Piše: Mirnes Kovač

U prepunoj Sali Gazi Husrev-begove biblioteke je u petak, 22. decembra 2023. godine, nakon džuma-namaza, u organizaciji Mostarskog muftijstva i Vakufske direkcije u Sarajevu promovirana knjiga „Lakišića harem u centru Mostara - trajanje i otimanje“.

Promociju ove svojevrsne monografije, odnosno, dokumentarističkog kompendija u kome se kroz arhivsku građu, fotografije, službene dokumente, medijske napise i reakcije dokazuje jedna brutalna sistemska otimačina vakufskog dobra izazvala je veliku pažnju naše javnosti. Pored muftije mostarskog mr. Salem-ef. Dedovića i bivšeg gradonačelnika Mostara gosp. Safeta Oručevića, potom direktora Vakufske direkcije Islamske zajednice hafiza dr. Senaida Zajimovića i rukovodioca za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva mostarskog Ilham-ef. Puce, koji su najzaslužniji za izdavanje ove monografije, uvodnim obraćanjem je predstavljanje otvorio reisul-ulema Husein-ef. Kavazović.

Lakišića harem je zapravo paradigma odnosa društveno-političkih sistema i vladajućih oligarhija prema vakufskoj imovini u posljednjih stoljeće i pol općenito u Bosni i Hercegovini, ali i na širem prostoru Balkana, iliti kako bi rekli savremeni naučnici „case study“ odnosno „studija slučaja“ kako je vakuf nasilno otrgnut iz njegove zavičajnosti i njegove primarne fukcije, što je i naglasio reisul-ulema Kavazović. „Nasilnim putem i bez pravnog uporišta na taj lokalitet žele utisnuti ono što tom lokalitetu ne pripada“, kazao je reisul-ulema konstatirajući da su na sličan način, kroz to razdoblje muslimani Bošnjaci dovedeni u priliku da se ispod njihovih nogu otima njihova imovina.

„Još od treće dekade 19. stoljeća pa sve do danas nekim potpisima, nekih tada vladara, a ja bih kazao austrougarske i tadašnjeg Švabe, pa sve do danas, ponovo će neki Švabo nametnuti neki zakon o imovini u BiH i mi ćemo se kao narod ponovo naći pred sličnom situacijom.

Paradigma tog našeg stradanja, gubitka naše imovine je Lakišića harem. Svaki onaj koji misli da je Lakišića harem tamo neki slučaj, nevažan na margini jako se vara. Lakišića harem je ustvari sama suština onoga što se događa u Bosni i Hercegovini“, poručio je reisul-ulema.

Borba za jednakopravnost Bošnjaka u Mostaru

Uz konstataciju da su se sve vlasti, i one koje su bile tuđinske i one koje su bile naše, i one koje su sada naše, prema vakufu odnosile na isti način, te da ovo pitanje nisu željele i ne žele riješiti već naprotiv, nastoje ga potisnuti i marginalizirati, reisul-ulema je javno odao priznanje Safetu Oručeviću, bivšem gradonačelniku Mostara koji je odlukom gradske skupštine već u prvim poratnim godinama svu raspoloživu vakufsku imovinu na prostoru Mostara vratio njenom vlasniku, Islamskoj zajednici, što je još uvijek jedinstven slučaj u cijeloj Bosni i Hercegovini.

„On je jedini na ispravan način razumio ovo pitanje i da je borba za vakuf ustvari borba za BiH i za imovinu muslimana u BiH“, zaključio je resiul-ulema. Sadržaj ove knjige je predstavio Ilham-ef. Puce koji je naveo neke od historijskih činjenica kao što su podaci o formiranju vakufa, te činjenice da su u njemu tokom nekoliko stoljeća ukopavani stanovnici Mostara. Također, Puce je podsjetio kako su tu bili situirani i šehitluci nakon upada uskočkog serdara Stojana Jankovića, te da su austrougarska okupaciona vlast, a zatim i dvije minule Jugoslavije tom lokalitetu bile dodijelile integrativnu funkciju. Naime, najprije su izgradili željezničku prugu, satnicu a potom i kultnu Robnu kuću HIT po kojoj je Mostar prepoznavan. Knjiga, naveo je Puce, ponajviše dokumentirano govori o ovom lokalitetu nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu u Mostaru, te nastojanjima politike HDZ-a da na tom prostoru podigne zgrade svojih nacionalnih institucija, dok se, s druge strane, legitimni zahtjevi Islamske zajednice da na tom lokalitetu izgradi zgradu islamskog kulturnog centra uporno i mimo svih zakonskih obzira ignorišu.

„Knjiga je grandiozno djelo koje je dokaz za sve relevantne sudske instance i nakon uvida u njen sadržaj trebala bi polučiti zadovoljavajuće rezultate, samo se nadam da neće ostati jedna od žalopojki Bošnjaka složenih u ormare“, upozorio je na promociji knjige o Lakišića haremu gosp. Oručević. On je bio jedan od aktera formiranja i uspostave jedinstvene gradske administracije Grada Mostara nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u kojoj se lokalitet Lakišića harema našao kao centralna tačka Centralne gradske zone, sedme administrativne jedinice u Gradu. Centralna zona je prema zamislima međunarodne zajednice trebala poslužiti kao ogledni primjer u daljoj integraciji podijeljenog Mostara. Oručević je na promociji s prisutnima podijelio i lična sjećanja iz tog perioda. „Centralna zona Grada Mostara bila je kamen spoticanja ne samo između Hrvata i Bošnjaka. Ona je bila kamen spoticanja i bošnjačko pitanje između Mostara i Sarajeva i političkih pogleda na uređenje Bosne i Hercegovine, kako će izgledati taj grad. Hrvati su tražili Mostar, Hercegovinu i jug s tendencijom spajanja s Hrvatskom. Ta politika sada živi, a u posljednje vrijeme je još više oživljena“, kazao je Oručević. Upozorio je da Herceg-Bosne nema ukoliko se ne finansira iz federalnog i državnog budžeta. „Ona ne postoji, nemaju svoje izvore finansiranja. Imaju malo ad hoc donacija iz Hrvatske i gdje idu sva ta sredstva? U Mostar. Oni imaju jedan grad i u njega ulažu, a mi imamo takvih 20

gradova u BiH. Tako nas polahko nagrizaju i polahko preuzimaju dominaciju u Mostaru. I zato hvala Dragom Bogu da imamo muftiju koji je na sebe preuzeo cijeli politički prostor. Govori u ime bošnjačke politike koja je u Mostaru na svim nivoima bankrotirana“, poručio je Oručević.

Vjerodostojnost pune integracije Grada Mostara?

Ova knjiga je i svojevrsno svjedočanstvo u istrajnosti i borbi Islamske zajednice i ovovremenih vjerskih prvaka Bošnjaka Hercegovine, muftijâ Seid-ef. Smajkića i Salem-ef. Dedovića. „Izgradnja hrvatskog narodnog kazališta i drugih zgrada za inistitucije hrvatskog naroda na lokalitetu Lakišića harema“, prema ocjeni muftije u penziji Seid-ef. Smajkića, „ima za cilj dokazati ko je gazda na ovim prostorima“, kako je to napisao u pogovoru ove knjige. Ovaj slučaj je zapravo i potvrda da su se u ovom dijelu naše domovine muftije pored vjerskih morale baviti i nacionalnim pitanjima. O ovom kontekstu je na promociji govorio muftija Dedović. „Iako se radi o lokalitetu harema ovo pitanje nadilazi isključivi vjerski značaj teme. Samo neobaviješteni ljudi mogu tako pomisliti, jer Lakišića harem sagledavamo kao svebošnjačko nacionalno pitanje u borbi za jednakopravnost Bošnjaka u Mostaru“, istakao je muftija, ocijenivši da bi pravedno rješenje gradskih vlasti bilo da Bošnjaci u tom dijelu imaju zgradu za svoje kulturne i vitalne institucije, što bi osiguralo da Mostar ne bude de facto podijeljen grad. „Politika koja se suprotstavlja tim namjerama uvijek se nepogrešivo pojavljuje tamo gdje treba zaustaviti sve pozitivne, integracijske, miroljubive procese kojima teže svi dobronamjerni građani u gradu na Neretvi“, naveo je muftija Dedović.

U opredjeljenju da se treba suprotstaviti takvim politikama ponovio je da pitanje Lakišića harema nije dnevno političko pitanje, kako se to željelo predstaviti u medijskom prostoru, navodeći kao primjer ljetošnje proteste. „Na taj način samo smo željeli skrenuti pažnju javnosti i budili svijest našeg naroda o diskriminaciji koja se s nivoa grada provodi prema Islamskoj zajednici. Reisul-ulema je krajem augusta poslao pismo upravi Mostara sa svim našim zahtjevima i decidno navedenim predmetima koji se nalaze u gradskoj administraciji. Do dan danas reisul-ulema, kao naš vrhovni autoritet, nije dobio nikakav odgovor. Stoga je pitanje Lakišića harema testno pitanje za međunarodnu zajednicu, koja bi na ovom pitanju trebala pokazati vjerodostojnost pune integracije Grada

Mostara“, poručio je muftija Dedović. Problematika s lokalitetom Lakišića harema je samo jedan od vidova višestoljetne otimačine vakufske imovine proveđene na prostorima Balkana, jedna je od ocjena direktora Vakufske direkcije Senaida Zajimovića. Na promociji je naveo brojne poznate zgrade izgrađene u bosanskohercegovačkim gradovima na vakufskoj imovini te sistematizirao četiri modela otimanja vakufa. Referirao se i na postkomunističke vlasti u Bosni i Hercegovini, koje u posljednjih nekoliko decenija nisu uradile skoro ništa po pitanju restitucije i zaštite vakufske imovine od otimanja putem privatizacije. On je na kraju svog izlaganja pozvao okupljene da se pridruže naporima Vakufske direkcije u institucionalnoj zaštiti prava IZ u BiH kao vlasnika vakufa od svih vidova atakovanja i nasrtanja, što, jasno, podrazumijeva niz konkretnih pravnih radnji i usaglašavanja zakonskih propisa.

Nakon sarajevske planirana je promocija ovog, kako je istaknuto, nedovršenog projekta i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima kao svojevrstan „studij slučaja“ kako se sistemski i bezočno otima(la) vakufska imovina i kako ovaj proces, nažalost, nije zaustavljen ni u demokratskoj Bosni i Hercegovini.

IIN “Preporod” (broj 1251 / 1 • 1. JANUAR 2024.)


Islamski centar Mostar