Hvala Allahu na blagodati proljeća, na svjetlu dana kojeg je učinio vidljivim i otvorenim za naše pregalaštvo i aktivnost, hvala Mu na blagodati noći koju je učinio počinkom i smirajem našim tijelima i dušama. Molimo Allaha da nam podari u vjeri i životu svekoliko dobro za koje Ga je molio naš poslanik Muhammed, a da nas sačuva svakoga zla od kojeg je zaštitu kod Allaha Uzvišenog tražio naš poslanik i učitelj Muhammmed, a.s. Amin!

Draga braćo!

Proljeće je jedinstveno godišnje doba, prepoznatljivo po zelenilu, mirisu behara, bujanju rastinja i biljaka. To je oživljavanje prirode u svim bojama i svim segmentima. Proljeće je slika rasta, buđenja, bujanja, cvjetanja, mirisa, svježine, što su sve obilježja života Zemlji. Kur'an Časni nas u više primjera navodi da promatramo rađanje različitih svjetova u proljeće i oživljavanje zamrlih vrsta, želeći nas podstaći na to da razmišljamo o  moći i ljepoti Božijeg stvaranja. Božija stvaralačka moć je tâ Koja stvara živo iz neživoga, Koja oživljava obamrlo, koja daje da se smjenjuju godišnja doba i da se iz noći rodi novi dan.

وَتَرَى الأَرْضَ هَامِدَةً فَإِذَا أَنزَلْنَا عَلَيْهَا الْمَاء اهْتَزَّتْ وَرَبَتْ وَأَنبَتَتْ مِن كُلِّ زَوْجٍ بَهِيجٍ

“…I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno.”[1]

تُولِجُ اللَّيْلَ فِي النَّهَارِ وَتُولِجُ النَّهَارَ فِي اللَّيْلِ وَتُخْرِجُ الْحَيَّ مِنَ الْمَيِّتِ وَتُخْرِجُ الْمَيِّتَ مِنَ الْحَيِّ وَتَرْزُقُ مَن تَشَاء بِغَيْرِ حِسَابٍ

“Uvlačiš noć u dan, i uvlačiš dan u noć! I izvodiš živo iz neživoga, i izvodiš neživo iz živoga, i opskrbljuješ koga hoćeš bez računa!”[2]

Dragi Bog želi svijesti čovjeka slikovito približiti taj proces ustajanja iz mrtvih, proces proživljenja, sa slikama rađanja proljeća, buđenja prirode, rasta bilja, cvjetanja i beharanja voćaka. Želi nam predočiti Istinu da će proživljenje biti, da će stajanje pred Gospodarom biti, da nam valja život iskoristiti u pokornosti, dobročinstvu, međusobnoj saradnji, poštovanju i uvažavanju, a ne u griješenju, neprijateljstvu, sijanju smutnje i nepovjerenja.

Draga braćo – cijenjene džematlije!

Svevišnjem Allahu zahvaljujemo što nam je dao snage i istrajnosti da mjesec ramazan u divnome skladu i duhovnome raspoloženju upotpunimo u ibadetima i bogougodnim djelima. To nam je dalo duhovnog poleta, optimizma i ohrabrenja. Ovaj ramazan nam je vratio ljepote džematskih okupljanja i sabiranja. Zahvalni smo Dragome Bogu što smo ove godine imali priliku živjeti u takvome ramazanu.

Molimo Njega Svevišnjega da nastavimo živjeti u duhu ramazanskih vrijednosti, ne posustajući i ne gubeći dragocjeni lijepi ritam istrajnosti u vjeri.

Ove godine smo, hvala Allahu, u prilici da organiziramo i tradicionalni mevlud i zikr na našem dovištu kod izvora rijeke Bune u Blagaju, u Tekiji. Na večerašnjem programu medžlisi-zikra i sutrašnjem mevludu očekujemo veliki broj naših dragih musafira iz brojnih džemata diljem Bosne i Hercegovine, koji sa čežnjom u srcu i ljubavi prema svome Gospodaru i voljenome Poslaniku dolaze da učestvuju u zajedničkim ibadetima; u namazima, u učenju Kur'ana, učenju dovā...Velika je stvar što imamo to naše značajno dovište, po masovnosti odmah poslije Ajvatovice, na koji se slijevaju rijeke našeg dobrog i pobožnog svijeta, prijatelja i ljubitelja čiste oaze duhovnosti u Tekiji na Vrelu Bune. Mevlud i zikr u Blagaju imaju svoju historiju, značaj i puni smisao okupljanja našeg naroda u onome što je opća korist i dobro za naš narod i Zajednicu. I to trebamo čuvati i njegovati. To je neprocjenjiva vrijednost koju treba afirmirati i nadograđivati.

Ta manifestacija bila je bitna i u vremenima kada se javno manifestiranje vjere ograničavalo i suzbijalo, i kada je islamska praksa bila čuvana u okrilju jednog manjeg dijela našeg naroda. I tada  je oživljavanje ove naše manifestacije bio podstrek i ohrabrenje da svjetlo islama u ovim krajevima ne zgasne, već da dobije na snazi i masovnosti, posebno među novim naraštajima. Treba s poštovanjem sjećati se posebno dragih insana, uleme, šejhova i derviša, ali i vjerničkog naroda iz Bosne, koji su tada svojom plemenitošću, mudrošću i istrajnošću bili ključni akteri da taj događaj zaživi i izraste u ono što on hvala Bogu jeste danas.

I danas je njegova važnost neizreciva.

Tekija na vrelu Bune, ta dinska tvrđava zajedno sa starim i tvrdim srednjovjekovnim gradom nad njom, svjedoči o višestoljetnom državnotvornom kontinuitetu naše zemlje, o našem trajanju i istrajavanju,  upornosti i predanosti da čuvamo ono što nas određuje kao narod i što nas određuje kao muslimane i muslimanke. Bog Dragi je dao da se upravo na tom mjestu udruže i u najljepšem skladu svojim jezikom Stvoritelju svjetova izriču slavu i hvalu različite vrste čudesnih ptica i moćna rijeka svojom snagom vode, takođe.

أَلَمۡ تَرَ أَنَّ ٱللَّهَ يُسَبِّحُ لَهُ ۥ مَن فِى ٱلسَّمَـٰوَٲتِ وَٱلۡأَرۡضِ وَٱلطَّيۡرُ صَـٰٓفَّـٰتٍ۬‌ۖ كُلٌّ۬ قَدۡ عَلِمَ صَلَاتَهُ ۥ وَتَسۡبِيحَهُ ۥ‌ۗ وَٱللَّهُ عَلِيمُۢ بِمَا يَفۡعَلُونَ

“Zar ne vidiš da Boga slavi sve što je i na nebesima i na Zemlji, kao i ptice krila šireći – svi znaju kako Mu se moliti i kako Ga slaviti, i Bog dobro zna ono što oni  rade.[3]

U toj harmoniji, redu i miru kosmosa kojeg je uspostavio Stvoritelj svjetova, uklapa se i insan koji dolazi čista srca i predane duše da slavi i hvali svoga Stvoritelja i zahvaljuje Mu na nebrojanim blagodatima. A jedna od njih je i ta što odmara i napaja svoju dušu na čistom izvoru u društvu bogobojaznih i dobrih ljudi. A veliko je i berićetli je to što se insan može u svome životu nalaziti i kretati u društvu čestitih Božijih robova. 

U tom skladu slavljenja i hvaljenja Gospodara svjetova, halka dobrih i čestitih ljudi, predanih putu vjere, predanih putu koji vodi Dragom Bogu Stvoritelju, vođena je porukom Uzvišenog u kojoj stoji:

يَہۡدِىٓ إِلَيۡهِ مَنۡ أَنَابَ

ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ وَتَطۡمَٮِٕنُّ قُلُوبُهُم بِذِكۡرِ ٱللَّهِ‌ۗ أَلَا بِذِڪۡرِ ٱللَّهِ تَطۡمَٮِٕنُّ ٱلۡقُلُوبُ

“… a uputi k Sebi one koji Mu se obraćaju, one koji vjeruju i čija se srca prilikom spominjanja Boga umire. Srca se pri spominjanju Boga itekako smiruju!”[4]

Tekija na Vrelu Bune i dovište kod njega mjesto je gdje se sjedinjuju i povezuju ljudska srca u ljubavi prema Dragom Bogu, u ljubavi prema čovjeku, u ljubavi prema prirodi i u ljubavi prema životu. Treba biti svjestan vrijednosti koje imamo, zahvalan Dragome Bogu Tvorcu na velikim darovima kojima nas obasipa. 

Naše dovište na izvoru rijeke Bune naša je istinska vrijednost, bogatstvo ove zemlje i ovog naroda. Ovo što mi imamo rijetko gdje drugo u svijetu ima. Zato bismo trebali biti širokogrudni i otvoreni prema ovom velikom događaju (mevludu i zikru), prema dragim musafirima koji nam dolaze u goste, koji oplemenjuju ovu sredinu i prostor. Treba nam zajedništvo. Važni su nam ovi veliki skupovi, oni nas snaže i okrepljuju, u njima nalazimo motivaciju i inspiraciju. Treba nam snaga zajedničke dove, zikra, skupa i okupljanja. Zato jeste bitno da svojim prisustvom u našim značajnim manifestacijama pokažemo pripadnost svojoj Zajednici, narodu i rodnome kraju.  Trebamo znati i slijediti putokaze. Odazivati se, uvezivati se i uključivati u ono što je naš identitet, što nas oplemenjuje i učvršćuje u jedno čvrsto uže islama u ovim krajevima.

Svemogući Allahu, osnaži nas da budemo svjesni Tvojih blagodati, da u duši i na srcu budemo zahvalni na njima, i da svoj život usklađujemo duboko svjesni i prožeti osjećajem vjernosti i zahvalnosti našem Stvoritelju Allahu, dž.š.  Amin!

 

Muftija mostarski mr. Salem ef. Dedović

Karađoz-begova džamija 12. ševval 1443. / 13. april 2022.

 

[1] Kur’an, El-Hadž, 5.

[2] Kur’an, Alu Imran, 27.

[3] Kur’an, En-Nur, 41.

[4] Kur’an, Er-Rad, 27-28.


Islamski centar Mostar

Nekadasnja linija razgranicenja kao linija pomirenja?