Allahu Svevišnjem zahvaljujemo na svekolikim blagodatima. Svjedočimo da je samo Allah bog, Onaj što postojan je i vječan! Nije rodio i nije rođen, i niko Mu nije ravan! Svjedočimo da je Muhammed, neka su na njega najljepši blagoslovi i mir, pečatni Allahov poslanik kojeg je On kao milost poslao svim svjetovima. Neka je mir i spas na njegovu čistu porodicu i vrle drugove ashabe.  Neka su Allahovi blagoslovi, mir i pomoć uz sve dobre i čestite insane koji istrajavaju u vjeri i dobročinstvu do Dana sudnjega. Amin!

Draga i čestita braćo,

Briga o zdravlju, strah i neizvjesnost od nepoznate i nepredvidive bolesti okupirala je pažnju svih nas gotovo cijelu godinu dana. Naša zemlja će, kako možemo saznati od naših zvaničnika, vrlo brzo dobiti prvi kontigent vakcina kojima će se vršiti šira vakcinacija stanovništva u svrhu postizanja kolektivnog imuniteta. Važna je to i ohrabrujuća vijest za sve nas. Kao vjernici trebamo činiti sve, kao što činimo sve ove mjesece i dane u zaštiti svoga zdravlja, ali i zdravlja ljudi u našem okruženju, pa tako trebamo da nastavimo da se odgovorno ponašamo idalje. Stoga jeste važno da imajući povjerenje u ljekarsku struku, savjete i preporuke pristupimo vakcinaciji koju će provoditi nadležne zdravstvene ustanove u narednom periodu, ako Bog da. Predanost Allahu i vjera u to da je On Taj Koji otklanja teškoće i bolesti, treba nam biti i dalje dovoljan motiv da budemo u ibadetima i dovama iskreni i ustrajni, u tevbi i preispitivanju odlučni, u dobročinstvu neumorni. 

Naša nas vjera uči da su dobri međuljudski odnosi nešto što daje sadržaj i smisao našem životu. Bez njih život gubi smisao i propada. Međuljudski odnosi su na vagi djela vrijedniji nego pobožnost, koja ne oplemenjuje ljudsku narav. Vjera nas uči  da se ibadetima i pobožnošću čovjek treba izgrađivati u ljudskosti i karakteru. Da je to jedno s drugim spojeno i skopčano, kao pupčana vrpca s novorođenim djetetom koje dolazi na ovaj svijet.

Uči nas i tome da vjera mora biti stalno potvrđivana i u miru i u ratu, i u dobru i u zlu, i u stanju bogastva, a i u stanju neimaštine, i u stanju zdravlja, a i u stanju bolesti, i u stanju osamljenosti, a i u javnoj sferi. U stanju radosti, a i u stanju kušnji i briga koje su uvijek bile dio životne stvarnosti.

Naše je da prihvatimo darovano vrijeme, okolnosti i prilike kao Božiji dar i mogućnost da činimo dobro, i da djelujemo u skladu sa moralnim imperativima.

لَّيْسَ الْبِرَّ أَن تُوَلُّواْ وُجُوهَكُمْ قِبَلَ الْمَشْرِقِ وَالْمَغْرِبِ وَلَكِنَّ الْبِرَّ مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ وَالْمَلائِكَةِ وَالْكِتَابِ وَالنَّبِيِّينَ وَآتَى الْمَالَ عَلَى حُبِّهِ ذَوِي الْقُرْبَى وَالْيَتَامَى وَالْمَسَاكِينَ وَابْنَ السَّبِيلِ وَالسَّائِلِينَ وَفِي الرِّقَابِ وَأَقَامَ الصَّلاةَ وَآتَى الزَّكَاةَ وَالْمُوفُونَ بِعَهْدِهِمْ إِذَا عَاهَدُواْ وَالصَّابِرِينَ فِي الْبَأْسَاء وَالضَّرَّاء وَحِينَ الْبَأْسِ أُوْلَئِكَ الَّذِينَ صَدَقُوا وَأُولَئِكَ هُمُ الْمُتَّقُونَ

“Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.” [1]

Zato svaki pojedinac u zajednici treba da pođe od sebe, treba da svoju narav ispravlja i svoj moral popravlja, jer od četiri predodređene stvari kod čovjeka, vanjski lik, narav, nafaka i edžel[2], jedino je moguće mijenjati ljudsku narav, odnosno ljudski moral, zbog čega je Svevišnji Allah poslao svog posljednjeg poslanika Muhammeda, a.s., koji je rekao:

 عن أبي هريرة أن رسول الله صلى الله عليه و سلم قال:  إِنّمّا بُعِثْتُ لِأتَمِّمَ صالح الأخلَاقِ

"Ja sam poslan da upotpunim ahlak (moral) kod ljudi!” [3]

Draga i poštovana braćo!

U Allahovoj su odredbi početak i kraj svijeta, u Njegovoj je odredbi vrijeme kao klimatska pojava, u Njegovoj odredbi su život i smrt, On određuje da li će se roditi muško ili žensko, On nafaku daje i samo On zna gdje je čovjeku određeno da završi život na dunjaluku. Ali je u našim rukama odluka hoćemo li i koliko ćemo biti istrajni i odlučni da živimo kao muslimani, dostojanstveno i moralno. Samo od nas zavisi koliko ćemo biti samosvjesni i raditi na sebi, da budemo obrazovani,  i spremni za život. 

Naši postupci ne smiju biti daleko od razboritosti, ne smiju biti prožeti površnošću i isključivošću, u njima uvijek treba biti pribranosti, mudrosti i odmjerenosti, i mora postojati jasan, viši cilj kojemu stremimo i koji nas pokreće. Taj cilj je ono okruženje, ona priča i atmosfera koju prožima duh  iskrenosti, ljubavi i poštovanja. Nikako prevare, mržnje, zavisti i munafikluka. To razara i pojedinca i zajednicu.

Kur'an upozorava da ne upadnemo u takvu zamku gdje su takvi hrđavi ciljevi postavljeni kod nekih pojedinaca i skupina:  

وَلا تُطِعْ مَنْ أَغْفَلْنَا قَلْبَهُ عَن ذِكْرِنَا وَاتَّبَعَ هَوَاهُ وَكَانَ أَمْرُهُ فُرُطًا

“...i nemoj biti poslušan onome čije smo srce učinili takvim da ne osjeća potrebu da Nas spominje, ko slijedi svoje prohtjeve i ko, u pravilu, pretjeruje.” [4]

Draga braćo,

Budimo jedni drugima utjeha, nada i radost. Pokažimo više zrelosti i ozbiljnosti u shvatanju i razumijevanju vjere. Čuvajmo se proizvoljnih i površnih tumačenja Božijeg i Poslanikovog govora, ali i krutih narativa bez kontekstualizacije.

Zlupotreba svetih tekstova, i Kur’ana i Poslanikovog hadisa, grijeh je, ne mali, već veliki. Vjera je tu da nas oplemenjuje, prosvjetljuje i čini boljima. Suština vjere je u tome. I da, vjeru živite, živi primjer i živa slika kazuju više nego hiljade riječi.

Bože ujedini naša srca u zajedništvu, daj nam snage i nadahnuća da činimo dobro, daj nam spoznaje i odlučnosti da se klonimo zla koje ponikne u našim dušama, otkloni od nas zavist i ljubomoru, a naputi nas na međusobnu ljubav i povjerenje. Amin.

Mostarski muftija, h. Salem-ef. Dedović,

džamija Bosanski mudžahidi, 9. džumade-l-uhra 1442. / 22. januar 2021.

 

[1] Kur’an, El-Bekare, 177.

[2] Taberani (El-) Sulejman bin Ahmed bin Ejjub Ebu-l-Kasim, El-mu'džemu-l-evsat, Daru-l-haremejn, Kairo, 1995, II, 155.

[3] Buhari (El-) Muhammed ibn Ismail, Knjiga o edebu, prijevod: Armin Abaza, Islamski kulturni centar Mostar, Mostar, 2009, 115.

[4] Kur'an, El-Kehf, 28.


Islamski centar Mostar

Nekadasnja linija razgranicenja kao linija pomirenja?