Medrese su bile srednje i više škole u kojima se stjecalo vjersko i šerijatsko pravno znanje i poznavanje orijentalnih jezika. Građene su, kao i mektebi, na inicijativu pojedinaca kao njihovi vakufi (zadužbine), pa su vakufname najvažniji dokumenti koji i daju podatke o medresama.

Za vrijeme vlade sultana Selima I (1512. – 1520.) podignut je u Mostaru neposredno uz Stari most i lijevu obalu Neretve jedan mesdžid na ime spomenutog sultana. Mesdžid je sagrađen na mjestu gdje su udareni prvi temelji Mostoru, a u njemu su pretežno klanjali vojnici koji su stražarili u kulama na mostu i čuvali ga od eventualnih napada.

Za turske vladavine u Mostaru je postojao i djelovao tzv. “Česmanski vakuf”, ustanova kojoj ne nalazimo sličnu u drugim mjestima Bosne i Hercegovine. Ovaj vakuf je osnovao neki Hadži Jusuf-aga o kome nemamo nikakvih podataka. Pošto se vakufnama nije sačuvala to se ne zna kada je Vakuf osnovan i šta je vakif zavještao.

Ovo je bila prva i najstarija islamska bogomolja u Blagaju, a vjerovatno i u cijeloj Hercegovini. Sagrađena je, po svoj prilici, odmah po padu grada u turske ruke, jer su to potrebe iziskivale. To je bila tvrđavska džamija i služila je isključivo za bogomolju članova posade koji su ovdje služili.