Hvala Uzvišenom Allahu, Stvoritelju svih svjetova, Gospodaru svega stvorenog. Neka je Božiji mir i blagoslov na poslanika i miljenika Muhammeda, s.a.v.s, pečata poslanstva, koji nas je podučio lijepom govoru. Neka je salavat i selam na njegovu čestitu porodicu, plemenite ashabe, i sve one koji ga slijede u vjeri islamu.

Draga braćo,

U prošloj hutbi smo govorili o fesadu, neredu na zemlji, ustezanju od grijeha i bogobojaznosti. U ovoj hutbi ćemo ćemo se osvrnuti na jednu lošu pojavu u našem društvu, a to je širenje laži i prevare. Islam je izričito zabranio svaku vrstu prevare i lažnog govora.

Rekao je Uzvišeni Allah:

وَاجْتَنِبُوا قَوْلَ الزُّورِ

„...i dobro se čuvajte govora koji nije istinit“[1]

Laži i prevare mogu se smatrati vrstom izdaje i pronevjere, jer je to skrivanje stvarnog stanja i predstavljanje stvari drugačijim nego što ustvari jesu. Putem medija i na druge načine sve više uviđamo da su laži, prevare, korupcija i kriminal prisutne u velikoj mjeri u našem društvu.

Odgovornost je još veća kada su u pitanju interesi naroda i šire društvene zajednice, jer su onda i posljedice veće. To su nam pokazali i ovi lokalni izbori u našem gradu. Pravi pobjednici, bez obzira na izborni rezultat, su oni koji su se sačuvali grijeha.

Naravno, oni koji se bave nedozvoljenim stvarima, pokušavaju sebi pronaći opravdanje. Pa ima i onih koji kažu da je krivo okruženje, da se ne može pošteno, da se ne može drugačije, jer ako drugi čine grijeh, moraju i oni.

Takva argumentacija nikakva uporišta nema. Uvijek treba biti na strani dobra, na strani istine, iako smo možda u manjini, a ni u kom slučaju se povoditi za drugima.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

 لاَ تَكُونُوا إِمَّعَةً، تَقُولُونَ: إِنْ أَحْسَنَ النَّاسُ أَحْسَنَّا، وَإِنْ ظَلَمُوا ظَلَمْنَا

“Nemojte biti povodljivi govoreći, ako drugi ljudi budu činili dobro i mi ćemo to činiti, a ako budu činili zulum (nepravdu) i sami ćemo sudjelovati u njoj.”[2]

Nažalost, prevare su prisutne u mnogim sferama života, u našem okruženju. Često se gleda kako nešto „srediti“. Mnogo je takvih primjera. Posebno je ta pojava štetna u oblasti obrazovanja, jer posljedice osjeća čitava zajednica. Studenti prepisuju na ispitima, ali i određeni profesori iz njima poznatih razloga nagrađuju pojedine studente nezasluženim ocjenama, dodjeljujući diplome neznalicama, pa takvi poslije budu postavljeni na odgovorne pozicije, a nisu u stanju obavljati poslove koji im se povjere, jer nemaju ni potrebno znanje ni vještine, a ni sposobnosti. Posebna tema je mnoštvo privatnih fakulteta i nivo obrazovanja na tim ustanovama.

Ljudi su spremni štošta učiniti s ciljem stjecanja određenog položaja i privilegija. Uglavnom se na taj način zbog neke lične koristi oduzima pravo i čini nepravda drugima. Oni koji se služe nečasnim radnjama će odgovarati za svoja djela, u to sumnje nema.

Naša je obaveza stalno ukazivati na haram i sprečavati ga, a pozivati na dobro. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže:

كُنتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ تَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَتَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ وَتُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ

“Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.”[3]

Pozivamo sve koji se bave odgovornim poslovima, koji misle biti na pozicijama i funkcijama, ali i one koji ih biraju da se boje Uzvišenog Allaha, da povjerene dužnosti obavljaju pošteno, savjesno i odgovorno, da se udalje od bilo kakve vrste korupcije, varanja i laži, te drugih zabranjenih radnji i djela, kako bi naše društvo i država napredovali, kako bismo i mi sami ostvarili ono što je dobro za nas i u čemu je naš uspjeh i spas i kako bi mladi, pametni i pošteni ljudi imali priliku pokazati svoje znanje i mogućnosti.

Uzor nam svima treba biti Allahov Poslanik, s.a.v.s., čiji je nadimak bio El-Emin – povjerljivi.  Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a.:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ ـ رضى الله عنه ـ قَالَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم ‏"‏ إِذَا ضُيِّعَتِ الأَمَانَةُ فَانْتَظِرِ السَّاعَةَ ‏"‏‏.‏ قَالَ كَيْفَ إِضَاعَتُهَا يَا رَسُولَ اللَّهِ قَالَ ‏"‏إِذَا أُسْنِدَ الأَمْرُ إِلَى غَيْرِ أَهْلِهِ، فَانْتَظِرِ السَّاعَةَ ‏"‏‏.‏

„Allahov je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Kada nestane povjerenja, očekuj Kijametski dan.' 'Kako će ga nestati, Allahov Poslaniče?“, upitao je neko. 'Kada se poslovi povjere onima koji im nisu dorasli, koji ih nisu dostojni', odgovorio je on.[4]

Molim Uzvišenog Allaha da nas pomogne u činjenju dobra, da nam se smiluje, oprosti nam naše grijehe i uvede nas u džennet. Amin!

mr. Ilham ef. Puce, rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva mostarskog,
džamija Bosanski mudžahidi, Mostar, 2. džumade-l-uhra 1442. h.g. / 15.1.2021.

[1] Kur'an, El-Hadž, 30.

[2] Tirmizi (Et-) Ebu Isa Muhammad, Tirmizijina zbirka hadisa, prijevod i komentar: Mahmut Karalić, Elči Ibrahim-pašina medresa, Travnik, 2005, V, str. 205.

[3] Kur'an, Ali Imran, 110.

[4] Buhari (El-) Muhammed ibn Ismail, Buharijeva zbirka hadisa, grupa prevodilaca, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2008, IV, str. 618.

 


Islamski centar Mostar

Nekadasnja linija razgranicenja kao linija pomirenja?