primjeri trajnosti vakufskih djela ogledaju se i u slučajevima otetih i uzurpiranih vakufa, koji su nadživjeli njihove otimače i uzurpatore, nepravedne političke sisteme i zakone, pa su milošću Božijom oživjeli, i danas oplemenjeni, u funkciji su onoga za što su ih njihovi vakifi zavještali.

Mostarski vakufi su tome očit primjer, a i svi drugi vraćeni, i u korisnu funkciju stavljeni.

Međutim, još uvijek je velik broj otetih i uzurpiranih vakufa, čemu i mi svjedočimo kada je u pitanju vakufska imovina u Počitelju, na što ćemo se u današnjoj hutbi sa svih minbera našega Medžlisa posebno osvrnuti.

Obzirom da su neki elektronski i printani mediji proteklih dana izvještavali javnost o stanju i ugroženosti nacionalnih spomenika u Počitelju, a gdje su navedeni i vakufski objekti, koji imaju status nacionalnih spomenika, smatramo važnim da džematlijama predstavimo izazove i probleme s kojima se suočavamo kada je u pitanju vakufska imovina u Počitelju.

Mnogo prašine se diže oko propadanja Šišman Ibrahim-pašine medrese u Počitelju. Nekim spinovima koji su neutemeljeni pokušava se loptica krivnje prebaciti na nekog ko u stvarnosti želi napredak.                                                                                                                                                      

"Predmet Medresa" je težak i mukotrpan proces, a u najkraćim tezama potrebno je opisati stvarno stanje na terenu.

Pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka, u programu tzv. nacionalizacije, sprovođene od strane tadašnjih komunističkih vlasti, počiteljska medresa biva oduzeta od Islamske zajednice, a nešto kasnije biva stavljena u službu preduzeća UIT Čapljina (Ugostiteljstvo i turizam Čapljina).

Nakon rata i raspada Jugoslavije medresa u Počitelju postaje predmet zanimanja aktuelne vlasti (HDZ-a), a 1998. godine pokreće se postupak da se Medresa stavi u službu novoosnovanog preduzeća KUK d.o.o.

KUK d.o.o. se nelegalno upisuje kao vlasnik počiteljske medrese iako je 2016. godine pokrenut spor protiv istog kako od strane Islamske zajednice tako i od Državnog pravobranioca Bosne i Hercegovine.

U više navrata vlasnici istog su pokušavali prodati medresu na raznoraznim biznis forumima, ali zbog zabilješke (da se vodi postupak) na nelegalnom posjedovnom listu i pravovremene reakcije medresa nije gurnuta u još veći ambis.

Gradsko vijeće koje jedino može donijeti odluku da sad postojeću Medresu dodijeli na upravljanje jedinom ispravnom vlasniku, odnosno Islamskoj zajednici to godinama odbija jer većina koju čini HDZ to upravo zbog raznih "talova i koristi" pojedinih tajkuna odbija da usvoji.

Pojedinci ovaj problem pokušavaju predstaviti kao nebrigu države i Islamske zajednice za svoju imovinu, dok u isto vrijeme Medžlis Islamske zajednice Čapljina u kontinuitetu radi na zaštiti Vakufske imovine na svom području, a najznačajniji dio te imovine nalazi se upravo u Počitelju.

Medžlis Islamske zajednice Čapljina uz pomoć viših instanci Islamske zajednice, prije svih Muftijstva mostarskog i Vakufske direkcije, ulaže maksimalne napore za povrat vakufske imovine u Počitelju kao i na obnovi i održavanju vakufskih objekata.

Svima treba biti jasno da ćemo i dalje biti prisutni kao značajan faktor za sve procese pa i za rješavanje samog statusa stare gradske jezgre Počitelja.

Vjera nas duži da emanet vakifa prenesemo i predamo što bolje i što potpunije na generacije koje dolaze.

Na kraju hutbe pozivamo i podstičemo sve na razboritost, razlučivanje Istine od laži, jer brojni mešetari love u mutnom, pa se u ovom današnjem globalnom medijskom svijetu zamagljuje istina, ali  razboriti ljudi trebaju ostati pribrani i sabrani, da ne podliježu manipulacijama.

Razabirajmo, Bog nam je dao um da razaberemo dobro od lošega.

Gospodaru naš podari Svoj bereket u porodicama našim, potomstvu našem, u imetcima i životima našim. Sačuvaj nas kušnji i nevolja. Gospodaru budi naš Pomagač i Zaštitnik!

Amin!

 

Adem ef. Šuta, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Čapljina, 10.12.2021. godine


Islamski centar Mostar

Nekadasnja linija razgranicenja kao linija pomirenja?